„Bosansko proljeće“ ili „bosanska jesen“?

„Prosvjedi će se nastaviti bez obzira na ustupke koje je vlast već učinila u vidu ostavke rukovodilaca mnogih kantona“. Izvor: Reuters

„Prosvjedi će se nastaviti bez obzira na ustupke koje je vlast već učinila u vidu ostavke rukovodilaca mnogih kantona“. Izvor: Reuters

Prošli tjedan su u Federaciji Bosne i Hercegovine izbili antivladini protesti dosad neviđenih razmjera, i to prije svega u područjima gdje žive uglavnom Bošnjaci. U nekim većim gradovima demonstracije su prerasle u prave ulične borbe. Ruski vjesnik zajedno s Petrom Iskenderovom, poznatim ruskim stručnjakom za Balkan, pokušava shvatiti bit, uzroke i posljedice nove bosanske krize.

Što po Vašem mišljenju stoji iza svih tih prosvjeda u BiH?

Petar Iskenderov: Nije dovoljno odgovoriti zašto je došlo do tih prosvjeda. Treba se zapitati zašto su protesti izbili tek sada. Stvar je u tome što Bosna i Hercegovina po objektivnim socijalno-ekonomskim pokazateljima stabilno tavori u posljednjoj europskoj „trojci“ zajedno s Albanijom i Moldavijom, s tim što je po mnogim političkim faktorima situacija u BiH još i najgora. U Albaniji je ipak formiran kakav takav sustav političkog obuzdavanja i političke protuteže. Tamo putem izbora na vlast dolaze čas Demokratska, čas Socijalistička partija. I u Moldaviji postoji određeni konsenzus vladajućih elita (iako je zasnovan na nacionalizmu), što joj omogućuje da provodi prilično artikuliranu i beskompromisnu socijalno-ekonomsku politiku. U BiH ne postoji ništa slično. Postoji samo raskol unutar elite i nekoliko vanjskih faktora, od kojih je najopasniji radikalni islamizam. Postoji i teško breme naslijeđenih međuetničkih i vjerskih sukoba.

U ovom trenutku protesti imaju prvenstveno socijalno-ekonomsku podlogu i temelje se na borbi protiv nezaposlenosti i korupcije, na zahtjevima za povećanjem plaća i svrgavanjem nepopularnih dužnosnika, sve do ostavke vlade i rukovodilaca lokalnih organa vlasti. No, BiH je u takvoj situaciji da protesti mogu poprimiti i politički, međuetnički i međuvjerski predznak. U tom slučaju nema sumnje da će određene vanjske sile pokušati iskoristiti te događaje kako bi izazvale požar ne samo u BiH, nego i na cijelom Balkanu.

U ovom trenutku protesti imaju prvenstveno socijalno-ekonomsku podlogu. No, BiH je u takvoj situaciji da protesti mogu poprimiti i politički, međuetnički i međuvjerski predznak. U tom slučaju nema sumnje da će određene vanjske sile pokušati iskoristiti te događaje kako bi izazvale požar ne samo u BiH, nego i na cijelom Balkanu.

Prošlih godina situacija u BiH bila je u fazi prigušenog vrenja, ali su političke sile ipak uspijevale nekako je kontrolirati. Te sile su Savez nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika u Republici Srpskoj i umjereni muslimanski nacionalisti Bakira Izetbegovića u muslimansko-hrvatskoj Federaciji BiH. Međutim, socijalno-ekonomska kriza je s prostora Europske unije stigla i u BiH, što je oslabilo pozicije Milorada Dodika i umjerenih muslimanskih lidera. Sada u političku arenu srljaju radikalnije snage, kako u srpskom, tako i u muslimanskom i hrvatskom taboru.

Prema tome, prosvjedi će se nastaviti bez obzira na ustupke koje je vlast već učinila u vidu ostavke rukovodilaca mnogih kantona, među kojima su i Sarajevski, Tuzlanski i Zeničko- dobojski. Protesti će poprimati nove oblike i sasvim je moguće da će situacija prerasti u stanje kada se već postavlja pitanje demontaže postojećeg modela „daytonske“ BiH s ciljem da se formira centraliziranija država, tj. da se faktički ukine Republika Srpska. S druge strane, razvoj događaja može krenuti i u pravcu dezintegracijskih procesa, uslijed čega se Bosna i Hercegovina može pretvori u amorfnu konfederaciju. Sasvim je moguće da bi u ovoj drugoj varijanti BiH prestala postojati kao nezavisna država.

