Putin se sprema u Iran: SAD je vrlo zabrinut

SAD je sve više zabrinut zbog „iranskog vektora“ ruske politike: Washington očigledno ne želi da Rusija u potpunosti počne obnavljati ekonomske veze s Teheranom i predstavljati konkurenciju američkim tvrtkama. Od 20. siječnja Iran je počeo ispunjavati dogovore o ograničavanju svog nuklearnog programa. A EU i SAD su djelomično ublažile režim sankcija protiv Teherana.

Dan prije početka Ženevske konferencije o Siriji u Moskvu je doletio ministar vanjskih poslova Irana Džavad Zarif. On se sreo s ruskim kolegom Sergejem Lavrovom i s predsjednikom Vladimirom Putinom. „Nadamo se da ćemo vas vidjeti u Iranu u najskorije vrijeme“, rekao je Zarif Putinu. U prosincu 2013. godine u Teheranu je već boravio šef ruske diplomacije Sergej Lavrov.

U siječnju se saznalo kako je Rusija izrazila interes za kupnjom nafte od Irana po 500 tisuća barela dnevno. Najvjerojatnije je da se potpisivanje ovog sporazuma planira za vrijeme predstojećeg posjeta. Ruski diplomati su u odgovor na prijekore od strane SAD-a više puta izjavljivali kako Moskva priznaje samo sankcije Vijeća sigurnosti UN-a protiv Irana. A jednostrane sankcije SAD-a zbog eventualne kupnje nafte i financijskih transakcija s Teheranom ne smatra pravno obavezujućim za sebe.

SAD ne održava odnose s Iranom već gotovo 34 godine, od vremena zauzimanja američkog veleposlanstva u Teheranu u studenom 1979. godine. Moskva ima - na temelju prava susjeda, na temelju doprinosa reguliranju iranskog „nuklearnog pitanja“ - sve temelje da u vezi s Iranom djeluje ne obazirući se ni na koga i u potpunom skladu sa svojim vlastitim nacionalnim interesima, smatra analitičar ruskog Instituta za strateška istraživanja Vladimir Novikov.

Veći dio „teških poslova“ u iranskom nuklearnom dosjeu obavila je Rusija. Osim toga, Rusija je  tijekom posljednjeg desetljeća u potrazi za načinom reguliranja pitanja kontinuirano igrala ulogu osnovnog posrednika i glavnog „sedativa“ jedne (Zapada) i druge (Irana) strane. Tome je tako jer mi nismo zainteresirani za zaoštravanje situacije u blizini naših južnih granica, nedaleko od Kavkaza. Shvaćamo ulogu Irana u regiji Kavkaza i Srednje Azije, u Srednjeistočnoj regiji. Dobrosusjedski odnosi s Iranom za nas su vrlo važni.

Više o rusko-američkim odnosima 

Naftni dogovor u najavi između Moskve i Teherana nije izazvao najadekvatniju reakciju SAD-a. Ministar financija Jack Lew je, ne spominjući izravno Moskvu, zaprijetio da će Washington primijeniti kaznene mjere protiv svih tvrtki koje pokušaju zaobići američki embargo protiv Irana.

Za vodeće svjetske tvrtke bila bi velika pogreška da ponovno ocjenjuju razinu otvorenosti Irana za biznis. Zajednički plan aktivnosti „šestorke“ posrednika i Irana predviđa slabljenje potpuno određenih, ograničenih sankcija. Čitava arhitektura naftnih i financijskih sankcija ostaje na mjestu. Svaka tvrtka koja poduzima aktivnosti kršeći ove sankcije može postati objekt kaznenih mjera, i mi namjeravamo pažljivo pratiti poštivanje režima sankcija.

U Moskvi vlada uvjerenje kako će, ako Rusija bude čekala ukidanje sankcija Iranu od strane SAD-a i EU, zapadni partneri još stići podijeliti iransko tržište. Teheranu su potrebne financije, roba i tehnologije. A Moskva upravo ima novca i mogućnosti da zadovolji tehnološke i robne potrebe južnog susjeda.

Novi iranski predsjednik ulio dozu optimizma u „šestorku“ pregovarača Novom iranskom predsjedniku Hasanu Rohaniju bila su dovoljna tri dana otkad je stupio na novu dužnost da makne s mrtve točke pregovarački proces oko iranskog nuklearnog programa. On je dao svega nekoliko izjava, no ispostavilo se da je to dovoljno da se ulije dobra doza optimizma u „šestorku“ međunarodnih pregovarača.

Činjenicu da je Rusija dobro proračunala vrijeme dokazao je i ekonomski summit u Davosu, gdje je uz veliku najavu održano izlaganje novog iranskog predsjednika Hasana Rohanija. Auditorij je bio prepun predstavnika velikih korporacija Europe i SAD-a. Iranski predsjednik rekao je da je uz proces slabljenja sankcija Teheran spreman uspostavljati partnerske odnose sa zapadnim zemljama.

Rohani se u Švicarskoj više nije susretao s političarima, već je razgovarao s rukovoditeljima vodećih svjetskih korporacija iz energetskog sektora. Pozvao ih je da se vrate u Iran i započnu s ulaganjima kapitala u njegovu ekonomiju. Upravitelji talijanskog ENI-ja, francuskog Totala, britanskih međunacionalnih tvrtki BP i Shell gotovo su stajali u redu za sastanak. Ekonomska komponenta skidanja sankcija za Europu nije ništa manje važna nego za Iran. Po najskromnijim računicama Ministarstva financija SAD-a, Iran će otvoriti „vrata“ za tržište robe i usluga za minimalno dodatnih 60 do 70 milijardi dolara. To pak znači na desetke novih radnih mjesta.

Samo se Njemačka, glavni trgovinski partner Irana prije sankcija, nada da će s njihovim ukidanjem za dvije godine dovesti svoj ​​izvoz u Iran do razine od 10 milijardi eura, kao što je to bio slučaj prije sankcija. Njemačka i sad Iranu isporučuje robu koja nije zabranjena sankcijama. Ali, kako europske banke zbog sankcija ne provode nikakve operacije s Teheranom, sva trgovina se obavlja isključivo u gotovini. U slučaju takvog načina plaćanja obujam trgovine ne može biti veći od određene razine.

Čak su i američke tvrtke još prije ženevskih sporazuma počele slati svoje izaslanike u Iran kako bi ispitale s kojih mjesta mogu istisnuti europske konkurente. Američke tvrtke planiraju isporučivati Iranu automobile, opremu za vađenje nafte i plina, proizvode strojogradnje, građevinsku opremu i ostalo.