U spomen na junake Rusko-japanskog rata

Kraj razarača Steregušči

U Sankt-Peterburgu, u povijesnoj četvrti Petrogradska strana, nalazi se veličanstven spomenik svim mornarima koji su poginuli u Rusko-japanskom ratu. Spomenik predstavlja dva mornara s razarača Steregušči (Zaštitnik) kako nakon bitke otvaraju ventil u potpalublju sa ciljem da potope brod i ne predaju ga neprijatelju. Posada broda Steregušči zaista je izvela pravi podvig. Međutim, na brodovima ove klase ne postoje ventili i Steregušči je zapravo potonuo sam od zadobijenih oštećenja.  

Legenda o krstarici Varjag To se dogodilo prije točno 110 godina, na prvi dan Rusko-japanskog rata. Rat je započeo potapanjem krstarice Varjag, čiji mornari su radije htjeli poginuti nego pasti u zarobljeništvo. O podvigu se pročulo po čitavom svijetu, o njemu su napisane pjesme i knjige. U Rusiji je oko krstarice nastao patriotski mit koji živi i dan-danas. Ipak, stvarna priča o brodu nije ništa manje herojska i neobična od mita.

Razarači Steregušči i Rešiteljni (Odlučan) su se 10. veljače, na dan kada je službeno objavljen Rusko-japanski rat, vraćali u Port Arthur, kad su im put prepriječila četiri japanska razarača Akebono, Sazanami, Sinonome i Usugumo. Kasnije su im se pridružile i dvije japanske krstarice Tokiva i Titose. Kapetani ruskih razarača odlučili su pokušati izbjeći borbu, ali samo se Rešiteljni uspio probiti do Port Arthura. Na razaraču Steregušči su uslijed direktnog pogotka bili oštećeni kotlovi, ali je nastavio bitku, gotovo onemogućen da se kreće. Usprkos znatno nadmoćnijem neprijatelju, Steregušči je gotovo sat vremena odolijevao napadima.

Još u početku bitke Andrejevska zastava je čavlima pričvršćena za jarbol kako je eksplozija slučajno ne bi odnijela. Kapetan broda, poručnik Sergejev zapovjedao je bitkom ležeći na palubi sa slomljenim nogama. Kad je poginuo, zapovjedništvo je preuzeo poručnik Goloviznjin, ali i njega je ubrzo smrtno ranila krhotina granate. Na kraju bitke, kad brod više nije mogao uzvraćati paljbu, njime je zapovjedao teško ranjeni inženjer-mehaničar Anastasov. Kad je i posljednje oružje utihnulo, pomorski telegrafist Kruškov je zajedno sa ložačem Osinjinom uspeo u more izbaciti šifrarnik privezavši za njega teret.

Na Stereguščem su poginuli svi oficiri i 45 od 49 mornara. Japanci su pokušali odvući brod koji je počeo tonuti do luke, ali nisu uspjeli. Brod je potonuo otkinuvši sajlu za vuču.

Svojim tijelom zatvorio oštećenje i spasio brod

Rusija do danas pamti još jednog junaka Rusko-japanskog rata. To je inženjer-mehaničar s ruskog razarača Silni Vasilij Zverjev. Japanci su 27. ožujka 1904., u 2 sata i 15 minuta nakon ponoći, započeli akciju sa ciljem blokiranja ulaza u pristanište Port Arthur, poslavši tamo 4 velika teretna parobroda u pratnji 6 razarača.

Pokušaj neprijatelja osujetio je stražarski razarač Silni. Brod je krenuo u napad, porazio parobrode i stupio u borbu protiv šest japanskih razarača. Budući da mu je pogođen parni sustav, Silni je postao nepokretna meta za neprijateljsku paljbu. Tad je Zverjev svojim tijelom zatvorio oštećenje i vratio brod u pokret, žrtvovavši svoj život. Poginuli članovi posade su uz sve počasti sahranjeni u Port Arthuru.

Car Nikolaj II. obilazi stroj pješadijskih pukovnija pred njihov odlazak u Mandžuriju. Izvor: RIA Novosti 

Pojesti prije čitanja

Artiljerac tvrđave Port Arthur Grigorij Hodosevič nalazio se na palubi ruskog razarača Strašni, kad je 30. ožujka 1904. brod stupio u neravnopravnu borbu protiv četiri japanska broda. U bici je poginulo 49 mornara. Preživjelo je samo pet osoba, među njima i Hodosevič.

