Nevjerojatna priča špijuna-prikaze sovjetskog KGB-a

O Vartanjanu nije puno tog poznato, no smatra se da je odigrao najvažniju ulogu u sprečavanju atentata na „Veliku trojku“ tijekom Teheranske konferencije 1943. od strane fašista.

U ovom ulomku višegodišnji voditelj Sovjetskog obavještajnog centra, general Jurij Drozdov prisjeća se Vartanjanovog oficira.

Junak u posebnim uvjetima

„Prezivao se K. Na žalost, rano je preminuo, s njega nije skinut veo tajne i teško da će njegovo ime jednom biti poznato“, započeo je general Drozdov. „Ipak pričalo se o nekakvim događajima u kojima je sudjelovao. U tim materijalima K. se pojavljuje kao pukovnik“. 

„I nema ništa o njemu?“

„K. je sam proživljavao ono kroz što je prolazio Vartanjan. On je i na odgovarajući način bio dokumentiran. Jednom je morao napraviti nešto nevjerojatno kako bi dokazima potkrijepio zadaću koju smo mu namijenili. Zahvaljujući svojem talentu, jedna slijepa žena iz udaljenog planinskog sela, koja ga nikad ranije nije vidjela, potvrdila je da je njegova majka. Tako je dobio pravu majku s arapskog Istoka.“

„No sudeći po prezimenu, pukovnik K. je bio Rus ili barem napola Rus?“

„Ne, nije bio Rus. Bio je Oset. Kad je K. imao poteškoće s provjerom nekih detalja u svojem izmišljenom životu, započeo je prepisku sa „svojim“ rođacima. Njihov pravi sin nije više od 15 godina dolazio kući. Ispostavilo se da je njegova majka oslijepila. K. nas je uvjeravao da neće biti veliki rizik, ako ode do rodbine osobe koju je „igrao“. No rukovodioci Sovjetske vanjske obavještajne službe smatrali su da je taj korak suviše riskantan. No ipak, nakon dugotrajnih razmišljanja, kolebanja, K. je dobio dozvolu. Za svaki slučaj na nekoliko kilometara od sela čekao ga je auto. Vozač je imao dokumente u kojim se K. navodio pod drugim imenom, avionsku kartu: K. je trebao presjedati u jednom europskom glavnom gradu, potom u drugom. Ako čitava stvar ispadne loše, majka prepozna nekog drugog čovjeka umjesto vlastitog sina, K. je morao stići na zrakoplov i pobjeći.“

„No kako to da je K. bio uvjeren da se pravi sin neće pojaviti? Kako je znao da se on ne dopisuje s drugim rođacima, ako se već nije dopisivao s rođenom majkom. Ljudi su također u to vrijeme slali kući fotografije.“

„U pravu ste, došljak iz planinskog sela napravio je odličnu karijeru. Zaposlio se u europskoj firmi, obogatio se jako. Prvih godina čak je posjećivao selo, slao poklone, no potom nekamo nestao.“

Gevork Andrejevič Vartanjan samo nekoliko dana prije svoje smrti. Fotografija iz ličnog arhiva

„No isto tako se mogao neočekivano pojaviti.“

„Nije mogao. Umro je. To je špijun saznao potpuno slučajno. I bio je šokiran činjenicom kako je fizički sličio na pokojnika. Zato je i odlučio naći se s majkom.“

„Ali gospodine Ivanoviču, ne govore uzalud da rođena majka uvijek prepozna svojeg sina.“

„Istina. Slažem se s tim: rođena majka će uvijek prepoznati vlastitog sina. No hoće li reći siromašnim ljudima, koji su živjeli u planini, da je to neki drugi čovjek? Sin je nestao prije više od deset godina. K. kao i njegov „dvojnik“ također je uspio napraviti dobru poslovnu karijeru u inozemstvu. Biznismen je zaradio toliko para da je čak mogao pomagati svojim kolegama-špijunima. Unaprijed je obavijestio rođake o svojem dolasku. Donio je, kao što je to uobičajeno tamo, svima poklone. K. je bio prekrasno odjeven, doputovao je skupim autom. Zar su ga mogli rođaci i posebno njegova majka odbiti? Dobro, čak ako nije ni njezin sin. Ali on iskreno vjeruje da mu je ta stara žena majka, zbog čega ga onda odbijati...?“ 

Zagonetan incident sa zrakoplovom - provokacija tajnih službi? U noći na 1. rujan 1983. u nebu nad Sahalinom dogodio se incident s putničkim zrakoplovom Boeing 747 Korean Air. Službena verzija koje se pridržavaju u najmanju ruku četiri države (Koreja, Japan, Rusija i SAD) izgleda prilično jednostavna...

„No što da je ona...“

„Imao je već spremno objašnjenje za tu varijantu događaja. K. bi upitao rođake je li majka zdrava, pokazao bi obiteljsku fotografiju koja je napravljena prije nekih dvadesetak godina, kad je sin doputovao u selo. Sličnost s pokojnikom bila je nevjerojatna. Kako odbiti takvog rođaka? Čini se da je sve bilo dobro promišljeno.“

„Čini se?“

„Da, zaista, nemoguće je sve uzeti u obzir i predvidjeti. Čitavo selo ga je išlo dočekati. Svečano su ga vodili do majke: na klupici pored rodne kuće sjedilo je nekoliko žena. U tradicionalnim muslimanskim koprenama. Naravno, bilo je gotovo nemoguće razlučiti tko je „rođena majka“. No dok je špijun nemoćno razmišljao, podigla se njegova slijepa majka. Nju su pridržavale susjede, koje su očigledno u bogato odjevenom gospodinu koji se približavao prepoznale sina. Stala je pred njega. Ispipala ga je od glave do pete, izustila molitvu u slavu Alaha te našeg pukovnika prozvala sinom. Priznala je da je to njezin sin.“

„U kojoj je to bilo državi? Iako, dok Vas gledam, shvaćam da ne moram ni pitati.“

„Ne trebate. Učinili smo puno tog kako bi potkrijepili taj „život“ gospodina K. Naš pukovnik živio je život bogataša. Čak je poklone svim mnogobrojim rođacima kupio na račun europske firme. Popravio je kuću, krov, postavio novu ogradu. No poslovi nisu dopuštali da K. dugo ostane u svojem rodnom selu. Ostao je tri dana i otputovao. Čekala ga je Europa.“

„A što se dogodilo s majkom?“

„Znate, tu nije bilo ničeg nemoralnog, zlog, nezahvalnog. Upravo suprotno. Majci smo osigurali mirovinu koju su primali njezini rođaci. Više od deset godina uplaćivali smo novce u selo, gdje je živjela. Osim toga, susret sa sinom, materijalno blagostanje pomogli su joj da živi dulje.“

„Ali sina, ako pravilno razumijem, nije više nikad vidjela?“

„Vi ste sami govorili o rizicima. A pukovnik je bio umiješan u ozbiljne događaje koji su se trabali rješavati na Bliskom istoku, i ne samo tamo.“

„Ne možete li nam dati barem nagovještaj što je uradio?“

„Bojim se da nitko i nikad neće iznijeti detalji. A mogu dati malenu nagovještaj... K je bio prvi od naših ljudi, puno prije od ostalih, koji je obavijestio Centar o projektu zvjezdanih ratova.“

„Mislite li na „stratešku obrambenu inicijativu“ predsjednika Reagena?“

„Upravo to.“