Jedina žena-miner u Rusiji

Snajperistica i miner

Galina Slesareva zna vješto voziti džip i spašavati ljude. Vojni psiholog kaže da se „u njoj sukobljuju muški i ženski princip, i u ovisnosti o situaciji pobjeđuje čas jedan, čas drugi“. Na obuci je sve testove prošla s odličnom ocjenom. Ima samo jedan nedostatak: previše je osjećajna. „Još tad sam pitala psihologa kako to mogu pobijediti, a on mi je rekao: ‘Nikako, to je vaša ženska priroda’. A u izvještaju je napisao: ‘harmonično uravnotežena ličnost’“, sjeća se Galina.

Prije toga se Slesareva 15 godina ozbiljno bavila gađanjem iz streljačkog oružja. Položila je ispit za snajperisticu i radila kao instruktor. „Htjela sam ustvari postati vojni pilot“, priznaje Galina. „Poslije škole sam u Moskvi položila sve ispite. Sve je odgovaralo normama: i vid u noćnim uvjetima, i izdržljivost prilikom prevrtanja, i centar za ravnotežu. Bila sam u odličnoj formi. Međutim, tad žene nisu primali u zrakoplovstvo, tako da sam odbijena. Onda sam se zagrijala za streljaštvo. Fizičko-energetski fakultet je imao jaku streljačku sekciju. Vikendom smo stalno putovali na natjecanja te sam iz zaklona podizala i spuštala mete, a potom pomagala u brojanju pogodaka. Ponekad sam gađala u muškoj ekipi, jer nije bilo dovoljno natjecatelja. Svejedno mi je bilo gađam li iz pištolja ili puške.“

Činovi žena u vojsci Ruske Federacije

8% žena u ruskoj vojsci služi u Strateškim nuklearnim raketnim jedinicama. Kliknite grafikon za veću verziju

Kad je u Obnjinsku formirana spasilačka služba bili su im potrebni kvalificirani mineri. Galina je počela telefonirati centrima za obuku, i oficiri u mirovini su joj pomogli pronaći u Moskvi tečajeve za minere. U spasilačkoj službi je upoznala vojne minere koji su je pozivali da dođe na obuku kao „odličan stručnjak koji poznaje njemačke mine“, ali su ubrzo potom ponovo telefonirali i ispričavali se što je ne mogu primiti, jer „u pravilniku piše da je dopušteno primati samo lica muškog spola“.

Ruskinje u vojnoj službi ne maštaju o jurišu U ruskoj vojsci služi 50 tisuća djevojaka. Njihova služba otkriva neke zanimljive razlike između ruske i američke vojske. Iako ne postoje formalne naredbe te vrste, u ruskoj vojsci uvijek se poštovao prešutni džentlmenski dogovor: nježniji spol treba, koliko god je moguće, štititi od opasnosti.

„Potom sam nazvala Centar za obuku minera u gradu Brjansku pri Ministarstvu unutarnjih poslova i pitala: ‘Primate li žene?’. Nakon poduže šutnje dobila sam odgovor: ‘Primamo svakog tko plati’. Kad sam se pojavila zinuli su od čuda. Mislili su da se šalim, ali novac je već bio uplaćen. Sve mi je bilo zanimljivo. Učila sam danonoćno, radila proračune miniranja armiranog betona, zemljišta... To je praktično bio kompletan program visokoškolske inženjerijske ustanove“, priča Galina.

Na poligonu je Slesareva prva izvršavala sve zadatke, i to bez greške. Zatim je unijela i vlastitu inovaciju. Mineri sad uveliko koriste taj njezin „know how“. „Čudno mi je bilo što se još od Drugog svjetskog rata detonatori pričvršćuju za naboje s eksplozivom običnom špagom. Muškarcima su šake krupne, a detonator je mala aluminijska cjevčica. Stalno ispada iz ruku, pogotovo kad je treba vezati u čvor. Pravo mučenje. Nosila sam sa sobom običnu gumicu kojom vežem kosu, pa sam počela njome vezati detonator za naboj. Kad je predavač to vidio začudio se, pa mi je rekao: ‘Baš si mi ti neki izumitelj!’. Istog dana navečer svi su navalili: ‘Galja, imaš li još gumica?’ Od tad moju dosjetku koriste mineri i u vojsci, i u policiji“, priča Galina.

Nakon obuke jedan pukovnik je rekao da od sada treba primati u službu i žene, jer kod njih „nagon samoodržanja drugačije funkcionira, one drugačije razmišljaju“. 

Bombe na dnu jezera i u potkrovlju stambene zgrade

Galina godinama radi kao miner i već je neutralizirala više tisuća mina i projektila. I danas, kad netko pronađe granatu u poštanskom sandučiću, dimnu kutiju na autobuskoj stanici ili kutiju s kablovima u centru grada, spasioci pozivaju minera Galinu Slesarevu.

Kad je u ljeto 2010. u centru jednog gradića s dna jezera izvučena avionska bomba teška 100 kg, prvo je pozvana Slesareva.

Prema njezinim riječima, smrtonosna zamka može vrebati na potpuno neočekivanom mjestu. Na primjer, jednom je u potkrovlju sedmokatne nedovršene zgrade električar primijetio protupješadijsku rasprskavajuću minu u kutiji s igračkama ispod jelke. Ispostavilo se da je tu zajedno sa svojim stvarima privremeno ostavio policajac koji se vratio s terena.

Galina kaže da ne osjeća opasnost na poslu, ali često strahuje za druge ljude. Pa ipak, i pored ogromnog iskustva Slesareva se često suočava s nepovjerenjem zbog toga što je žena.

Ne treba ni pitati Galinu zašto je izabrala rizično zanimanje minera. Očigledno je zanimanje izabralo nju.