Ruska vojna arktička taktika

Vladimir Putin zapovjedio je da se tijekom sljedeće godine osnuje vojna ispostava na Arktiku. „Rusija sve više osvaja tu perspektivnu regiju, a kako je to zapravo njezin povratak na to mjesto, trebala bi raspolagati i svim potrebnim sredstvima kako bi u njemu štitila svoju sigurnost i nacionalne interese", istaknuo je ruski predsjednik 10. prosinca na sastanku s vrhovnim zapovjedništvom Oružanih snaga RF.

Novi vladari Arktika Izgradnju novih nuklearnih ledolomaca u Rusiji prate povoljni izvještaji i najave o uvećanju prometa duž Sjevernog morskog puta. Prvi od novih, brod čija je izgradnja započela u studenom ove godine na navozu „Baltičke tvornice" u Sankt-Peterburgu, i koji još uvijek nema ime, bit će jedanaesti nuklearni ledolomac u Rusiji i prvi koji je projektiran nakon 1990.

Putin je dodao da je ove godine započela obnova sedam aerodroma na Arktiku koji su bili potpuno napušteni nakon raspada Sovjetskog Saveza, a do kraja godine će biti sklopljeni ugovori za rekonstrukciju još dva. Predsjednik se isto tako zahvalio svima koji su ove godine sudjelovali u obnovi vojne baze na Novosibirskim otocima, koja se nalazi između Laptevskog i Istočnosibirskog mora. Prema njegovim riječima, taj arhipelag je „ključan za kontrolu nad Arktikom".

Putinova izjava uslijedila je tjedan dana nakon objave da je kanadski premijer odredio da se u zahtjev za proširenje morskih područja, koji Kanada namjerava predati Komisiji UN-a za granice kontinentalnog šelfa ( CLCS ), uključi i Sjeverni pol. Prema navodima kanadskog tiska, Ottawa se sprema provesti i opsežna istraživanja tla na dnu Sjevernog ledenog mora u području Grebena Lomonosova, i to podvodnog reljefnog uspona koji se prostire od Kanade i Grenlanda preko Sjevernog pola prema Novosibirskim otocima.

Teritorijalni sporovi oko Grebena Lomonosova, u koje je osim Rusije i Kanade uključena još i Danska, imaju temeljni značaj kada govorimo o mogućem proširenju ekskluzivne ekonomske zone svake od tih zemalja. Prema odredbama Konvencije UN-a o pomorskom pravu (UNCLOS) iz 1982., određena država može širinu tog morskog pojasa (od 200 milja uz obalu) povećati na 350 milja ako pruži dovoljno dokaza da je dno koje je izvan zone od 200 morskih milja prirodan produžetak njezinog podvodnog kontinentalnog praga (šelfa).

Spor se ne vodi toliko za područja sama po sebi koliko za naftne i plinske zalihe koje na Arktiku mogu biti otkrivene, iako postoje brojna neodgovorena pitanja u pogledu isplativosti njihove eksploatacije u surovim polarnim uvjetima.

Sudeći prema procjenama američke Geološke službe (USGS), u područjima unutar Sjevernog polarnog kruga trebalo bi se nalaziti oko 30% svjetskih rezervi prirodnog plina i 13% rezervi nafte.

Ti resursi su za Rusiju i njezin dugoročni ekonomski razvoj od vitalnog značaja. Prema procjenama Ministarstva za prirodne resurse i ekologiju RF, zalihe nafte i plina kojima je Rusija raspolagala na početku 2012. mogle bi zadovoljiti njene ekonomske potrebe u sljedećih 30 godina.

Od geološke povijesti do geopolitike Arktika Rusija je pripremila nove argumente za Povjerenstvo UN-a za granice kontinentalnog šelfa (CLCS) kako bi dokazala svoje pravo na proširenje ​​teritorija na veliko područje Arktičkog podvodnog kontinentalnog praga (šelfa) i na dubokovodne dijelove Sjevernog ledenog oceana. Ruski vjesnik detaljno predstavlja najnoviju teoriju geološke evolucije Arktika ruskih znanstvenika koja podupire ruske zahtjeve.

Prema mišljenju stručnjaka, težnja ruskog vodstva da pojača vojno prisustvo u regiji objašnjava se potrebom da se zaštite ekonomski interesi na Arktiku i da se jamči sigurnost tvrtkama koje žele poslovati u području Sjevernog ledenog mora. Vojne prijetnje, prema ocjeni vojnog analitičara Dmitrija Litovkina, danas na Arktiku ne postoje – cilj odluke o razmještanju vojnih snaga je otklanjanje bilo kakve opasnosti u vezi s mogućim sporovima.

„Naša država stvara uvjete u kojima bi tvrtke mogle vršiti eksploataciju zemnih bogatstava. Samo tako može se, primjerice, jamčiti 'Gazpromu' da će u tom području moći nesmetano dobivati ​​naftu i plin", kaže Litovkin i nastavlja: „Na Arktiku postoje naftna nalazišta kao što je, recimo, Štokmanovsko, na koje pretendiraju Rusija i Norveška. Kroz Arktik prolazi strateški važan Sjeverni morski put iz Europe u Aziju, koji se mora kontrolirati: njime se između ostalog, vrši i prijevoz nikla."

Litovkin podsjeća da je prošle godine ruska vlada organizirala niz ekspedicija radi prikupljanja geoloških dokaza da je ruski šelf povezan sa Grebenom Lomonosova. „Te ekspedicije dokazale su da je Greben Lomonosova produžetak ruskog kontinentalnog šelfa i samim tim ruska granica u ocean ide mnogo dalje nego što se do tada mislilo", ističe Litovkin i dodaje: „ S tim se ne slažu SAD, Kanada i Grenland jer oceansko dno u tom području krije mnoštvo zemnih bogatstava koja bi se u budućnosti mogla koristiti."

Općenito govoreći, stručnjaci ne predviđaju da će ti sporovi prerasti u nekakav oružani sukob. „Ne vjerujem da će doći do vojne intervencije, no rusko vodstvo polazi od toga da - što je moćniji vojni potencijal Rusije na Arktiku, bit će manje povoda za bilo kakav vojni sukob" - elektronsko izdanje „Gazeta.Ru" navodi stav Aleksandra Hramčihina, zamjenika ravnatelja Instituta za političku i vojnu analizu.