Federalni subjekti Rusije – zašto se RF po svom ustrojstvu ne može raspasti

Izvor: RIA „Novosti“

Izvor: RIA „Novosti“

Rusija ima 83 federalna subjekta i njezin sustav podjele na regije jedan je od najkompliciranijih na svijetu. Postoje oblasti, krajevi, republike i federalni okruzi. Formalno su oni po Ustavu jednaki, ali u stvarnosti među njima postoje velike razlike. Tako složeni sustav državnog ustrojstva suvremena Rusija naslijedila je od Ruskog carstva i SSSR-a.

Početkom 17. stoljeća, za vrijeme Petra Velikog, pojavile su se gubernije. Tada ih je bilo svega 8. Kasnije se njihov broj mijenjao, Rusiji su pripajane nove zemlje, da bi taj sustav početkom 20. stoljeća postao još složeniji kada su gubernijama dodane i oblasti i podređeni teritoriji.

U sovjetskom razdoblju najvažniju ulogu u podjeli na regije imao je nacionalni princip. U zemlji su se pojavile autonomne sovjetske socijalističke republike (ASSR), autonomne oblasti (AO) i nacionalni (kasnije autonomni) okruzi (NO, tj. AO). Prve ASSR najčešće su formirane od gubernija s većinskim nacionalnim stanovništvom, a kasnije su i odgovarajuće AO pretvorene u ASSR.

„Naša zemlja podsjeća na matrjoške koje se nalaze jedna u drugoj. Takvo ustrojstvo onemogućava raspad Ruske Federacije."

Natalija Zubarevič, Nezavisni institut za socijalnu politiku

Nakon raspada SSSR-a bivše autonomije, oblasti i krajevi koji su bili u sastavu Ruske Sovjetske Federativne Republike (RSFSR) dobile su naziv Ruska Federacija, a bivše ASSR su dobile vlastita nacionalna imena, primjerice Tatarstan. Današnja administrativno-teritorijalna podjela Rusije nastala je donošenjem novog Ustava 1993. i ukrupnjavanjem niza subjekata federacije u drugoj polovici 2000-ih (kada je faktički upražnjeno 6 od ukupno 10 autonomnih okruga). Sada se Ruska Federacija sastoji od 21 republike, 9 krajeva, 46 oblasti, 2 grada federalnog značaja (Moskva i Sankt-Peterburg), 1 autonomne oblasti (Židovske) i 4 autonomna okruga.

Oblast je najčešća administrativna jedinica. Ona nema nacionalni predznak, a centar oblasti je najveći grad na njezinom teritoriju. Na čelu lokalne uprave nalazi se gubernator. Oblast ima i svoj parlament. On donosi lokalne zakone kojima se federalni zakoni lokaliziraju i preciziraju. Najvažniji lokalni zakon je statut. Sada postoji samo jedna autonomna oblast; to je Židovska AO na ruskom Dalekom istoku. Ona se ni po čemu ne razlikuje od drugih područja, osim što je zadržala svoj ​​povijesni naziv.

Kraj ima isti sustav uprave kao i područje, samo što zauzima veći teritorij. Neki krajevi se sastoje od nekoliko područja.

„Po strukturi teritorija suvremena Rusija je zapravo imperij. To je prostor koji gravitira centru, i relacijom 'centar-periferija' on je polariziranih u svakom pogledu: u političkom i etničkom, te time i ekonomskom."

Vladimir Kaganski, Institut za geografiju RAN

Autonomni okrug je nacionalna teritorijalna tvorevina koja ulazi u sastav drugog subjekta RF (kraja ili područja), ali ima veća prava. U autonomnim okruzima kompaktno žive pojedini mali narodi Rusije.

Za razliku od krajeva i područja, republike su nacionalno-državne tvorevine, tj. oblik državnosti konkretnog naroda (ili nekoliko naroda) u sastavu Ruske Federacije. Takav je, primjerice, Tatarstan, u kojem živi većina ruskih Tatara. Na čelu republike je predsjednik, a najvažniji zakon je ustav. Svaka republika ima pravo dodatnog uvođenja još jednog državnog jezika koji će biti ravnopravan s ruskim.

Regije su vrlo različite, zato je i upravljanje složeno, jer mora postojati mnogo mehanizama i mnogo strategija“, objašnjava Vladimir Kaganski, znanstveni suradnik Instituta za geografiju Ruske akademije znanosti.“ Po strukturi teritorija suvremena Rusija je zapravo imperij. To je prostor koji gravitira centru, i relacijom 'centar - periferija' on je polariziranih u svakom pogledu: u političkom i etničkom, te time i ekonomskom.“

Jedino objašnjenje za nastanak tako složenog mehanizma je povijesna inercija, ističe Pavel Kudjukin, docent na Katedri za teoriju i praksu državne uprave na Nacionalnom istraživačkom sveučilištu Visoka škola ekonomije“ (VŠE). Sadašnje ustrojstvo predodređeno je nekadašnjim ustrojstvom Ruskog carstva, a zatim i sovjetske države“, objašnjava on.

Stručnjak navodi da su svi subjekti federacije prema Ustavu RF jednaki, ali da ipak postoje i razlike. Recimo, u zakonodavnom smislu republike imaju svoje ustave, a ostali imaju statute. Usput, u regionalnim ustavima susreću se i dosta neobične formulacije. Konkretno, Tatarstan je u ustavu imao tvrdnju da je ta republika subjekt međunarodnog prava, što je, naravno, u suprotnosti s federalnim zakonima“, kaže Kudjukin. Sasvim nedavno pojavila se tendencija promjene naziva funkcije šefova republika i vjerojatno će se oni uskoro prestati nazivati predsjednicima. Baškirija se prva odrekla takve funkcije.

Anatomija unutarnjeg uspona Rusije
Životni standard prosječnog Rusa u posljednjih nekoliko godina dostigao je svojevrstan povijesni rekord. To je postignuto velikim radom poslije 2000. Kako je Rusija uspjela izbjeći ekonomski pad u uvjetima masovne svjetske krize?

Federalni okruzi su nove krupne administrativne jedinice koje su se pojavile 2000. uz istovremeno zadržavanje stare podjele na federalne subjekte. To je bila jedna od prvih krupnijih odluka koje je Putin donio u ulozi predsjednika. Sada postoji osam federalnih okruga: Središnji, Privolški, Sjeverozapadni, Dalekoistočni, Uralski, Južni, Sibirski i Sjevernokavkaski.

Federalni okruzi su bili potrebni jer je valjalo uspostaviti bolju koordinaciju lokalnih organa vlasti. Šefovi federalnih jedinica su se u regijama tijekom 1990-ih stopili s lokalnom elitom i stali na stranu regionalnih interesa nauštrb federalnih, objasnio je Kudjukin.

Ipak, i unatoč tako slojevitoj podjeli ruski prostor vrlo je stabilan. Naša zemlja podsjeća na matrjoške (poznate i pod ustaljenim no nepreciznim prijevodom „babuške“, op. ur.) koje se nalaze jedna u drugoj. Takvo ustrojstvo onemogućava raspad Ruske Federacije, a najgore što joj se u tom smislu može dogoditi jest da se okrnje neki njezini rubni dijelovi. I to mogu biti samo rubovi s drugačijim kulturnim slojem. U našoj zemlji postoje takvi složeni dijelovi, ali njih je vrlo malo“, zaključuje Natalija Zubarevič, direktorica regionalnog programa Nezavisnog instituta za socijalnu politiku.