Zbog čega je Rusiji potrebna baza Sevastopolj?

Izvor: Sergej Savostjanov / RG

Izvor: Sergej Savostjanov / RG

Legendarni Sevastopolj, neosvojiv za neprijatelje.

Riječi iz podnaslova su redak iz himne Sevastopolja koji se još naziva gradom ruske slave. Grad je utemeljen na jugo-zapadnoj obali Krimskog poluotoka 1783. na naredbu ruske carice Ekaterine II. na mjestu antičkog gradića Hersones. Njegove ostatke i danas istražuju arheolozi. Upravo je Ekaterina Druga i dala ime tom gradu, koje se s grčkog prevodi prema raznim izvorima, kao vrlo poštovani, sveti ili veličanstveni grad, grad slave. No glavno je ono čime se svidjela ta zemlja carici i njezinim vojskovođama – radi se o 30 dubokih uvala koje su zaštićene od vjetra. Zato je Sevastopolj dugo godina bio glavna baza na Crnom moru.  

Najžešća provjera Sevastopolja bila je tijekom Drugog svjetskog rata. U 1941. i 1942. mornari Crnomorske flote i vojnici Crvene armije branili su grad 250 dana i noći od njemačke vojske. No i nakon što su bili prisiljeni napustiti svoje pozicije, u Sevastopolju je djelovala ilegala.

Od 1948. Sevastopolj je imao status posebnog grada koji je bio podređen Rusiji, jednoj od republika SSSR-a. No 1954. na inicijativu prvog sekretara CK KPSS-a Nikite Hruščova Sevastopolj je zajednom s Krimom predan Ukrajini, iako se tad nisu dogodile nikakve principijelne izmjene u njegovoj sudbini. Kijev nije imao nikakvog stvarnog utjecaja na njegovu sudbinu i položaj. Grad, kao jedna od najvažnijih vojno-morskih baza Sovjetskog Saveza, i dalje se izravno podređivao Moskvi i Ministarstvu obrane SSSR-a.

Situacija se naglo izmijenila početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, kad je Ukrajina postala neovisna država te je grad Sevastopolj zajedno s Krimom postao ukrajinski.

Prema Velikom sporazumu o prijateljstvu, suradnji i partnerstvu, koji je 1997. potpisan između Moskve i Kijeva, Rusija je priznala ukrajinski status Sevastopolja i teritorijalni integritet ukrajinske države, a Ukrajina je ostavila Rusiji pravo na sevastopoljsku vojno-morsku bazu i boravak ruske Crnomorske flote u Krimu do 2017.

Kakve snage i sredstva ulaze u sastav operativno-strateške formacije Crnomorske flote Rusije? To je štab i zapovjedništvo flote u Sevastopolju, 68. brigada obrane vodenog rajona, 17. arsenal Vojno-morske flote, 810. samostalna pukovnija morske pješadije, 247. samostalna divizija podmornica, 854. samostalna obalna raketna pukovnija, samostalni morsko-inženjerski bataljon, komunikacijski čvor, 30. brodska divizija, u čijem sastavu je raketna krstarica Moskva, raketni brodovi na zračnom jastuku Bora i Samum, brigada brodova za opskrbu, brigada desantnih brodova, brigada raketnih čamaca, samostalna jurišna zrakoplovna pukovnija, samostalna miješana zrakoplovna pukovnija, samostalna brigada radio-tehničkog osiguranja, arsenali, skladišta vojne municije, tvornice za remont i škole za pripremu mlađih zapovjednika... Sve zajedno 25 tisuća vojnika, ne računajući radnike i službenike koji rade na poduzećima i institucijama flote. Zajedno sa članovima obitelji više od sto tisuća ljudi.

Prema Sporazumu između Ukrajine i Ruske Federacije o statusu i uvjetima boravka Crnomorske flote Ruske Federacije na području Ukrajine od 31. svibnja 1997. u ukrajinskim teritorijalnim vodama i na kopnu može se nalaziti grupacija brodova do 388 jedinica (od njih 14 su dizel-podmornice). Na unajmljenim zrakoplovnim lukama u Gvardejskom i Sevastopolju može se nalaziti 161 zrakoplov. Ta količina vojske usporediva je s kapacitetom vojno-morske grupacije Turske, ali takav broj zrakoplova i brodova Rusije nema na Krimu. 

Sporazum je sklopljen na 20 godina. Bilo je predviđeno da će se automatski produljivati svakih pet godina, ako ni jedna od strana pismeno ne obavijesti da želi poništiti sporazum, i to najkasnije godinu dana prije isteka njegovog roka.

Drugi sporazum, koji je potpisan u Harkovu u travnju 2010., produljio je boravak Crnomorske flote u Rusiji u Sevastopolju do 2042. Za najam vojno-morske baze u Krimu Rusija plaća Ukrajini svake godine 98 milijuna dolara. Osim toga, Rusija pravi i popust na plin u vrijednosti 100 dolara za svaku tonu.

Rusija je prisiljena pristati na takve troškove, budući da zasad nije izgradila alternativnu bazu za Crnomorsku flotu na vlastitom teritoriju. Luka u Novorossijsku nije dovoljno duboka te nema potrebnu infrastrukturu. Pritom flota rješava važnu stratešku zadaću – pokriva jug Rusije tako što ne dopušta da se u Crnom moru pojave nosači zrakoplova potencijalnog protivnika.