Moskva neće ostaviti rusko stanovništvo bez podrške

Proruske demonstracije u Sevastopolju. Izvor: RIA Novosti

Proruske demonstracije u Sevastopolju. Izvor: RIA Novosti

Politička kriza u Ukrajini, prema mišljenju Moskve, može dovesti do raspada sustava državne uprave, što bi izazvalo pojavu žarišta nestabilnosti u neposrednoj blizini Rusije. To predstavlja opasnost i za rusko stanovništvo u regijama Ukrajine koje graniče s Rusijom. U toj situaciji različiti ruski politolozi pokušavaju pronaći optimalnu strategiju ponašanja Rusije.

Prema riječima Alekseja Puškova, predsjednika Odbora Državne Dume za međunarodna pitanja kojeg pojedini krugovi tretiraju kao „jastreba“, glavni problem Ukrajine nije Rusija, nego odnos Kijeva prema regijama jugoistoka zemlje. Nove ukrajinske vlasti trebaju nakon „revolucije“ prionuti na konsolidaciju zemlje, uvesti red, objaviti dan žalosti zbog svih poginulih i proglasiti sveopću amnestiju, a potom se pozabaviti rješavanjem ekonomskih problema. Oni su, međutim, postupili upravo suprotno, potpuno u skladu s rimskom poslovicom „teško pobijeđenima“.

Prve odluke novih vlasti bile su nelegitimno uklanjanje Viktora Janukoviča (osim redovitih procedura i mimo Ustava), oduzimanje ruskom jeziku statusa regionalnog jezika, sakralizacija „svojih“ poginulih i stavljanje van zakona pripadnika specijalnih jedinica Berkut koji su čuvali red u Kijevu, a najavljena je i lustracija političkih oponenata i spremnost da se potpiše Sporazum o pridruženju Europskoj uniji, iako je čitav jugoistok zemlje protiv toga.

Moskva sad podržava suprotstavljanje Krima i zapravo daje do znanja stanovnicima Istoka da se mogu izjasniti bez straha od represija ili linčovanja od strane ukrajinskih nacionalista. Zato se sada u Donjecku, Lugansku i Harkovu vijore ruske zastave, a lokalni organi vlasti donose odluke o provedbi referenduma o davanju dodatnih ovlasti svojim regionalnim parlamentima. Što brže kijevska vlast izađe u susret tim zahtijevima, brže će se okončati i ova kriza.

Osim toga, vlasti nisu ništa učinile kako bi obuzdale ekstremne radikale iz zapadne Ukrajine. Njihovi jurišnici pod izgovorom „kontrole javnog reda i mira“ djeluju kao bande i linčuju ljude na ulicama zapadnih i središnjih gradova (i prijete da će doći na Krim i istok zemlje).

Moskva nije mogla mirno promatrati destruktivne procese u susjednoj Ukrajini, jer nema sumnje da će postati još intenzivniji uslijed provodbe politike „stezanja remena“ i bankrota koji će vjerojatno uslijediti. Prema riječima Valentine Matvijenko, predsjednice Vijeće Federacije (gornjeg doma ruskog parlamenta), Rusija je bila dužna „osigurati sigurnost Crnomorske flote i državljana Rusije“. Da bi se to postiglo uopće nije potrebno odvojiti od Ukrajine jugoistočne oblasti i pripojiti ih Rusiji, u što ukrajinska propaganda pokušava uvjeriti Zapad.

„U uvjetima kad se raniji državni i politički sustav u Ukrajini zapravo raspada Rusija namjerava staviti do znanja da novo ustrojstvo ukrajinske države treba formirati uzimajući u obzir interese i stavove Rusije. U praksi će to biti federacija ili konfederacija sa širokim ovlastima subjekata te federacije“, rekao je dopisniku Ruskog vjesnika Fjodor Lukjanov, predsjednik Vijeća za vanjsku i obrambenu politiku Rusije. Zasad nije riječ o sveobuhvatnoj vojnoj intervenciji u Ukrajini. Nedavna odluka Vijeća Federacije samo pruža takvu mogućnost Vladimiru Putinu, ali ga ne obvezuje da pošalje vojsku u Ukrajinu.

Čak štoviše, „ta odluka prije svega ima pregovarački i demonstrativni karakter, odnosno pokazuje da smo spremni na sve varijante. Moskva na taj način želi izvršiti utjecaj na Zapad i demonstrirati neslaganje Rusije s novonastalom situacijom u Kijevu. Nama je potrebno da se u Kijevu formira vlada nacionalnog jedinstva koja će predstavljati sve regije Ukrajine, uključujući i jugoistočne“, rekao je dopisniku RBTH-a Dmitrij Suslov, zamjenik direktora istraživačkih programa Vijeća za vanjsku i obrambenu politiku Rusije.

Pritisak na Zapad nije jedini cilj razgovora o slanju ruske vojske i velike političke podrške vlastima Krima koje su se suprotstavile Kijevu. Politička elita istočnog dijela Ukrajine gotovo je iznevjerila svoje biračko tijelo i predala se novim vlastima Kijeva, što je izazvalo pometnju među stanovništvom istočnih regija. Ljudi se nisu htjeli boriti za svoja prava, jer su se plašili represija i lustracije. Međutim, Moskva sad podržava suprotstavljanje Krima i zapravo daje do znanja stanovnicima Istoka da se mogu izjasniti bez straha od represija ili linčovanja od strane ukrajinskih nacionalista. Zato se sada u Donjecku, Lugansku i Harkovu vijore ruske zastave, a lokalni organi vlasti donose odluke o provedbi referenduma o davanju dodatnih ovlasti svojim regionalnim parlamentima. Što brže kijevska vlast izađe u susret tim zahtijevima, brže će se okončati i ova kriza.

S druge strane, zapadni političari upozoravaju da želja Moskve da zaštiti svoje interese u Ukrajini neće ostati bez posljedica. Rusiji se prijeti sankcijama, ali Moskva je ipak spremna ići do kraja. Prvo, zato što bi „bio zločin odustati od pružanja podrške tim ljudima, posebno ako se ima u vidu ono što su obećali da će im učiniti pravi vladari Ukrajine (a shvaćamo da su u Ukrajini glavni oni na čijoj strani je sila, a ne političari koji zasjedaju u parlamentu)“, rekao je dopisniku Ruskog vjesnika ruski politolog Dmitrij Evstafjev.

Drugo, ukoliko će se Moskva uzdržati od intervencije većih razmjera, jasno je da „Zapad neće imati učinkovite instrumente za vršenje pritisaka na Rusiju od kojih bi opasnost bila veća nego od posljedica izazvanih porazom Moskve u ukrajinskoj igri. Ako se Moskva preda i prihvati status quo u Kijevu, to će biti ogroman geopolitički poraz Rusije i osobno Vladimira Putina. U tom slučaju će biti zatvoreno pitanje sudjelovanja Ukrajine u integracijskim procesima orijentiranim na Rusiju“, smatra Dmitrij Suslov.

I naposljetku, treći čimbenik se, prema riječima Fjodora Lukjanova, sastoji u tome da je ruska vlast mogla poželjeti „konačno riješiti ukrajinsko pitanje. Možda je Kremlj došao do zaključka da će troškovi realizacije takvog scenarija biti manji nego u slučaju izbijanja novih kriza.“