Potrebno je graditi Veliku Europu: ususret summitu u Vilniusu

Izvor: AP

Izvor: AP

Danas u Vilniusu otvara se summit „Istočno partnerstvo“, koji će postati nova etapa u odnosima EU-a sa šest nekadašnjih sovjetskih republika. Bivši ministar vanjskih poslova Ruske Federacije Igor Ivanov, bivši ministar obrane Velike Britanije Desmond Browne i bivši ministar vanjskih poslova Poljske Adam Daniel Rotfeld govore o tome kako da se pokrenu integracijski projekti unutar Velike Europe.

Prošlo je više od 20 godina nakon završetka hladnog rata, a Europa je i dalje podijeljena. Posljednjih dana upravo se u tome sastoji logika „nulte sume“ (situacija u kojoj je dobitak jednog od sudionika rezultat ekvivalentnog gubitka drugog sudionika op. red.) u situaciji s Ukrajinom: njezinim građanima de facto predloženo je da odaberu između „europske“ i „euroazijske“ budućnosti. Taj pristup je kratkovidan. Ukrajina i ostale europske države nesumnjivo moraju imati slobodu izbora partnera za intenzivniju međusobnu suradnju. I potrebno nam je usredotočiti našu raspravu ne na suparništvo i povratak na sukobe, već na potrebu te suradnje.

Troškovi eurointegracije „veći od dobiti"
Odluka Kijeva da pričeka s potpisivanjem sporazuma o pridruživanju EU izazvala je buru negodovanja u europskim strukturama, ali realno gledajući postoji cijeli niz ekonomskih i političkih čimbenika koji su primorali predsjednika Viktora Janukoviča da ne žuri s eurointegracijama.

Nesuglasice u Europi nose dublji karakter i ne ograničavaju se samo na „ukrajinsko pitanje“. U odnosima NATO-a i Rusije karakteristično je njihovo međusobno nepovjerenje. Tisuće jedinica nuklearnog oružja, od kojih se većina nalazi u stanju potpune pripravnosti za ratnu djelatnost, ostaju i dalje glavni mehanizam sigurnosti na kontinentu. Nade na istinsko partnerstvo između Rusije i EU-a nisu se ostvarile te je potpuno realna daljnja mogućnost pogoršanja odnosa između njih. Između država EU-a i nekih europskih država, posebno Rusije, i dalje su aktualna ograničenja u privatnim putovanjima građana.

Danas mi, Europljani, stojimo pred izborom: ili ćemo djelovati zajedno, pokušavajući otkloniti nesuglasice radi naših zajedničkih interesa na području sigurnosti, napretka i ekonomskog razvoja te regulirati neodgodive međunarodne probleme (kako je to, recimo, uspjelo po pitanju kemijskog naoružanja u Siriji ili nuklearnog programa Irana), ili ćemo dopustiti da nas i dalje slabe proturječnosti dok Europa sve više riskira da se nađe na periferiji međunarodnih događaja.

Mi, nekadašnji visoki dužnosnici vlade Velike Britanije, Poljske i Rusije, smatramo da je došlo vrijeme da se pozabavimo suradnjom. Uvjereni smo u potrebu novog projekta suradnje u kojem bi se Europa razmatrala u najširem geografskom i političkom smislu – od Norveške na sjeveru do Turske na jugu, od Portugala na zapadu do Rusije na istoku. Cilj takvog projekta moglo bi biti stvaranje Velike Europe sa zonom opće sigurnosti, ekonomske, političke i kulturne suradnje između država i institucija.

Vjerujemo u mogućnost stvaranja takve zone do 2030., zone koja bi bila kompatibilna s današnjim radom na uspostavljanju intenzivnije transatlantske i euroazijske suradnje. Vjerujemo da u dugoročnom planu njezin cilj može biti povezan s prihvaćanjem konkretnih mjera po etama na kojima lideri država mogu i moraju započeti neodložno raditi. Princip Velike Europe bit će posebno koristan za prevladavanje oštrog neprijateljstva koje je nastalo u svezi sa situacijom u Ukrajini. Pojačanje stabilnosti, pobjeda vladavine prava i poboljšanje ekonomskih perspektiva povezani su s razvojem odnosa kako s EU-om, tako i s Rusijom. 

Prioriteti za razdoblje nakon summita u Vilniusu su očigledni.

Ukrajina stopirala ulazak u EU: biznismeni „lakše dišu“
Odluka ukrajinske vlade da zamrzne pripreme za eurointegraciju te se okrene Rusiji, Carinskom savezu i ZND-u bila je konačan udarac za opoziciju te je šokirala predstavnike Europske unije. Toj temi posvećeni su glavni materijali ne samo ukrajinskog tiska, nego i ruskog.

Kao prvo, treba razvijati rusko-američko djelovanje po pitanju sirijskog kemijskog oružja, pretvarajući ga u širu suradnju mimo starih barijera iz vremena hladnog rata. Potrebni su zajednički napori za unapređenje diplomatskog procesa  „Ženeva-2“ i pružanje hitne humanitarne pomoći onima kojima je to potrebno. Pritom potrebno nam je i imati mogućnost istupanja zajedno protiv džihada u Siriji koji može postati prijetnja za sve države. Potrebno je osigurati mogućnost zajedničkog djelovanja za stabilizaciju situacije u Afganistanu nakon 2014., povećanje napora za suzbijanje nuklearnog oružja (uključujući Iran, ali i druga mjesta), a također i po pitanju novih izazova kao što je cyber i biosigurnost, militarizacija otvorenog svemira.   

Kao drugo, potrebno je graditi Veliku Europu kao istinski jedinstveni prostor sigurnosti. Upravo se na ovom mjestu suočavamo s najvećim brojem problema u stvaranju povjerenja. U doglednoj budućnosti potrebno je postići sporazum između NATO-a i Rusije o proturaketnoj obrani, nastaviti dijalog o smanjenju nuklearnog naoružanja te tražiti puteve na koji se način mogu razmatrati pitanja kontrole naoružanja u Europi.

Treba i udvostručiti snage za postizanje napretka po pitanju četiriju zamrznutih etničkih i teritorijalnih sukoba koji igraju najvažniju ulogu u odnosima Rusije i EU-a. Ti su sukobi, koji su se pretvorili u tragediju za narode koji su bili uvučeni u njih, jedan od glavnih prepreka na putu ostvarivanja koncepcije Velike Europe. Potreban nam je učinkovit, zajednički pristup u rješavanju jednog ili nekoliko od tih sukoba. Oslanjajući se na pozitivno iskustvo, moći ćemo u budućnosti razvijati zajednički pristup reguliranja kriza. 

Kao treće, potrebno je stvoriti Veliku Europu na račun intenziviranja trgovinskih i investicijskih veza. Na EU otpada više od polovine ruskog vanjskog robnog prometa i preko 70% zajedničkih stranih investicija u Rusiji. Tijekom posljednjih deset godina Rusija je, nakon SAD-a i Kine, postala treći trgovinski partner EU-a, osiguravajući 7% uvoza i 11% uvoza država EU-a. Ipak, trgovinski odnosi su i dalje asimetrični: 63% od čitavog trgovinskog prometa između Rusije i EU-a otpada na naftu. Trgovinski pregovori između dviju strana su stali. Međutim, potencijal za širenje i razvijanje tih veza je ogroman.

Što nam omaška glasnogovornika EU-a može reći o njezinim podsvjesnim željama
U Europskoj uniji toliko su šokirani činjenicom da je ukrajinska vlada u posljednji trenutak odlučila ne potpisati sporazum s EU-om da su započeli govoriti koji su zapravo stvarni ciljevi ukrajinske eurointegracije.

Jedni igrači u regiji Središnje Europe imaju privilegirani pristup kapitalu i tehnologiji, drugi trebaju uvesti nove tehnologije i masovno ulagati u infrastrukturu. Za razmjenu oni mogu nuditi sirovine, pristup visokokvalificiranoj radnoj snazi i potencijalno velikom dodatnom tržištu za europsku robu i usluge. Kao rezultat imamo ekonomsku situaciju u kojoj svi dobivaju, ali koju ne iskorištavamo. U našem je interesu da to napravimo.

Kao četvrto, potrebno je usavršiti suradnju u energetskoj oblasti. Bez obzira na politizaciju odnosa u energetici posljednjih godina, suradnja u toj oblasti je potrebna svima. Danas europske kompanije zaostaju za američkim poduzećima, koje iskorištavaju blagodati revolucije škriljca, po pitanju konkurentskih prednosti. Ako biznis donese odluku da se, umjesto u Europu, premjesti ili ulaže sredstva u SAD, nestat će perspektive za ekonomski rast čitave Europe. U našim zajedničkim interesima je da skupa djelujemo na prostorima Velike Europe kako to ne bi dopustili.

Kao peto, potrebno je razvijati ljudske konktakte. Danas postoji ogromno „rasipanje“ u mogućnostima putovanja u ovisnosti od točke A do točke B. Takvi režimi, kao što je Schengenska zona i pravila unutar EU-a, pojednostavljuju kretanje u pojedinim njezini dijelovima, no putovanja između država EU-a i niza država izvan njezinih granica, posebno Rusije, su vrlo komplicirana. Ona traže puno vremena (s gledišta viznih procedura) i troškova. To ograničuje mogućnost naših građana da putuju u svrhu posla i turizma.  

Ako aktivni europski politički lideri pokažu spremnost da rade na tim problemima, moći ćemo ostaviti nesuglasice prošlosti i sadašnjost iza nas te osigurati novim naraštajima Europljana bolje uvjete za ravoj i prikladan odgovor na globalne izazove koje nam donosi budućnost.

Članak je pripremljen u sklopu trostranog projekta Ruskog vijeća za međunarodne poslove, Poljskog instituta za međunarodne poslove i Europske mreže lidera za pitanja stvaranja Velike Europe.

Ruski tekst na sajtu Kommersanta