Nelson Mandela i SSSR: Ruska uloga u borbi protiv aparthejda
Izvor: Reuters
Kada je Nelson Mandela u lipnju ove godine navršio 95 godina, Vladimir Putin uputio je jedno od najgorljivijih priznanja velikom državniku: „Vaše ime neraskidivo je povezano s cijelom jednom epohom moderne afričke povijesti koja je najavila izgradnju nove i demokratske Republike Južne Afrike", rekao je ruski predsjednik, istaknuvši i Mandelin doprinos suradnji dviju zemalja. No ni jedna informacija o povijesti južnoafričke borbe protiv tiranije aparthejda nije potpuna ako se ne prisjetimo uloge Sovjetskog Saveza, zemlje koju je veliki južnoafrički vođa izuzetno cijenio.
„Nitko se ne rađa s mržnjom prema drugome zbog njegove boje kože, njegovog porijekla ili vjere. Ljude se uči da mrze, a ako mogu naučiti mrziti, mogu naučiti i voljeti, jer ljubav je puno prirodnija stvar za čovjeka nego njezina suprotnost."
Nelson Mandela, Dug put do slobode
30. travnja, 1999. kada je Mandela prilikom državničkog posjeta Moskvi primio dva počasna doktorata Ruske akademije znanosti, bila je to kruna dobrih međusobnih odnosa koji su trajali gotovo tri desetljeća. „Shvatit ću ovo i kao odavanje počasti svim intelektualcima, svih rasa i porijekla, koji su sva složena iskustva i težnje našeg raznolikog društva uklopili u jednu, realnu viziju društva koje prihvaća samo sebe", rekao je Mandela, prihvaćajući počasni doktorat u ime svoje zemlje.
Za vrijeme državničkog posjeta, Mandela je zahvalio na „solidarnosti ruskog naroda s južnoafričkom borbom protiv aparthejda i borbi za slobodu". Sovjetski Savez bio je na čelu antikolonijalističkih i antiaparthejdskih pokreta. U vrijeme kada je segregacija bila neprikosnovena norma u mnogim državama SAD-a, Moskva je snažno zagovarala koncept jednakosti svih rasa i nacija. Nije tajna da je Sovjetski Savez bio najveći dobrotvor za Afrički nacionalni kongres (ANC), koji je vlada Ronalda Reagana 1980-ih stavila na svoju listu terorističkih organizacija.
Od 1960-ih do ranih 1990-ih, vojni stručnjaci Sovjetskog Saveza provodili su obuku tisuća kadrova MK, vojnog krila ANC-a u njihovoj borbi protiv rasističkog režima. „Sovjetski Savez prepoznat je kao najvažniji dobrotvor ANC-u, koji je pružio pomoć u naoružanju, kao i obuci više od 2,000 kadrova MC-a, piše na web stranici South African History Online „Sovjeti su pomogli ANC-u da se održi u doba kada su bili teško napadani i progonjeni, pogotovo u krizi 1970-ih. Kada su novi regruti izbjegli iz Južne Afrike nakon ustanka u Sowetou 1976., vojno krilo ANC-a nastavlja obuku u SSSR-u i nanosi sudbonosne udarce sistemu koji tako pristaje doći za pregovarački stol.
Kritičari Nelsona Mandele lako će ga prozvati komunistom i umanjiti ruske napore u zaustavljanju državnog aparthejda u Južnoj Afrcici. Ovaj veliki državnik, međutim bio je pragmatičan kada su ga napadali. U svojoj autobiografiji, Dug put do slobode, Mandela je duhovito napisao, „Uvijek će biti onih koji će reći da su nas komunisti iskorištavali. No tko može reći da nismo iskorištavali mi njih?".
S obzirom na veliku ulogu koju je Sovjetski Savez odigrao u oslobađanju Južne Afrike od rasističkog režima, nije čudo da je Mandela gajio simpatije prema Rusiji još dugo nakon pada Istočnog bloka. 1990. godine, iste godine kada je pušten iz zatvora (nakon 27 godina robije), Sovjetski Savez dodijelio je Mandeli Međunarodnu Lenjinovu nagradu za mir. Veliki južnoafrički vođa bio je prva osoba koja je dobila nagradu zemlje koja je ubrzo nakon toga nestala, ali državnik je nije zaboravio. Nakon svog prvog i jedinog posjeta Rusiji, Mandela je zamolio svoje savjetnike da saznaju što se dogodilo s nagradom. Godine 2002., ruski veleposlanik u Južnoj Africi Andrej Kušakov predao je državniku zlatnu medalju.
„Mnogo se toga promijenilo otkad nam je dodijeljena ova nagrada, ali potreba za ljudskom solidarnošću u svijetu danas je veća nego ikad", rekao je pri uručenju nagrade. Mandelin državnički posjet 1999. postavio je temelje jačoj suradnji Rusije i Južne Afrike. Za vrijeme tog posjeta, Mandela i Boris Jeljcin potpisali su deklaraciju kojom se obvezuju na čvršće političke i ekonomske veze u područjima kao što su proizvodnja zlata i dijamanata. Od tada, zemlje su uzdigle bilateralne i multilateralne odnose na višu razinu, a Moskva je postala najsnažniji zagovaratelj priključenja Južne Afrike Brazilu, Rusiji, Indiji i Kini u grupi koja će nedugo zatim iz BRIC-a prerasti u BRICS. Razvoj ideja i rastuća solidarnost zemalja članica ove asocijacije zasigurno bi Nelsona Mandelu, jednog od najvećih državnika koji su hodali ovom zemljom, učinilo veoma sretnim.