Kako budisti žive u suvremenoj Rusiji

Nakon raspada SSSR-a budizam se morao obnavljati gotovo od nule. Izvor: Igor Russak / RIA Novosti

Nakon raspada SSSR-a budizam se morao obnavljati gotovo od nule. Izvor: Igor Russak / RIA Novosti

Budizam u Rusiji nije najveća konfesija, ali se svakako aktivno razvija. Trenutno ima oko 700 tisuća štovatelja te religije. Oni vode aktivni duhovni život, odlaze na hodočašća po državi, okupljaju se na blagdanima te sa zadovoljstvom govore sugrađanima o svojoj vjeri. Glavni dio ruskog stanovništva prema njima se odnosi mirno, no često ih ne razlikuje od hinduista ili sljedbenika Hare Krišne.


Koliko i gdje

U Ruskoj Federaciji budizam se tradicionalno ispovijeda na istoku u države – u Burjatiji, Tuvi, Kalmikiji, Altaju, te Zabajkalskom kraju i Irkutskoj oblasti. Budističke zajednice postoje u Moskvi, Sankt-Peterburgu te u drugim velikim ruskim gradovima. 

Prema sociološkoj anketi, koja je provedena 2012., u Rusiji ima oko 700 tisuća budista, dakle, manje od 1% stanovništva države. Dmitrij Nikiforov, voditelj Moskovskog budustičkog centra lama Je Tsongkhapa, objasnio je tu situaciju time što su tijekom sovjetskog razdoblja vlasti gotovo do kraja uništile predstavnike religije i religiozne objekte: „Bez obzira na to, budizam je u Rusiji jedna od tradicionalnih religija. Ipak o njoj ne znaju tako puno. Stalno je brkaju s hinduizmom, sljedbenicima Hare Krišne“, govori. „Za to je kriva komunistička vlast, tijekom sovjetskog razdoblja budizam je, za razliku od drugih religija, bio gotovo u potpunosti uništen. Samo je u Burjatiji ostao jedan budistički manastir. Nakon perestrojke trebalo je sve iznova obnoviti, početi od nule“.  

Video:
Ivolginski dacan, sjedište ruskih budista

Radi se o tome da su tijekom sovjetskog vremena gonili sve religije, uključujući i budizam koja je bila glavna religija naroda na Zabajkalu do 1917. Gotovo čitavo burjatsko stanovništvo – oko 160 tisuća ljudi – bilo je budističke vjeroispovijesti. Tad su 44 budistička manastira bila aktivna u Rusiji, 144 mala hrama, oko 16 tisuća monaha-lama. Ipak već u 30-ih godinama 20. st. sovjetske vlasti represirale su veći dio svećenstva, a do 1941. u državi nije ostao ni jedan aktivni budistički manastir. Djelomična obnova budizma započela je 1945., kad je izgrađen Ivolginski budistički manastir. Trenutno u Rusiji djeluje oko 30 budističkih manastira.  

Nikiforov ističe prilično stabilno zanimanje Rusa za tu religiju. „Među Rusima postoji prilično veliko zanimanje za budizam, gotovo svaki dan dolaze nam ljudi koji se zanimaju za religije, koji bi željeli što više saznati. Tijekom predavanja ljudi sjede na hodniku i podu, jer su pune dvorane“, govori. Dolaze i stručnjaci, budući da je u školi uveden predmet iz osnova religijskih kultura. 

U Moskvi zasad nema budističkog hrama, iako su gradske vlasti pristale na izgradnju dvaju objekata. Nepostojanje religioznog objekta značajno smanjuje broj sljedbenika.

Teško je izračunati koliko budista je u Moskvi, jer daleko od toga da svi ljudi, koji ispovjedaju tu religiju, posjećuju masovna događanja. „U glavnom gradu živi oko stotinu tisuća Burjata, Kalmika i Tuvanaca kojim je budizam tradicionalna religija. Iako su budisti, ne dolaze na okupljanja. Da postoji aktivni hram, bilo bi više sljedbenika“, govori Nikiforov. „Teško je reći koliko imamo pripadnika, mislim da nam oko 500 ljudi redovno dolazi, još 200-300 posjećuju predavanja, za blagdane uglavnom svi dolaze. Teško je odrediti ukupan brod. U Moskvi ima, recimo, pet centara kao što je ovaj, ne više“.  


Hodočasnici, joga i tibetski jezik

Fotogalerija:
Barguzinska dolina u zemlji tisuća duhova

Sam centar izgleda kao maleni klub. Nalazi se u prostoriji u podrumu, u stambenoj zgradi, nedaleko od centra Moskve. Prostorija pripada gradu Moskvi i jako povoljno je iznajmljuju duhovnom centru. Ovdje se održavaju okupljanja, joga vježbe i tečaj iz tibetskog jezika. „Vodi ga Tibetanac koji posljednjih 15 godina živi u Rusiji i radi kao liječnik“, rekao je voditelj. „Biti budist – to je spoznavati da postoji nešto mimo života te da postoji reinkarnacija. Sva duhovna opredijeljenja ne traže neka posebna pravila, zato i dopuštaju ljudima da ih žive u svakidašnjici. Postoji dosta literature o budizmu, iako ima i dosta komplikacija s prijevodima s engleskog i tibetskog. Ako se s engleskim čovjek može lako snaći, s tibetskim je stvar puno teža. No postoji specijalizirana izdavačka kuća u Novosibirsku, koja mjesečno objavljuje jednu ili dvije knjige“, govori sugovornik za Ruski vjesnik. 

Ruski budisti prilično često putuju na hodočašća. Nikiforov govori da je trenutno u Rusiji odgovarajuća atmosfera za razvoj budističkog svjetonazora. „U Rusiji postoje učitelji, postoje mjesta kamo idu hodočasnici, temelji za razvoj učenja jako su dobri“, govori stručnjak. „Na području Kalmikije, Burjatije, Tuve izgrađeno je mnoštvo hramova u koje odlaze Rusi i stranci. “ 

Sergej živi u Saratovu na jugu Rusije, postao je budist prije samo nekoliko godina, u svojoj 35 godini. Budući da u njegovom rodnom gradu nema budističkog hrama, putovao je upravo u Kalimikiju kako bi se upoznao s tom religijom. Bez obzira što je morao autobusom putovati dva dana, muškarac govori da je putovanje itekako vrijedilo. Do Burjatije i Tuve put je jako dug i težak, no ipak se nada da će uspjeti boraviti u tamošnjim hramovima.