Aktivisti za ljudska prava se bore za prostitutke u Rusiji

Aktivisti za ljudska prava odlučili podići parnicu protiv Ministarstva pravde. Izvor: PhotoXpress

Aktivisti za ljudska prava odlučili podići parnicu protiv Ministarstva pravde. Izvor: PhotoXpress

U St. Peterburgu aktivisti za ljudska prava odlučili su podići parnicu protiv Ministarstva pravde, nakon što su njegovi dužnosnici odbili registrirati neprofitnu organizaciju za seks-radnice. Aktivisti će tužiti Ministarstvo pravde na sudu, zato što su uvjereni da se problemi s kojim se suočava ova kategorija ljudi mogu riješiti kad oni prestanu biti dio kriminalnog miljea. U Rusiji se prostitucijom bavi, prema različitim procjenama, od 700 tisuća do tri miljuna ljudi.

Prostitucija u Rusiji nije legalizirana. Ipak prostitucijom se bavi, prema približnim procjenama Rospotrebnadzora i Ministarstva zdravlja, oko jedan milijun ljudi. Prema procjenama organizacije „Srebrna roza“, nevladinog pokreta koji se bavi problemima seks-radnica, takvih ljudi zapravo ima puno više: oko tri milijuna. Da bi mogli braniti prava seks-radnica, aktivisti su pokušali u svibnju ove godine registrirati neprofitnu organizaciju. Ipak Ministarstvo pravde je odbilo taj prijedlog, pa su se aktivisti za ljudska prava obratili sudu.

U Rusiji je prostitucija administrativan prekršaj i kažnjava se novčanom kaznom 20 puta većom od najmanje plaće. Krivično se goni te se bavljenje prostitucijom (zatvorska kazna do 8 godina) i osnivanje organizacije koja se bavi prostitucijom (zatvorska kazna do 10 godina) smatra teškim prekršajem. Ipak Kodeks o administrativnim prekršajima predviđa i administrativnu kaznu – novčanu kazna do 2,5 tisuće rubalja (oko 415kn) – za primanje prihoda od druge osobe za bavljenje prostitucijom.

„Srebrna roza nastala je iz drugih volonterskih i dobrotvornih projekata koji su se bavili problemom prostitucije“, govori voditeljica tog projekta Irina Maslova. Ranije je radila u sličnoj dobrotvornoj organizaciji, no međunarodni se projekt, koji je financirao aktivnost, zatvorio, a ostala je Irinina želja da pomaže drugima. 

„Imali smo jako dobro iskustvo, radili smo s uličnom prostitucijom u Peterburgu, Irkutsku, Čeljabinsku. Kad je projekt završen, dužnosnici Ministarstva zdravlja namjeravali su preuzeti na sebe taj preventivan rad s prostitutkama, ali to, na žalost, nije uspjelo. Sami smo organizirali nekoliko konferencija, a potom smo se odlučili ujediniti sa svojim skrbnicima i organizirati udrugu“, govori aktivistica. Govori da je njihova pomoć potrebna mnogim ljudima koji se nalaze u sferi pružanja seks-usluga. „Naši štićenici su muškarci, žene, transrodne osobe, u dobi od 18 do 72 godine. Imaju različite prihode, socijalni status. Različite uvjete rada. Za naš rad zainteresirani su i vlasnici bordela koji se obraćaju doktorima s kojim radimo kako bi napravili pregled njihovih suradnica“, rekla je Maslova.

Ona je uvjerena da se na temelju prava čovjeka na privatan život, koje je propisano u Ustavu Ruske Federacije, može odvojiti prostitucija od niza zanimanja koja se krivično gone te dopustiti ljudima da odlučuju o svojem tijelu kako žele. 

Razvoj civilnog društva put je našeg zbližavanja s Europom
Rusija i Europa moraju razvijati suradnju na području zaštite ljudskih prava na principima ravnopravnosti, bez obzira na oštru kritiku Moskve od strane zapadnih partnera, smatra Mihail Fedotov, čelnik Vijeća za ljudska prava pri predsjedniku Ruske Federacije.

