Sergej Lavrov: 10 stvari koje EU mora znati

„EU i SAD već su napravili 'slobodni' izbor za Ukrajince.“ Izvor: Reuters

„EU i SAD već su napravili 'slobodni' izbor za Ukrajince.“ Izvor: Reuters

Teze članka ministra vanjskih poslova Rusije.

1. Odnos Europske unije prema Rusiji

U zapadnim medijima širi se antiruska informativna kampanja tijekom koje se koristi frazeologija u duhu hladnog rata... U centru rasprava u europskom medijskom prostoru trenutno je situacija u Ukrajini. Jabuka razdora je pitanje o sporazumu o pridruživanju Europskoj uniji, koji je bio pripremljen unutar programa EU-a Istočno partnerstvo.

2. O Istočnom partnerstvu

Pritom su autori Istočnog partnerstva od početka tvrdili da taj projekt nema ništa što bi bilo u suprotnosti s drugim principima... Međutim, uskoro su pred naše zajedničke susjede (Europske unije i Rusije) postavljena pitanja u kojima se inzistiralo da se oni odrede jesu li s Europom ili Rusijom... Taj pristup proturječi logici koja je usmjerena na brisanje razgraničavajućih linija u Europi. Ta logika utemeljena je u dokumentima OESS-a.

3. O odnosima Rusije s Ukrajinom

Uvijek smo jasno i dosljedno polazili od toga da je izbor vektora vlastitog razvoja, odluka o sudjelovanju u onim ili onim integracijskim strukturama, suvereno pravo svake države. Nikad nismo nikome pokušavali nešto nametati, znajući da integracija može biti pouzdana jedino ako se temelji na međusobnim interesima. Tu poziciju zauzimali smo i zauzimamo prema Ukrajini i samo smo objasnili ukrajinskim prijateljima da bi promjena ekonomskih pravila igre s njihove strane izazvala odgovarajuću reakciju Rusije u skladu s međunarodnim standardima, uključujući i zakone WTO-a.

4. O politici Europske unije 

Očekivali smo da će takvo poštivanje slobode izbora ukrajinskog naroda pokazati i naši europski partneri. I bilo smo neugodno iznenađeni, kad se ispostavilo da je, prema Europskoj uniji i SAD-u, „slobodni“ izbor za Ukrajince već napravljen te da jednoznačno označava „europsku budućnost“. Pritom su tvrdnje da Ukrajina mora ponoviti put, koji je prošla Poljska i druge države Istočne Europe, potpuno nekorektne: pa nitko ne predlaže Kijevu ulazak u EU, radi se zapravo o jednosmjernom prihvaćanju uvjeta koje diktira Bruxelles, uključujući potpuno ukidanje barijera za trgovinsku ekspanziju EU-a.  

5. O aktualnoj situaciji u Ukrajini

Situacija, u kojoj se proces demokratskog izražavanja volje zamjenjuje „uličnom demokracijom“, kad se mišljenje nekoliko tisuća demonstranata, koji pokušavaju izvršiti snažni pritisak na vlast, proglašava kao „glas naroda“, ne može se nazvati prihvatljivom...

Aktiviranje situacije u državi, koja se nalazi u centru europskog kontineta, teško da može odgovorati nečijim interesima. Nemoguće je ne vidjeti da se u akcijama antivladinih snaga sve aktivnije pojavljuju nacionalistička, ekstremistička raspoloženja, antiruska retorika određenih kruga spaja se s antisemitskim, rasističkim pozivima.   

6. Kratkovidni pristup EU-a

Pokušaji da se ono što se događa u Ukrajini stavi u šablonski okvir - „dobra“ opozicija protiv „loše“ vlade – svakako su kratkovidni, kao i svako ignoriranje stvarnosti i podcjenjivanje vlastitih problema, uključujući i onih koji se tiču međuetničkih i međuvjerskih odnosa. Na ovom mjestu pada nam na pamet istočnjačka mudrost: onaj tko živi u staklenoj kući ne bi se trebao gađati kamenjem.    

7. Rusija ne namjerava ući u EU

Istovremeno u pristupu Europske unije postoji tendencija da se odnosi sa susjedima izgrađuju isključivo na temelju približavanja tih država standardima EU-a i politici Bruxellesa. No Rusija ne želi ući u EU, te zbog toga suradnja između ta dva najveća igrača na europskom prostoru može biti samo ravnopravna. Naši partneri u Europskoj uniji moraju u potpunosti uzeti u obzir da se na euroazijskom prostoru ostvaruje ogromni integracijski projekt...

8. O potencijalu suradnje Bruxellesa i Moskve

Potencijal suradnje Rusije i Europske unije je ogroman. U našim državama, na teritoriju od 21 milijun km2 živi gotovo 650 milijuna ljudi. Ujedinjuje nas međusobna ekonomska ovisnost i zajednički kulturni korijeni. Rusija udovoljava trećinu naftnih i plinskih apetita EU-a, gotovo četvrtinu ugljenih i potražnji naftnih derivata. Europska unija jednostavno nema drugog takvog partnera, koji bi bio u stanju osigurati stabilne isporuke u potrebnim obimima. 

9. O zajedničkim prijetnjama

Slabljenje suradnje i rast otuđenosti ne mogu pomoći u borbi s izazovima koji su zajednički za sve. Njih, na žalost, ima sve više. Konkretno, mislim na bujanje ekstremizma koji čas ovdje, čas tamo nastaje, terorističku aktivnost, valove ilegalne imigracije, sve veću opasnost od međuvjerskih i međukulturnih nesuglasica.

10. Tko mora određivati vrijednosti

Nemoguće je ne složiti se s tvrdnjom da su opće vrijednosti ono što zajedno drži našu europsku kuću. Ipak potrebno se dogovoriti o tome što one predstavljaju te tko ih određuje. Polazimo od toga da vrijednosni orijentiri moraju biti proizvod međusobnog slaganja, a ne otkriće pojedine države ili grupe država... U tom smislu želio bih istaći da demokratski principi prije svega pretpostavljaju poštivanje mišljenja drugih.

Članak je stavljen u skraćenom obliku. Originalni ruski tekst možete pročitati na sajtu Kommersanta