Opsada Lenjingrada: 872 dana borbe protiv nacista, gladi i hladnoće

Slom Nijemaca kod Staljingrada: Svjedočanstva neprijatelja S pravom kažu da je pobjeda Crvene armije u Staljingradskoj bitci promijenila tijek svjetske povijesti. „Ruski vjesnik“ objavljuje zapise pobijeđene strane, dnevničke dojmove i pisma rođacima koje su sovjetski vojnici pronašli među stvarima njemačkih vojnika ubijenih ili zarobljenih u ovoj bitci, jednoj od najvećih i najkrvavijih u povijesti.

Te siječanjske večeri svi koji su se mogli kretati izašli su na ulice da isprate počasnu paljbu u čast oslobođenja, ali rijetko tko je pored sebe imao svoje susjede, prijatelje i obitelj. Od gotovo tri milijuna stanovnika tada najvećeg sovjetskog grada ostala je samo jedna šestina. Od početka rata milijun i pol ljudi je evakuirano, a preko 650 tisuća je umrlo, najviše od gladi.

Zašto je Lenjingrad bio tako značajan za Hitlera? Ovaj grad ne samo da je predstavljao prijetnju lijevom krilu nacističke vojske, nego je bio značajan i s točke gledišta logistike. Osvajanjem Lenjingrada Nijemci bi zavladali pomorskom lukom i velikim željezničkim čvorom za opskrbu.

Grad se junački branio. Oko pola milijuna građana Lenjingrada bilo je angažirano na izgradnji obrambenih pojaseva koji su grad pretvorili u utvrdu. Njemačke snage neprekidno su bile izložene paljbi iz brodske artiljerije Baltičke flote i teške artiljerije s utvrde Krasna gorka. Učestalost protuzračne paljbe tijekom obrane bila je 10 puta veća nego prilikom obrane Londona. Onemogućeni da zauzmu grad, vojnici njemačke grupe armija „Sjever“ blokirali su Lenjingrad, koji su Finci već opkolili sa sjevera.

Sovjetska vojska je od jeseni 1941. više puta pokušavala probiti opsadu grada, ali bez uspjeha.
 

Evakuacija 

Evakuacija stanovnika Lenjingrada, kao i mnogih drugih velikih gradova na zapadu SSSR-a, organizirana je ubrzo nakon početka rata. Već 29. lipnja 1941. prve izbjeglice su vlakovima napustile grad u pravcu istoka. U to vrijeme borbe su bile daleko i mnogi stanovnici su odlučno odbijali napustiti svoje domove.

Kada su 27. kolovoza snage Wehrmachta zauzele željezničku prugu koja vodi iz Lenjingrada, tim putem se više nije moglo evakuirati građane. Nastala je kriza u opskrbi. Bilo je nemoguće nahraniti one koji su ostali.

Snaga PR-a: Američki mitovi o Drugom svjetskom ratu Amerikanci i mnogi zapadni Europljani uvjereni su da je ulazak SAD-a u rat protiv sila Osovine bio presudan za konačan ishod Drugog svjetskog rata. U ovom tekstu analizirat ćemo tri mita o ovom ratu: onaj o tome kako bi SSSR izgubio rat bez američke pomoći, kako je iskrcavanje u Normandiji bilo inspirirano samo borbom protiv Hitlera i da je upravo ono preokrenulo tijek rata (a ne recimo Kursk ili Staljingrad), kao i da je američka vojska nanijela odlučujući udarac u Africi i u ratu protiv Japana.

Situacija se počela mijenjati tek nakon što se jezero Ladoga zaledilo. Samo u razdoblju do listopada 1942. iz Lenjingrada je tzv. „Putem života“ preko zaleđenog jezera grad napustilo više od milijun ljudi.

Glad

U svakom velikom gradu, kako nekad, tako i danas, čuvaju se zalihe hrane za najviše dva tjedna. Tako je bilo i u Lenjingradu pod opsadom. Požari u skladištima koje su bombardirali njemački avioni ubrzali su dolazak neizbježnog. Već u listopadu 1941. u gradu su počeli ozbiljni problemi s opskrbom namirnicama, a u studenom je nastupila glad.

Nije bilo moguće osigurati opskrbu grada zračnim putem. Najteže vrijeme opsade bio je period između prekidanja plovidbe po jezeru Ladoga i njegovog ponovnog zamrzavanja. Tada brodovi više nisu plovili, a kamioni još nisu mogli voziti preko leda.

Sustav bonova za podjelu hrane samo je regulirao glad, ali je nije mogao savladati. Počelo je smanjivanje bonova za dodjelu namirnica. Najniža točka je dostignuta 20. studenog 1941, kada su vojnici u prvim borbenim redovima dobivali samo 500 grama kruha, radnici 250 grama, a činovnici, djeca i bolesni 125 grama.

Tijekom prve zime od gladi i hladnoće svakodnevno su umirale tisuće ljudi.

Masovno umiranje od gladi nastavilo se do ljeta 1942, ali i kasnije je dodjela namirnica bila premala, tako da su čak i vojnici, koji su dobijali pojačane porcije, često bili iznureni glađu.

Život u gradu pod opsadom

Bez obzira na glad i neprekidno bombardiranje grad je nastavio svoj ​​život.

Linija fronta se pružala 16 km od Zimskog dvorca, samog srca grada. Tenkovi su se iz postrojenja tvornice „Kirov“, koja se nalazila pod neprekidnom neprijateljskom paljbom, slali izravno na front, a iz centra grada do linije fronta vozio je tramvaj.

Napad na SSSR: tajna 22. lipnja 1941. I nakon više od 72 godine mnogima se čini da „tajna 22. lipnja (dan kada je nacistička Njemačka napala SSSR) još nije odgonetnuta. Je li to bio Hitlerov preventivni udar? Zašto Staljin nije želio Svjetsku revoluciju?

Unatoč svemu, u gradu se održavao red. Kada je u studenom 1941. umiranje od gladi postalo masovna pojava, organizirani su posebni timovi koji su svakodnevno s ulica odnosili desetine i stotine leševa. U ožujku 1942. svo radno sposobno stanovništvo izašlo je na ulice očistiti grad od smeća, a u travnju je počelo ponovno uspostavljanje komunalnih službi. Bez obzira na to što vodovod i kanalizacija tijekom Opsade nisu funkcionirali, u gradu nije izbila nijedna epidemija zahvaljujući herojskim zalaganjima lenjingradskih infektologa.

Bez obzira na neprekidnu paljbu i opsadu, u Lenjingradu se nije prestao odvijati i kulturni život. Čak i tijekom prve zime pod opsadom je radilo nekoliko kazališta i knjižnica, a u ljeto 1942. počele su s radom neke škole i još neka kazališta. Prvi koncert gradske filharmonije pod opsadom održan je 9. kolovoza 1942. Na njemu je izvedena znamenita Lenjingradska simfonija Dmitrija Šostakoviča, koja se često naziva i Herojska simfonija. Ona je postala glazbeni simbol Opsade.