Kiži: deset podataka o čuvenom muzeju pod otvorenim nebom

Kizhi

Kizhi

Shutterstock/Legion Media
Kiži je u cijelom svijetu poznat kao arhitektonski ansambl. Smješten je na istoimenom otoku jezera Onega. Od 1990. godine nalazi se na popisu svjetskog naslijeđa UNESCO-a. Prisjetimo se zanimljivih detalja povezanih s poviješću ovoga mjesta i remek-djelom ruske drvene arhitekture.

1. Preci današnjih stanovnika Kižija bili su Novgorođani. Prije tisuću godina došljaci iz Novgoroda osnovali su svoje naseobine u ovome surovom sjevernom kraju. Lovili su ribu, sijali žito i uzgajali stoku. U 15. stoljeću teritorij Kižija postao je dijelom moskovske kneževine te se prvi put spominje u ljetopisu kao Kiški pogost. To je bio naziv za nekoliko ujedinjenih sela.

2. Kiži je maleni otok prekriven ugljenim škriljevcem. „Kiška crnica“, „sjeverni antracit“ ili „šungit“ privlačio je zanatlije. Ovaj „aspidni kamen“ (tako se u Rusiji nazivao crni škriljevac) upotrebljavao se za bojenje artiljerijskog oruđa. Osim toga, upotrebljavao se i za liječenje – smatralo se da pomlađuje. U 17. stoljeću u Kižiju je izgrađena tvornica, ali ne zbog crnog škriljevca, nego zbog velikih zaliha bakra i željeza. Tvornicu je podigao novgorodski poduzetnik Semjon Gavrilov.

3. Naseobina je mogla postati čuvena i zahvaljujući noževima. Kiški su noževi jedinstveni: oni ne hrđaju i ne tupe se. Oko njih su se u 18. stoljeću otimali na tihvinskom sajmu, najvećem sajmu u tadašnjoj Rusiji. Međutim, pokušaje industrijalizacije ovoga područja mještani su dočekali na nož. Čak su podignuli i ustanak. Na kraju su svjetsku slavu jednom od 1 369 otoka jezera Onega donijeli jedan drveni zvonik i dva drvena hrama. Izvor: Lori / Legion Media

4. Hram Preobraženja Gospodnjeg s 22 kupole pojavio se na otoku prije više od 300 godina. Sagradio ga je nepoznati graditelj na mjestu stare crkve, koja je izgorjela nakon udara groma. Visina od temelja do križa središnje kupole iznosi 37 metara. U čitavom zdanju navodno nema ni jednog čavla. Konstrukcija hrama zaista je napravljena po ruskim tesarskim normama, tj. bez čavala. U kupolama su se, međutim, ipak koristili i čavli.

5. Kiži nije čuven samo zbog ove glavne znamenitosti nego i zbog crkve Pokrova. Elegantne, harmonične proporcije i kupole u obliku krune upotpunjuju veličanstvenost Preobraženskog hrama. U zimskoj crkvi Pokrova služba se vrši od praznika Pokrova Presvete Bogorodice do Uskrsa.

6. Crkve imaju ikonostase koji su karakteristični za ruski sjever. Ikone se nadovezuju jedna na drugu i na kraju završavaju svodom. Ikonostas u Hramu Preobraženja Gospodnjeg sadrži 102 ikone raspoređene u četiri razine.

7. Zvonik šatorastog oblika arhitektonski je odjek čitavog sklopa. Zbog oronulosti je temeljito renoviran u 19. stoljeću. Zvonik se nije upotrebljavao 60 godina jer je od 1929. godine bilo zabranjeno udaranje u crkvena zvona. Tek 1989. godine ponovo je odjeknulo svih 12 zvona – devet starinskih i tri nova, tek izlivena.

Izvor: TASS/Ruslan Šamukov

8. Stručnjaci su sredinom 19. stoljeća obratili pozornost na Kiži kao spomenik arhitekture. Mnogi umjetnici i arhitekti Akademije umjetnosti posjetili su taj otok. Slikar Jegošua Šluglejt naslikao je 1911. godine pejsaž „Na dalekom Sjeveru“. Sliku Kiškog pogosta kupio je car Nikola II.

9. U Kiži je preneseno 68 građevina iz cijele Karelije, uključujući najstariji drveni hram u Rusiji – crkvu iz 14. stoljeća posvećenu uskrsnuću Lazarovu. Kiži je 1966. godine postao muzej, a zatim i škola pod otvorenim nebom. Od svibnja do rujna na otok dolaze đaci i studenti u ljetnu školu etnografije.

10. Prije četvrt stoljeća Kiški pogost stavljen je na popis svjetskog naslijeđa UNESCO-a, zajedno s povijesnim središtem Sankt Peterburga i moskovskim Kremljom. Tada je ovaj arhitektonski sklop proglašen unikatom, remek-djelom nepoznatoga graditeljskoga genija, kao objekt koji je u skladu s okolnom prirodom i kao vrhunac tesarske vještine.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće