O čemu šuti Putin

Nakon rušenja Janukovičeve vlasti i oslobađanja Julije Timošenko protesti u Ukrajini su stupili u novu, još opasniju fazu. Nemoć i neučinkovitost, koju su pokazale snage reda, znači da je otvoren prostor za sukobe među pristašama i protivnicima Majdana. A pritom još uvijek nije jasno tko će doći na vlast u Kijevu: parlamentarna opozicija ili radikalne frakcije koje su izvan sustava. Za sada su ove dvije grupe saveznici. U tijeku je formiranje Vlade, u čiji sastav je Timošenko, koja je izjavila da će „jamčiti ispunjenja zahtjeva s Majdana“, predložila da uđu „utjecajni lideri Majdana koje poznaje i podržava čitava zemlja“.

Rusija okrivljuje Zapad za podršku ekstremista u Kijevu Radi uspostave kontrole nad Ukrajinom Europa i SAD zatvaraju oči pred akcijama radikala, smatraju u Moskvi.

Međutim, sad su moguće obje varijante razvoja događaja, i upravo u ovakvoj situaciji Rusija treba zauzeti određeni stav prema onome što se događa u Ukrajini. Na koja najvažnija „ukrajinska“ pitanja Moskva danas traži odgovor? Kakve jednadžbe s velikim brojem nepoznanica sad rješava Putin?

Kao prvo, koliko god to pojednostavljeno zvučalo, na koga treba računati u Ukrajini? Tko danas kontrolira ono što je ostalo od vlasti? Kao drugo, kakve snage mogu danas isplivati na površinu i preuzeti vlast od privremene vlade? Kolika je šansa da putem novog prevrata na vlast dođu radikalni nacionalisti? Kao treće, kako spriječiti ekonomski bankrot Ukrajine i ne dopustiti Zapadu da je otkupi? Krediti i jeftin plin bili su dani pod uvjetom da se započne rad na jačanju ekonomske suradnje dviju zemalja. Ali ako se Kijev vrati eurointegracijama, morat ćemo odustati od sporazuma iz prosinca. Kao četvrto, šta sad napraviti s jugoistokom zemlje i posebno s Krimom? Lokalno stanovništvo je već ozbiljno uznemireno i u slučaju da se nastavi nasilno širenje „revolucije“, u tim oblastima može početi krvoproliće. U tom slučaju će biti vrlo teško objasniti ruskim građanima zašto Moskva nije Ruse uzela pod zaštitu. I kao peto, kako zaustaviti zapadnu ekspanziju u Ukrajini i na koji način postaviti protutežu zapadnom utjecaju na situaciju u „neovisnoj državi“ koji raste iz dana u dan?

A pitanje u vezi s priznanjem ili nepriznanjem nove vlasti danas je samo na prvi pogled primarno. Jasno je da se u ovoj fazi, koja može potrajati najduže do trenutka formiranja nove Vlade, Rusija neće izjašnjavati.

Tko je gazda u kući?

Najvažnije pitanje za Moskvu sad se tiče toga tko je u Ukrajini sposoban čvrsto zauzeti vlast u svoje ruke? Ako iz razmatranja isključimo sasvim hipotetsku mogućnost vojnog prevrata, jedini kandidat za zauzimanje vlasti u Ukrajini je Julija Timošenko. Jugoistočna Ukrajina gotovo nema šanse da se dovoljno brzo mobilira i ponudi svog snažnog kandidata. Takva ličnost, naime, trenutno ne postoji, iako će se na izborima istovremeno kandidirati nekoliko predstavnika istoka Ukrajine (gubernator Harkovske oblasti Mihail Dobkin već je izjavio da namjerava sudjelovati u predsjedničkim izborima). Tako da će kandidat istočne Ukrajine biti Timošenko koja je porijeklom iz Dnjepropetrovska.

Jasno je zašto Timošenko sad toliko želi da „svi junaci s Majdana nađu svoje mjesto u izvršnoj vlasti“. Za nju je to, naime, jedina mogućnost obuzdati probuđenu energiju narodnog protesta.

Za razliku od Jacenjuka i Klička (koji igraju za timove SAD-a i Njemačke), Timošenko je, bez obzira na njenu proeuropsku orijentaciju, ipak kudikamo samostalnija ličnost. Istina je da je vrlo teško imati u nju poverenja, ali izgleda da u sadašnjoj situaciji Timošenko predstavlja najmanje moguće zlo za Rusiju, dok je istovremeno ona, naravno, odlična varijanta koja odgovara Zapadu. Dok otvoreno antiruska retorika ukrajinskih nacionalista isključuje mogućnost bilo kakve suradnje Moskve s novom Vladom, u slučaju da se na važnim pozicijama nađu Tjagnibok ili Jarošenko.

To znači da je, s jedne strane, Rusiji potrebno da Timošenko obuzda predstavnike radikalne struje, a, s druge, to nije moguće napraviti ako se oni ne uključe u sastav nove Vlade. Dobivamo začarani krug iz kojeg će izlaz morati naći ne samo Moskva, nego i Kijev. Pritom će Kijev taj izlaz morati pronaći mnogo brže, jer bez pregovora s Rusijom o sudbini kredita čija je isplata već počela i o sudbini isporuka plina Ukrajina jednostavno neće opstati do izbora 25. svibnja. A tek nakon ovih izbora moći će dobiti značajniju „zapadnu pomoć“.

Ne radi se samo o Krimu

Timošenko će iz još jednog razloga morati obuzdati „nacionalnu revoluciju“. Ona, naime, treba zaustaviti namjere nacionalista da „navale“ na istok i Krim, što bi moglo isprovocirati Rusiju da se umiješa u događanja u Ukrajini.

Usprkos svim izmišljotinama Zapada i ukrajinskih nacionalista, Rusija nije zainteresirana za podjelu Ukrajine. Ova varijanta može biti iskorištena samo u krajnjem slučaju, ako započne ozbiljan građanski rat i dođe do stvarnog raspada Ukrajine.

Više o situaciji u Ukrajini 

Za budućnost Rusije nema ničeg katastrofalnog u sadašnjoj smjeni vlasti u Ukrajini. Antirusko usmjerenje pokretu daju radikalni nacionalisti, kao i oni koji sa Zapada povlače konce, ali u širokim slojevima stanovništva Ukrajine rusofobija nije rasprostranjena. Što znači da će se prilikom sljedećeg zaokreta ukrajinske krize u „neovisnom“ društvu formirati drugačija konfiguracija, u kojoj će vrlo vjerojatno glavna problematična točka postati upravo „europski izbor“.

Hoće li se do tada proruske snage u Ukrajini uspjeti reorganizirati, pronaći lidere i formulirati svoju ideju saveza sa Rusijom? Hoće li im Rusija u tome pomoći, nudeći svoj projekt ekonomske i političke reintegracije? Odgovore na ova pitanja donijet će najbliža budućnost, a dat će ih Vladimir Putin, kojem sada sam povijensi tijek događaja dodjeljuje ulogu lidera cijelog ruskog sveta, pa i njegovog ukrajinskog dijela.

Ruski tekst na sajtu Vz.ru