Kako ocjenjujete reakciju EU na ovu krizu? Je li zaista riječ o kombinaciji koja ima više poteza i čiji je krajnji cilj likvidacija različitih entiteta i stvaranje unitarne BiH s dominacijom muslimana, kao što smatraju mnogi srpski stručnjaci?

P.I.: Zasada nema temelja da se govori o tome. Europska unija, NATO i drugi zapadni centri moći tijekom proteklih godina imali su poluge pomoću kojih su mogli preoblikovati Bosnu i Hercegovinu onako kako im odgovara. Ako te poluge nisu bile pokrenute, to svakako nije bilo zbog nedostatka povoda, nego zbog unutarnjih problema i opasnosti izvana. Po mom mišljenju je upravo obrnuto: eskalacija nasilja u BiH potpuno je iznenadila Europsku uniju koja se sada bavi Ukrajinom i Rusijom. O tome svjedoči i spontana i nervozna reakcija Visokog predstavnika međunarodne zajednice u Sarajevu, austrijskog diplomata Valentina Incka. On je u intervjuu za bečki list Kurier izjavio doslovce sljedeće: „Ako se situacija nastavi komplicirati, mi ćemo možda razmisliti o slanju trupa EU. Doduše, ne odmah.“ Prema tome, može se dogoditi da na dnevnom redu ne bude centralizacija BiH, nego njezino spašavanje od konačnog raspada.

Socijalno-ekonomska kriza je s prostora Europske unije stigla i u BiH, što je oslabilo pozicije Milorada Dodika i umjerenih muslimanskih lidera.

Treba imati u vidu da je međunarodna zajednica nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma 1995. imala mogućnost da Bosnu i Hercegovinu bez problema preuredi u funkcionalnu i ekonomski solventnu državu u razvoju. Taj trenutak, međutim, nije iskorišten. Visoki predstavnici međunarodne zajednice smjenjivali su jedan drugoga i svi su uglavnom trošili vrijeme na borbu protiv „srpskog nacionalizma“, ukidajući čas jedan, čas drugi zakonski akt. Za sve to vrijeme nigdje u BiH nije stvoren pravi ekonomski, socijalni i politički prostor. Umjesto toga, međunarodna zajednica je suzbijala konflikte između ekstremno radikalnih i umjerenih islamista, između hrvatskih separatista i hrvatskih unitarista, i tako dalje. Tako je prokockano 15 godina, koliko je prošlo od potpisivanja daytonskog sporazuma. Uopće ne čudi što se na posljednjim izborima u BiH 2010. dugo nije mogla formirati učinkovita vlada, i pored svih pritisaka međunarodne zajednice.

Ipak, vjerojatno će Zapad iskoristiti sadašnje događaje kako bi forsirao euroatlantsku integraciju BiH na štetu interesa bosanskih Srba. Ministar vanjskih poslova Velike Britanije William Hague već je pozvao svoje kolege iz EU i NATO-a da „učine velike napore kako bi pomogli BiH u napredovanju prema članstvu u Europskoj uniji i NATO-u“.

Mogu li se povući nekakve paralele s Euromajdanom?

Eskalacija nasilja u BiH potpuno je iznenadila Europsku uniju koja se sada bavi Ukrajinom i Rusijom.

P.I.: Primjećuju se paralele, pogotovo u smislu kontraproduktivne politike EU, kako prema Bosni i Hercegovini, tako i prema Ukrajini. BiH je još 2008. potpisala Sporazum o asocijaciji s Europskom unijom. Taj dokument je sličan onom koji je Bruxelles u studenom 2013. ponudio Ukrajini. Posljedice potpisivanja su očite: u Bosni i Hercegovini propada čak i ona industrija koja je preživjela etno-građanski rat 1992.-1995. Nacionalni zavod za statistiku objavljuje da je nezaposlenost dostigla 44 % i da je svaki peti stanovnik BiH ispod granice siromaštva. I pored svega toga, EU i njezini antikrizni fondovi nemaju ni mogućnosti ni želje pomagati zemlji koja čak nije ni službeni kandidat za ulazak u EU. Osnovano se može tvrditi da je Bruxelles sličan scenarij pripremio i za Ukrajinu ako bi Kijev pristao potpisati Sporazum o asocijaciji s Europskom unijom 2013. na summitu u okviru programa „Istočno partnerstvo“ u Vilniusu.

