Iranska nuklearna bomba je veliki mit

Izvor: Reuters

Izvor: Reuters

O politici SAD-a na Bliskom istoku u intervjuu za „Gazeta.Ru“ govori stručnjak Instituta za strateške ocjene i analizu Sergej Demidenko.

Zapadni diplomati krive svoje ruske kolege, jer je posljednja runda pregovora o iranskom nuklearnom programu bila neuspješna zbog nepopustljivosti Moskve. U Ministarstvu vanjskih poslova Ruske Federacije govore da Zapad jako iskrivljuje činjenice. O mogućim uzrocima nesuglasica između SAD-a i Rusije te o novoj strategiji SAD-a prema Iranu govori Sergej Demidenko, stručnjak Instituta za strateške ocjene i analizu. 

Anonimni ruski diplomat izjavio je da je prebacivanje odgovornosti na Rusiju za neuspješnost proteklih pregovora o iranskom nuklearnom programu zapravo izvrtanje činjenica. A američki državni tajnik John Kerry izjavio je u ponedjeljak da upravo iranskoj strani ne odgovaraju uvjeti budućeg sporazuma sa šestorkom međunarodnih posrednika. Istovremeno zapadni masmediji tvrde da je Francuska u posljednji trenutak stavila veto na mogući sporazum. Ako se složimo s posljednjom tvrdnjom, kakva je uloga Francuske? Vodi li ona neku svoju igru na pregovorima s Iranom?

Novi iranski predsjednik ulio dozu optimizma u „šestorku“ pregovarača
Novom iranskom predsjedniku Hasanu Rohaniju bila su dovoljna tri dana otkad je stupio na novu dužnost da makne s mrtve točke pregovarački proces oko iranskog nuklearnog programa. On je dao svega nekoliko izjava, no ispostavilo se da je to dovoljno da se ulije dobra doza optimizma u „šestorku“ međunarodnih pregovarača.

Puno tog je u Francuskoj sad povezano s državama Perzijskog zaljeva. U Francuskoj se sad vrti jako puno katarskog novca. Katar troši novce na francuske medije, pumpa velika sredstva u francusku ekonomiju. Francuska je jedan od glavnih, osim Velike Britanije, potrošač katarskog ukapljenog prirodnog plina. Ne isključujem mogućnost da cjelokupna pozicija Katara s Francuskom igra ulogu u situaciji s Iranom. Francuska je u određenom smislu vodič katarskih interesa na Bliskom istoku. Ako se prisjetimo događaja „arapskog proljeća“, vidjet ćemo da je Francuska aktivno sudjelovala tamo gdje je bio aktivan Katar. To su Libija, Sirija, sad Iran. Ta destruktivna pozicija Francuske može se jedino objasniti njezinom povezanošću s Katarom.

Izrael je krajnje uznemiren poboljšanjem odnosa između SAD-a i Irana. Nije li Francuska u nastaloj situaciji veći saveznik Izraela od SAD-a?

Naravno, Izrael je kategorički protiv da se razvija iranski nuklearni program. No s druge strane Izrael savršeno zna da Iran nije u stanju napraviti nuklearnu bombu. Ako se prisjetimo razgovora o iranskoj nuklearnoj bombi, onda će nam biti jasno da se odvijaju već deset godina. Nema govora o nikakvoj bombi. Potom je nastao mit o „petominutnoj spremnosti“ da Iran može obogatiti uran do određene razine nakon koje će ga obogatiti još više, do razine koja je potrebna za proizvodnju nuklearnog oružja. Ali ni to  nije napravljeno.

Osim toga, Iran ima jako malene zalihe uranskih ruda. One su malene, zagađene molibdenom, a nijedna međunarodna komisija nije potvrdila da Iran ima opremu kojom može očistiti uran do stanja koje je potrebno za proizvodnju nuklearnog oružja. 

U Izraelu i SAD-u znaju da je iranska nuklearna bomba veliki mit.

Za kojim globalnim ciljevima ide SAD ako se zbližava s Iranom?

U SAD-u izraelski, saudijski, katarski lobi vrše pritisak na Obamu. No čini mi se da se Obama drži prilično jake linije: Amerika odlazi s Bliskog istoka. Američka vojska je otišla iz Iraka, nisu željeli sudjelovati u bombardiranju Sirije, de facto nisu sudjelovati u bombardiranju Libije i žele otići iz Afganistana. Regiju će u potpunosti predati, ali istovremeno Amerika je zainteresirana za to da je Bliski istok kontroliran i stabilan. U tom smislu smatram da Amerika gradi sustav provjere i ravnoteže u regionalnom kontekstu. Odnosno pokušava stvoriti novi sustav, pokušavajući stabilizirati Srednji i Bliski istok te ga napraviti sebi lojalnijim bez primjene vojne snage.

Što sprječava svijet od ulaska u veliki rat?
Nuklearno ograničavanje nije apsolutna garancija da neće doći do rata. Međutim, ono i dalje nastavlja čuvati svijet od ratova između velesila. Hoće li se uloga nuklearnog faktora sačuvati i u najnovijoj povijesti? Upravo neobranjivost od udara u kombinaciji s ogromnom razornom snagom čini raketno-nuklearne snage „apsolutnim oružjem“. Ipak, danas se efikasnost nuklearnog uzdržavanja često dovodi u sumnju. 

Zbog toga SAD flertuje s Iranom, jer žele napraviti protutežu Saudijskoj Arabiji i Kataru. Nakon „arapskog proljeća“ te su države prekomjerno ojačale.

SAD će za Izrael na kraju pronaći neke riječi utjehe, možda su već našli. Izrael će i dalje u svakom slučaju bacati prokletstva na Iran. Javno mnijenje neće trpjeti izvještaje o jačanju Irana. Ali ako Izrael dobije povjerljive garancije od Washingtona, nastavit će svoju retoriku, ali neće ništa djelovati da ne dopusti zbližavanje Irana sa SAD-om.

Na Bliskom istoku trenutno se vodi jako suptilna diplomatska igra, a Obama je spreman na tu igru.

U ponedjeljak je postignut sporazum između Irana i Međunarodne agencije za atomsku energiju. Kakve su na toj pozadini perspektive sporazuma sa „šestorkom“?

Iran svejedno nikad neće odustati od svojeg nuklearnog programa. Reći ću uvijeno, jer je teško nešto pouzdano reći kad se radi o Iranu: trenutno su Iran i „šestorka“ najbliži potpisivanju bilo kakvog sporazuma o iranskom nuklearnom programu. No Iran je država koja uvijek polazi od svojih nacionalnih interesa. Sad se sastoje u tome da, s jedne strane, Iran sačuva nuklearni program koji je simbol njezine nacionalne neovisnosti. Po razini utjecaja na stanovništvo taj se program može usporediti sa sovjetskim osvajanjem svemira. A s druge strane Iran se ne smije previše zaigrati u toj svojoj samostalnosti, jer je najvažnije za državu u ovom trenutku smekšati režim sankcija koji zadržava rast iranske ekonomije. Iranu su sad jako potrebne investicije.

Ruski tekst na sajtu Gazeta.ru