Rusija nije poslušala sud: hoće li ekolozi Greenpeacea ostati u Rusiji?

Sudsku raspravu na Međunarodnom sudu pokrenula je 6. studenog nizozemska vlada, koja je tražila da se radnje ruske vlasti priznaju kao protuzakonite. Također, tražila je da Rusija vrati brod i obustavi kazneni postupak protiv ekologa. Rusija je, sa svoje strane, odbila sudjelovati na sudskom procesu, jer smatra da slučaj s Greenpeaceom ne spada pod odredbe UN Konvencije za pravo mora koju je Rusija potpisala.

U petak je predsjednik Međunarodnog suda za pravo mora Shunji Yanai izekao presudu prema kojoj Nizozemska mora isplatiti jamčevinu u visini od  3 600 000 milijuna eura. Nakon toga je Rusija obvezna osloboditi brod i sve uhićene osobe, a potom im omogućiti da nesmetano napuste ruski teritorij. Za provedbu tih naredbi suda predsjednik je dao deset dana, a 2. prosinca obje države se moraju očitovati o poduzetim mjerama.

Na kraju pojavljuje se pitanje: kakve posljedice čekaju Rusiju ako se odluči ne provesti naredbe suda? „Ako Rusija odbije provesti naredbe Međunarodnog suda UN-a za morsko pravo, neće snositi nikakve posljedice. Međunarodno pravo ne predviđa kazne za neposlušnost“, govori Dmitrij Labin, doktor pravnih znanosti i profesor na Katedri za međunarodno pravo na Moskovskom državnom institutu međunarodnih odnosa. 

Stručnjak je objasnio da međunarodno pravo ne pretpostavlja prisilne mjere prema drugoj državi. Naravno, podrazumijeva se da međunarodne obveze, koje su dobrovoljno preuzete, treba ispunjavati. „Međunarodan život je tako organiziran, ne postoji organ koji bi mogao promatrati, kontrolirati ili, još više, kažnjavati. To je izvan dosega suda: promatrati je li njegova odluka provedena. Čim sud donese odluku, njegova funkcija je završena. Države samo moraju poštivati međunarodno pravo, u protivnom slučaju druge države će reagirati“, dodao je Dmitrij Labin. 

U međunarodnom pravu zasad nema slučaja, kad su države odbile ispuniti odluku Međunarodnog suda za pravo mora. Ipak, drugi međunarodni sudovi već su se susretali s takvom praksom. Jedan od najupečatljivijih primjera svakako je spor između Nikaragve i SAD-a koji se razmatrao na Međunarodnom sudu UN-a. Odluka je bila donesena u korist Nikaragve, no SAD ju je odbio provesti. „Američka strana zauzela je zanimljiv stav“, objašnjava profesor Dmitrij Labin. „Države same odlučuju hoće li priznavati nadležnost Međunarodnog suda UN-a ili ne. Otprilike trećina država-članica UN-a ne priznaje nadležnost sudova UN-a. No SAD je uvijek priznavao, a ovaj put je odbio nakon što je sud donio odluku u korist malene države kao što je Nikaragva. SAD je pokazao da ne samo da ne treba priznavati nadležnost sudova UN-a, nego ni konkretnu sudsku odluku. A to svakako proturječi međunarodnom pravu“, istaknuo je stručnjak. 

Sama bit spora između Rusije i Nizozemske bit će ispitana kasnije, tijekom glavne rasprave na kojoj će suci morati odlučiti je li Rusija kršila točke Konvencije UN-a za morsko pravo. 

Članak napisan po materijalima novina „Kommersant“, „Gazeta.ru“ (1, 2)