Rusija i SAD: najlošiji odnosi nakon Hladnog rata?

Washington odavno sumnjiči Moskvu za to što želi obnoviti SSSR, što je svojevremeno otvoreno izjavila Hillary Clinton. Izvor: Reuters

Washington odavno sumnjiči Moskvu za to što želi obnoviti SSSR, što je svojevremeno otvoreno izjavila Hillary Clinton. Izvor: Reuters

Ovako oštra retorika u dijalogu između Rusije i SAD-a nije zabilježena za posljednjih 20 godina. Čak i za vrijeme događaja u Južnoj Osetiji u kolovozu 2008. nitko nije otvoreno prijetio Rusiji sankcijama. Sad su se SAD i njihovi saveznici odlučili i na taj korak. Stručnjaci i obični građani sve se češće prisjećaju doba Hladnog rata.

Američki službenici nemaju namjeru zbog Ukrajine stupiti u vojni sukob s Rusijom. „Vojni scenarij je posljednje što bi netko poželio u sličnim situacijama“, izjavio je američki državni tajnik John Kerry. „Pokušavamo djelovati tako da diplomacija bude u centru pozornosti“, potvrdio je šef Pentagona Chuck Hagel. SAD zaista nema nikakvu želju ratovati s Rusijom, ne samo zato što Ukrajina nije članica NATO-a i što događaji u toj zemlji ne ugrožavaju direktno interese nacionalne sigurnosti SAD-a, nego i zbog toga što im takva misao, jednostavno rečeno, izgleda potpuno suludo. Iako će možda sve biti kao u onom vicu: „Neće biti rata, ali ćemo pokrenuti takvu borbu za mir...“

Naravno, Obamina administracija zna tko su stranke Svoboda i Desni sektor, tko su nacionalisti koji veličaju Stepana Banderu, zna da je opozicija prekršila sporazum s predsjednikom Janukovičem od 21. veljače.

S druge strane, i konzervativci i liberali optužuju Obaminu administraciju za neodlučnost i mlitavost, tako da ipak mora nekako djelovati, te je stoga već krenula utabanim stazama „diplomacije i sankcija“. Doduše, ni samom Zapadu nije jasno kakav će učinak imati eventualne antiruske mjere, utoliko prije što je Moskva priprijetila da će uzvratiti.

Naravno, Obamina administracija je svjesna situacije u Ukrajini, zna tko su stranke Svoboda i Desni sektor, tko su nacionalisti koji veličaju Stepana Banderu, zna da je opozicija prekršila sporazum s predsjednikom Janukovičem od 21. veljače. Međutim, kako je nedavno podsjetio zamjenik Ministra vanjskih poslova RF Grigorij Karasin, „u politici postoji pravilo da treba vidjeti ono što ti odgovara i ne primjećivati ono što ti ne odgovara“. SAD očigledno ne gaji iluzije po pitanju ljudi koji su sad došli na vlast u Kijevu, ali njima je najvažnije to što sada u Ukrajini može biti formirana lojalna prozapadna vlada. Nije Washington slučajno od samog početka podržavao sudionike antivladinih protesta.

Poteze Rusije u vezi s Ukrajinom SAD tretira kao ponavljanje događaja iz 2008. u Južnoj Osetiji, pa čak i kao pokušaj obnove SSSR-a. Washington odavno sumnjiči Moskvu za takve namjere, što je svojevremeno otvoreno izjavila Hillary Clinton. 

Neovisni stručnjaci i mediji koji govore o ruskoj agresiji većinom dijele Obamin stav o događajima u Ukrajini, ali ipak ima i pokušaja da se ispita i shvati logika djelovanja Moskve. Recimo, šef washingtonskog Centra za nacionalne interese Dmitrij Simes smatra da je SAD „sam doprinio izbijanju krize“. „Kad smo vršili pritisak na ukrajinski politički proces u korist onih koji se nama sviđaju, otvoreno smo zapravo ljuljali politički čamac Ukrajine“, rekao je, dodavši da je „upravo ljuljanje čamca dovelo do ove situacije koju sad vidimo“.

Bivši veleposlanik u Moskvi Jack Matlock skrenuo je pažnju na dvostruke standarde u politici SAD-a i savjetovao Obaminoj administraciji da ne drži predavanja drugima. „Rusi imaju osnova da tvrde kako je SAD zainteresiran za teritorijalnu cijelovitost samo onda kad to odgovara njihovim interesima, a kada im ne odgovara, onda je ignoriraju, kao u slučaju kad su zajedno sa saveznicima iz NATO-a povrijedili teritorijalnu cijelovitost Srbije, najprije stvorivši, a potom i priznavši neovisno Kosovo, ili kad su podržali odvajanje Južnog Sudana od Sudana, Eritreje od Etiopije i Istočnog Timora od Indonezije“, istaknuo je američki diplomat.

„Što se tiče ugrožavanja suvereniteta“, nastavio je Matlock, „Rusija može ukazati na to kako su vojne trupe SAD-a ušle u Panamu kako bi uhapsili Noriegu, ili u Irak s izmišljenim obrazloženjem da Saddam Hussein navodno posjeduje oružje za masovno uništenje, kako ubijaju ljude pomoću svojih bespilotnih letjelica u drugim zemljama itd.“

Govoreći o perspektivama bilateralnih odnosa, stručnjaci predviđaju da će ova kriza definirati te odnose za mnogo godina unaprijed. Nitko nije zainteresiran za pogoršavanje odnosa, jer sad se ne vodi hladni rat, podsjeća Lawrence Korb iz Centra za američki progres. „SAD je prisiljen surađivati s Rusijom, jer je važan igrač na međunarodnoj sceni. Bez nje, recimo, ne bi bilo pregovora s Iranom“, smatra ovaj politolog. Bivši ministar obrane Robert Gates podsjeća i na suradnju s Rusijom u pogledu Sirije i Afganistana.

Postoji li izlaz iz ove situacije? „I dalje su velike šanse da se kriza zaustavi i da se na kraju prebrodi“, uvjeren je Michel O'Hanlon, vodeći suradnik washingtonskog Instituta Brookings. „Potrebno je samo uočiti razlike između neugodnih pojava koje su se već dogodile i katastrofalnih scenarija koje možemo spriječiti razboritom politikom, jasnim upozorenjima i učinkovitim stimulativnim mjerama koje treba poduzeti u pogledu svih zainteresiranih strana.“ Izgleda da se u to uzda i Obama, iako i dalje neumorno ponavlja da je „situacija vrlo ozbiljna“.

Ruski tekst na sajtu Kommersanta