Odvajanje „ruskih“ regija od Ukrajine?

Kako je Krim postao dio Ukrajine

Ljudi žive na Krimu od davnina. Kroz povijest je ovaj poluotok pripadao raznim državama i naseljavali su ga različiti narodi. Krim je 1441. postao neovisni kanat, ali je njegova samostalnost kratko trajala, jer je Krimski kanat 1475. priznao vlast Osmanlijskog carstva. Tri stoljeća su krimski Tatari bili sultanovi podanici sa širokom autonomijom, što je carevini osiguravalo mir na sjeveru i stalni priljev roblja. Nakon rusko-turskog rata krimski kan je 1774. postao vazal Ruskog Carstva.

Do 1944. je Krim bio rusko-tatarski teritorij. Nijemci su ga zauzimali dva puta (1918. i 1941-1944.). Tatari su za vrijeme revolucije pokušavali obnoviti neovisni kanat, ali je Krim na kraju vraćen sovjetskoj Rusiji. Vlast je bila naklonjena Tatarima, tako da je poluotok dobio status autonomne republike. Međutim, poslije rata, okupacije i tatarskog kolaboracionizma naklonost je ustupila mjesto gnjevu, tako da su Tatari 1944. deportirani na istok zemlje. Krim je 1954. lišen statusa autonomije i poklonjen Ukrajini, navodno povodom 300-godišnjice Perejaslavske Rade kojom je Ukrajina ponovno pripojena Rusiji, a pravi razlog je bio taj što je, kako se pretpostavlja, zbog geografskog položaja Krimom bilo lakše upravljati iz Kijeva, nego iz Moskve.

Krimski „rat“

Na Krimu su duhovi bili prilično uzburkani tijekom 1990-ih. Ukrajina je postala neovisna i pokušavala je ukrajinizirati Tavriju (Krim), što je izazvalo otpor lokalnog stanovništva. Tatari su dobili pravo da se vrate, pa su se i oni aktivirali i pokušali iskoristiti nemire kako bi povratili izgubljene teritorije i privilegije. Jabuka razdora je bio Sevastopolj, glavna baza sovjetske flote na Krimu.

U svim tim događajima Krim se nije odvojio od Ukrajine, ali je dobio posebna prava. Samo ova regija Ukrajine ima status autonomne republike. Zapravo, Krimu je dopušteno da ostane ruski i da samo zamijeni nazive pojedinih ulica. Izgledalo je da tako može i ostati, ali se tad dogodio „Euromajdan“

Pravo na poluotok

Prije svega treba istaknuti dva važna čimbenika: jedan je etnokulturni, a drugi ekonomski.

Od svih regija Ukrajine Krim se u najvećoj mjeri doživljava kao ruski. U njemu živi 58% Rusa, 24% Ukrajinaca i 12% Tatara. Tri četvrtine stanovnika Krima doživljava ruski jezik kao svoj materinji jezik, a samo deseti dio stanovnika materinjim jezikom smatra ukrajinski. Prema podacima Kijevskog međunarodnog instituta za sociologiju, ruski jezik koristi 97% stanovnika poluotoka.

Krim gotovo da i nema vlastitu ekonomsku elitu ili elitu vezanu za Europu. U razdoblju ukrajinske neovisnosti ekonomski je upropašten. Ukrajinski oligarsi su se u drugoj polovini 1990-ih zainteresirali za krimske banje i počeli ulagati novac, ali to je bio tuđi novac. Zbog toga krimska elita nema poluge kojim bi „donjecku“ i „dnjepropetrovsku“ elitu mogla privući na svoju stranu kad su u igri EU ili SAD.

Više o situaciji u Ukrajini 

Uslijed spomenutih čimbenika poluotok nije mogao ostati po strani kad su počeli događaji u Kijevu. Stanovnici Krima su najprije izražavali nezadovoljstvo, potom su zahtijevali da se uvede red, a kad je kriza naglo eskalirala povodom obljetnice Perejaslavske Rade (360-godišnjica) i predaje Krima Ukrajini (60-godišnjica), Krim je već i službeno reagirao.

Raspoloženje na Krimu

Predsjedništvo Vrhovnog vijeća Autonomne Krimske Republike pozvalo je 19. veljače predsjednika Ukrajine Viktora Janukoviča da poduzme izvanredne mjere u cilju uvođenja reda u Kijevu, naglasivši da u zemlji počinje građanski rat. Predsjednik Vrhovnog vijeća Autonomne Krimske Republike Vladimir Konstantinov priopćio je zastupnicima Državne Dume RF da će „Krim postaviti pitanje odvajanja od Ukrajine ukoliko legitimna vlast bude smijenjena“, ali je istovremeno istaknuo da se to pitanje zasad ne razmatra.

Na Krimu se još uvijek osjećaju teške ekonomske posljedice nestabilnosti. Stanovnike iritiraju „desanti“ ukrajinskih nacionalista, s Majdana se na poluotok vraćaju ranjeni policajci... Kako se događaji dalje mogu razvijati?

Postoje tri varijante razvoja događaja.

Prva je da se situacija nekako smiri. Međutim, stječe se utisak da samo predsjednik Janukovič želi da sve ostane po starom. Vrlo su male šanse da tako i bude.

Druga varijanta je da Krim podigne razinu svoje autonomije. Ta varijanta je moguća ukoliko se situacija koliko-toliko stabilizira, i to samo ukoliko sve tri strane prihvate federalizaciju Ukrajine, a to je ono čega se boje pristalice ukrajinske neovisnosti.

Treća varijanta je da se Autonomna Krimska Republika odvoji od Ukrajine i postane još jedna „nepriznata država“ pod patronatom Rusije. Takav scenarij Kijev ne može zaustaviti silom, čak ako se u njemu ponovo formira nekakva vlast, jer neovisna Ukrajina zapravo i nema vlastite oružane snage, a uslijed krize gotovo da nema ni mogućnost ekonomskog utjecaja. Međutim, ova varijanta može izazvati sukob na samom Krimu između krimskih Tatara i Rusa.

Ruski tekst na sajtu Vz.ru