Registraciju neprofitne organizacije odbili su iz službenih razloga, objašnjava sugovornica Ruskog vjesnika: „Čak su nas okrivili da potičemo međunacionalnu mržnju, gotovo da su nas okrivili za ekstremizam. Osim toga, dužnosnici su rekli da ako prostitucija ne postoji u indeksu zanimanja, onda ne može biti ni organizacije. No organizacija nam je potrebna kako bismo mogli pomoći toj grupi stanovništa i riješiti njihove probleme. Braniti ih od nedobroćudnih klijenata i korumpirane policije“.

Irina Maslova ne cijeni baš previše parlamentarce, zato što najčešće nailazi na njihovu želju da zarade dodatne bodove na problemu koji je svima očigledan.

Predsjednica Vijeća neprofitnog partnerstva „Pravnici za civilno društvo“ i članica Javne komore Ruske Federacije Darja Miloslavska objasnila je da se mnogobrojne neprofitne organizacije susreću s poteškoćama prilikom registracije. „Ministarstvo pravde ima svoje zahtjeve, no oni u zakonu nisu točno isformulirani i to dovodi do ovih nesporazuma“, objašnjava pravnik. „Često traže da se neke riječi uklone, da se nešto doda ili zamijeni. I ako postoje greške službene prirode, onda su malene šanse da se dobije na sudu. Ako u Ministarstvu pravde postoje prigovori na sadržaj, puno su veće šanse da se dobije. Na kraju krajeva, različiti teritorijalni pododjeli Ministarstva pravde mogu tumačiti iste norme na različite načine, sud ih također može tumačiti na svoj način, te zauzeti stranu tužitelja“. 

Miloslavska je uvjerena da „Srebrna roza“ sa službenog gledišta ima dosta šansi da bude registrirana, ali će se morati ozbiljno zapitati o formi svoje organizacije. „Smatram da forma organizacije nije pravilno navedena. Ako se radi o pomoći ljudima u sferi seksualnih usluga, onda to nije udruga. Udruga mora uključivati unutar sebe radnice te sfere, a ne aktiviste za ljudska prava ili pravnike. To je točnije organizacija za pružanje pomoći ili podrške radnicima seks-usluga, pa ta forma organizacije ima drugačiji status i druge upravne organe. Ako je nepravilno odabrana forma, Ministarstvo pravde može odbiti zahtjev“, istaknula je pravnica.

Biznis iza rešetaka
Diskusija o nastanku sustava privatnih zatvora u Rusiji vodi se posljednjih 15 godina. Šef Federalne Službe izvršenja kazni Genadij Kornijenko dao je senzancionalnu izjavu da takva ideja napreduje.

Zastupnik Zakonodavne skupštine St. Peterburga Vitalij Milonov izjavio je u razgovoru za „Komsomolsku pravdu“ da organizacija najvjerojatnije neće biti registrirana te da se protiv organizatora može pokrenuti kazneni ili administrativan postupak, budući da u osnivanju zajednice mogu vidjeti osnove za poticanje prostitucije. 

Što se tiče moralne strane te organizacije, stručnjaci se češće slažu sa „Srebrnom rozom“. I oni smatraju da je prostituciju potrebno odvojiti od kriminalne sfere. „Smatram da se prostitucija treba djelomično legalizirati. Ni u jednoj državi svijeta nije u potpunosti legalizirano to područje djelatnosti, uvijek postoje nekakva ograničenja“, govori Mark Levin, voditelj Katedre za mikroekonomsku analizu na Višoj ekonomskoj školi.

S njima se slaže Mihail Vinogradov, voditelj Centra za pravnu i psihološku pomoć u ekstremnim situacijama. Osim toga, uvjeren je da tih ljudi, koji se bave tom vrstom djelatnosti, ima više od tri milijuna i bilo bi bolje ako bi plaćali porez. „U mnogim državama svijeta seks-industrija je u potpunosti legalna djelatnost te donosi veliki prihod u državni budžet. Kao i u bilo kojoj drugoj industriji postoji mračna strana, ali to su već pojedinačni slučajevi. Legalizacija može riješiti ne samo novčana pitanja, nego i medicinska. Postoje žene, koje prema medicinskim potrebama osjećaju potrebu za seksom puno češće nego što to mogu dobiti u obitelji. Stručnjaci smatraju da je postojanje seks-industrije potpuno normalna društvena karakteristika.

Takve profesionalne organizacije postoje u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Francuskoj, Australiji, Brazilu.