Koliko je ozbiljna uloga islamista u tim događajima?

Vjerojatno će Zapad iskoristiti sadašnje događaje kako bi forsirao euroatlantsku integraciju BiH na štetu interesa bosanskih Srba.

P.I.: U ovom trenutku su „mladi s interneta“ glavna pokretačka snaga protesta, ali će ekstremno radikalni islamisti izaći na scenu u drugoj fazi „bosanskog proljeća“, jer se u slučaju raspada BiH njezini dijelovi mogu pripojiti susjednim državama. Konkretno, Hrvati nisu skrivali svoju želju da žive u Hrvatskoj. Utoliko prije im je do toga stalo danas, kada je Hrvatska stupila u Europsku uniju, a BiH zasada ne može računati na članstvo u EU. Bosanski Srbi svakako gravitiraju prema Srbiji. Ostat će muslimanska enklava s centrom u Sarajevu. To će biti muslimanska kvazidržava poput današnjeg samoproglašenog Kosova, ali još opasnija po stabilnost u cijeloj Europi. Vlast će u njoj pripasti ekstremno radikalnim islamistima koje financijski podržavaju islamske države iz cijelog svijeta. Te države će podržavati BiH još više nego što sada podržavaju Kosovo.

Postoji li opasnost da se kriza prenese i na Republiku Srpsku i koliko je ta opasnost velika? Može li to dodatno destabilizirati situaciju u regiji?

P.I.: U slučaju daljnje eskalacije krize Republika Srpska neće moći ostati po strani, i unatoč tome što je po socijalno-ekonomskim pokazateljima situacija u njoj bolja nego u Federaciji BiH. Glavna opasnost za Banja Luku krije se prije svega u težnji Zapada da se aktivno umiješa u konflikt i pokuša ga „ugasiti“ novim političkim i administrativnim ustupcima muslimanima, a zatim i u samoj radikalizaciji islamskog tabora, jer će socijalno-ekonomski zahtjevi neizbježno prerasti u zahtjeve političke prirode u smislu demontaže daytonskih temelja BiH, a ti temelji su jamstvo postojanja Republike Srpske kao entiteta. 

Kakav je stav Rusije prema krizi? Ako ne postoji nikakav razgovijetan stav, kako bi se po Vašem mišljenju Rusija trebala postaviti prema ovoj krizi?

P.I.: Rusija po ovom pitanju ne može zauzeti službeni stav u fazi socijalno-ekonomskih protesta, jer se oni odnose na unutarnje kompetencije bosanskih vlasti. Moskva, međutim, treba na vrijeme uočiti svaki pokušaj korištenja akcija prosvjeda za „podrivanje“ temelja „daytonske“ BiH i njezinog preoblikovanja nauštrb postojeće ravnoteže između Republike Srpske i Federacije BiH.

Koliko sve što se događa može ugroziti strateške interese Rusije u ovoj regiji?

P.I.: To će se dogoditi ako EU i NATO počnu forsirati uvlačenje BiH u euroatlantske strukture. Ubrzo zatim će uslijediti zahtjevi da Sarajevo i Banja Luka preispitaju postojeće ugovore o suradnji s Rusijom u energetskoj i drugim sferama. Osim toga, Rusiji nije u interesu da Republika Srpska bude lišena postojećih „daytonskih“ ovlasti i konkretno prava na sklapanje bilateralnih sporazuma sa Srbijom. I najzad, Moskva se treba suprotstaviti svakom pokušaju da joj se oduzme odlučujući glas u međunarodnim strukturama koje kontroliraju situaciju u BiH u okviru tzv. „bonnskih ovlasti“.