On se našao u ledenoj vodi, teško ranjen u leđa. Ispod prsluka za spasavanje čuvao je skrivene tajne dokumente. Pošto je vidio kako mu prilazi japanski čamac, Hodosevič je ukočenim prstima počeo kidati svežanj i jesti papir zajedno s algama. Kad su Japanci prišli i podigli ga na palubu, od dokumenata nije ništa ostalo. Ni saslušanje nije dalo nikakve rezultate. Grigorij Hodosevič nije rekao ni riječi o sadržaju tajnih dokumenata. Junak je poslan u logor za ratne zarobljenike i vratio se u domovinu tek nakon rata.

Port Arthur - odavdje do vječnosti

Požar pod Zlatnom planinom za vrijeme obrane Port Arthura. Izvor: RIA Novosti

Jedan od istinskih junaka obrane Port Arthura bez sumnje je zapovjednik utvrđenja, general-poručnik Roman Kondratenko. On je osobno zapovjedao najsloženijim i najopasnijim obrambenim akcijama. Roman Kondratenko je znao hrabriti i motivirati vojnike u najtežim trenucima opsade grada, što je doprinijelo tome da napadi Japanaca nekoliko puta budu odbijeni. Poginuo je 15. prosinca 1904. prilikom direktnog pogotka haubice u zaštićeni dio tvrđave. Zajedno s njim poginulo je još 8 oficira. Poslije Rusko-japanskog rata tijelo ovog junaka je uz počasti preneseno i sahranjeno u Sankt-Peterburgu, u lavri Aleksandra Nevskog.

Podvig graničara

Jedan od junaka Port Arthura bio je i potpukovnik ruske granične straže, načelnik Kvantunskog odjela posebnog Zaamurskog graničnog okruga Pjotr Butusov.

Lipnja 1904. potpukovnik Butusov je bio na čelu operacije u kojoj su graničari uništili neprijateljski top, a sa još tri topa skinuli zatvarače. Graničari Butusova su 6. kolovoza zajedno sa strijelcima istjerali Japance iz Vodoprovodnog kopnenog utvrđenja. Potpukovnik Butusov je 15. listopada odlikovan Ordenom sv. Georgija IV. za hrabrost koju je pokazao u borbama prilikom odbijanja drugog napada na Port Arthur.

Rusko-japanski rat: izgubljena pobjeda Prije 110 godina, noću između 26. i 27. siječnja (8. i 9. veljače) 1904., prije službene objave rata, japanski brodovi su napali rusku eskadru u Port Arthuru (danas kineska luka Li Šun). Tako je Rusija ušla u svoj prvi rat u 20. stoljeću. Rusko-japanski rat završen je porazom Rusije i gubitkom teritorija, nakon čega je uslijedila teška politička kriza i prva ruska revolucija 1905.

Za vrijeme četvrtog napada na Port Arthur 21. studenog 1904. Butusov je imenovan za zapovjednika brda Visoko, gde je smrtno ranjen. Preminuo je 22. studenog i sahranjen je na vojnom groblju u Port Arthuru.

Ruski Kinez Vasilij Rjabov

Izviđač ruske vojske vojak Vasilij Rjabov više puta je odlazio u dubinu japanskog teritorija prerušen u kineskog seljaka. Jednom je izviđačka grupa Rjabova naišla na japansku konjičku patrolu. Vasilij Rjabov je zarobljen, ali na saslušanju je hrabro čuvao vojnu tajnu. Osuđen je na smrt strijeljanjem, ali je do kraja sačuvao dostojanstvo. Sve se odigralo prema strogo utvrđenom ritualu. Streljački odred je pucao sa udaljenosti od 15 koraka. Vasilij Rjabov je smrt dočekao otvorenih očiju.

Japanci su bili impresionirani hrabrošću ruskog vojnika i smatrali su svojom dužnošću da o tome obavijeste njegove pretpostavljene. Poruka japanskog oficira zvuči kao prijedlog za odlikovanje: „Naša vojska osjeća obvezu da vašoj poštovanoj vojsci izrazi svoju iskrenu želju da osposobi što više ovakvih istinski izvrsnih vojnika, dostojnih punog poštovanja“.