Što Rusi misle o abortusu?

Kakav je odnos Rusa prema svom tijelu Rusi su na glasu kao grubi ljudi koji ne vode mnogo računa o svom tijelu. „Ruski vjesnik" je zato pitao ljude koji se u svom poslu susreću s nagim ljudskim tijelom - profesore crtanja, fotografe i liječnike - kako se Rusi odnose prema svom tijelu i da li se u tome razlikuju od drugih naroda. Njihovi odgovori govore da je istina drugačija.

Abortusi u Rusiji su dopušteni od 1913. Tad se na Kongresu Društva ruskih liječnika većina članova izjasnila za ukidanje zabrane umjetnog abortusa. Nakon zasjedanja donesena je rezolucija o nedopustivosti kaznenog gonjenja majke zbog umjetnog abortusa i oslobađanju od odgovornosti liječnika koji su napravili abortus na zahtjev majke. Uskoro je objavljen članak Vladimira Lenjina u kojem je podržavao zahtjev za „bezuvjetno ukidanje svih zakona koji gone abortus ili za širenje medicinskih članaka o preventivnim mjerama“. Abortus je bio izjednačen s jednostavnom medicinskom procedurom koja je često bila neizbježna za sovjetsku ženu. 19. studenog 1920. ozakonili su abortus. Sovjetska Rusija bila je prva država u svijetu, koja je pristala na dobrovoljni prekid trudnoće, dok su druge države legalizirale su abortus tek za 40-50 godina.

Dugo vremena se nije moglo doći do statistike abortusa u SSSR-u, no objavljivanje podataka 1980-ih svjedoče o tome da je država zauzimala jedno od prvih mjesta u svijetu po broju abortusa. Prema podacima istraživanja medicinskog demografa, doktorice medicinskih znanosti Elizavete Sadvokasove, na jednu ženu fertilne dobi bilo je prosječno oko 4 abortusa. Istovremeno, ističe u svojim radovima Sadvokasova, legalizacija abortusa nije dovela do potpune likvidacije nezakonitog prekida trudnoće.

U razdoblju od 1960. do 1980. pojavila se tendencija prema smanjenju broja abortusa, no opći pokazatelji ostajali su prilično visoki još dugo: svake godine prosječan broj abortusa premašivao je 4,5 milijuna. Ocjenjujući razmjere takve dinamike, poznati ruski demograf Beniamin Bašlačev ističe da su demografski gubici od abortusa od 1960. do 1980. nanijeli Rusiji dva i pol puta više štete nego Prvi svjetski, Građanski i Drugi svjetski rat ako se uzmu zajedno.

Tajna priroda

Tajna sloboda tijela: kakav je bio seks u SSSR-u Književnik Denis Dragunski prisjeća se kako je sovjetski čovjek čuvao slobodu tijela u totalitarnoj državi, od koga se mogla nabaviti pornografija te zbog čega se tako rijetko išlo prostitutkama.

Na pozadini negiranja religije, vlada Države sovjeta zapravo je negirala i spolni život svojih građana. Za čitavu jednu generaciju žena i muškaraca seksualni odnosi i pitanja, povezana sa seksualnošću, ušli su u one teme koje su bile zatvorene za raspravu. Taj položaj postupno je doveo do gotovo potpune nedopustivosti kontracepcijskih sredstava. Veliki problem je bio nabaviti prezervative. U svezi s nepostojanjem spolnog odgoja za milijune obitelji s djecom nije bilo drugog izlaza nego da se neplanirana trudnoća umjetno prekine.

Oljga Ivanovna, 62 godine: „Sve moje vršakinje imale su jedan ili dva abortusa. A što se drugo moglo? Ljudi su se ženili, dobili su prvo dijete, potom drugo, treće. Život nije bio jednostavan, moralo se puno raditi, a kako se s troje djece moglo izaći na kraj? A, s druge strane, supružnički život traži svoje, to je normalno, te su se zbog toga događali abortusi. U to vrijeme, naravno, nisu govorili o Bogu i grijehu. Više je plašilo to što se čitava procedura provodila bez anestezije i u jednoj dvorani za sve. Još se uvijek sjećam jauka djevojaka sa susjednih kreveta“. 

Vera Gennadevna, 57 godina: „Kad gledam današnje ginekologe, mislim o tome kako ova mladež ima sreće. U naše vrijeme nisi nikog mogao pitati za savjet na temu seksualnog života. Sjećam se kako sam, kao majka dvoje djece, upitala svojeg liječnika o načinima kojim se može izbjeći neželjena trudnoća. Odgovorila je da zasad nije smišljeno ništa bolje od suzdržavanja. Pristojno sam se nasmijala šali, no ispostavilo se da je kvalificirani liječnik to ozbiljno mislio.

Na žalost, žene su u pravu kad tvrde da je abortus u SSSR-u bio vjerojatno jedini instrument reguliranja rađanja djeca. No i ovdje nije bilo sve tako jednoznačno. Pravo žene da raspolaže vlastitim tijelom pripadalo je samo udanim ženama koje su dobile zakonito pravo da prakticiraju intimne odnose. Neudanu ženu liječnici su nagovarali da ostavi dijete“. 

Fiziologiji je pridodana

Jesu li suvremene Ruskinje žrtve ili vješte manipulatorice? Suvremene ruske žene nastavljaju odabirati pasivnu poziciju u obitelji i društvu. Pritom, na pozadini aktivnog razvoja pokreta za ravnopravnost spolova, položaj žena u Rusiji danas se malo razlikuje od tendencija s početka stoljeća.

Na pozadini nastajanja građanskih sloboda i seksualne revolucije odnos prema abortusu u ruskom društvu ostaje i dalje nejednoznačan. Sve veća religioznost doprinijela je moralno-etičkom aspektu u osmišljavanje te problematike.

Olga, 31 godina: „Ne smatram da je abortus etički problem, tim više, ubojstvo ili grijeh. To je medicinska operacija i pravo žene da raspolaže vlastitim tijelom. Ne mislim da otac djeteta mora dati svoj pristanak, pa to nije njegovo tijelo. Abortus je nesumnjivo radikalna mjera, nitko ne govori da je to dobro. No žena mora imati izbor. Država mora kontrolirati sigurnost te procedure. Medicina daje jasne preporuke o rokovima i načinu manipulacije, a sve što prelazi te utvrđene granice se mora kvalificirati kao kažnjiva djelatnost“.

Galina, 37 godina:  „Abortus je strašan grijeh s kojim će žena potom morati nekako živjeti. Na žalost, zbog straha od promjena, nesigurne budućnosti i društvene nezaštićenosti, žena donosi presudu još nerođenom djetetu. Jako je žalosno što mnogi u trudnoći ne vide viši smisao.“

Ipak, jedan religiozni aspekt nije dovoljan za utemeljenje zabrane abortusa. Zastupnik Peterburške zakonodavne skupštine Vitalij Milonov čak je predložio da se embriju u majčinoj utrobi da status građanina Ruske Federacije, pa će se bilo koji napad na život i zdravlje razmatrati kao ubojstvo. Inicijativa je bila uklonjena, no rasprave i dalje traju.

Protivnici ograničenja abortusa i dalje apeliraju na ljudska prava i društveni status budućih roditelja.

Što u Rusiji misle o spolnom odgoju Pojmovi „dijete-majka“, „dječji brak“ zvuče besmisleno te čak pomalo necivilizirano. No to je danas ipak stvarnost. Djevojke sve ranije postaju seksualno aktivne s muškarcima. 7,3 milijuna tinejdžerica u svijetu svake godine postaju majkama prije 15 godine, od njih 2 milijuna rađaju prije 14 godine, a u seksualne odnose ulaze još ranije. Prema prvi provedenim globalnim istraživanjima ruske djevojčice nisu iznimka.

Olga:  „Ograničenje abortusa je pokušaj da se pod kontrolu stavi žensko tijelo da bi se tobože povećao natalitet. No iskustvo inozemnih država pokazalo je da inicijative ne vode do demografskog rasta, već do povećanja smrtnosti zbog nezakonitih operacija. Što se tiče ukidanja besplatnih abortusa, užasavam se njegovih posljedica. U tom slučaju žene će se s niskim standardom života i mladići naći pred sljedećim izborom: nelegalni abortus ili zadržati dijete oko kojeg se očigledno ne mogu brinuti“.

Rusija je imala 2011. 143 milijuna ljudi, za 5,7 milijuna ljudi smanjio se broj stanovnika od trenutka raspada SSSR-a. Kao uzroke smanjenja stanovništva stručnjaci navode alkoholizam, lošu ishranu, nepostojanje fizičke aktivnosti, liberalnost sovjetskih zakona u odnosu na abortuse. U listopadu 2011. ruski parlament je prihvatio prijedlog zakona kojim su se dodatno ograničili rokovi abortusa. Ujedno zakon nije prihvatio uvjet koji su predložili predstavnici Ruske pravoslavne crkve (muž i roditelji tinejdžerice moraju obavezno pristati na abortus).

Inicijativa za uklanjanje abortusa iz liste besplatnih medicinskih usluga, koja je stavljena na raspravu u studenom 2013., nije dobila podršku kod predstavnika Ministarstva zdravlja. Direktorica Odjela medicinske pomoći djeci i službe za organizaciju roditeljske pomoći pri Ministarstvu zdravlja Rusije Elena Bajbarina istaknula je da se ministarstvo boji mogućeg porasta broja nezakonitih abortusa, što će dovesti do „vrlo visoke smrtnosti žena“.

Komentirajući tu temu u intervjuu za RIA Novosti, Bajbarina je rekla da je smanjen broj abortusa u državi. U kolovozu 2013. objavljeni su podaci prema kojima na 100 poroda otpada 50 abortusa.  Prema statistici u 2012. napravljeno je više od 900 tisuća abortusa, što iznosi 49,7 slučajeva na 100 poroda.

„Broj abortusa se u Rusiji smanjuje, u 2008. bilo ih je 1, 236 milijuna, u 2012. - 935 tisuća. Ipak taj pokazatelj je velik te doprinosi problemu neplodnosti“, govori Bajbarina.

Bajbarina misli da će daljnjem smanjenju abortusa pomagati odgojni rad sa stanovništvom, ogranizacija službe pomoći ženama koje se nalaze u teškoj životnoj situaciji te su se odlučile za abortus.

„Ministarstvo zdravlja podržava osnivanje kriznih centara za trudnice, osigurava im psihološko-pedagošku pomoć od strane socijalnog radnika. Mislimo da je taj put smanjenja broja abortusa najperspektivniji i najhumaniji“, zaključila je.