Bijeli medvjedi opkolili selo na Čukotki

Oko naselja na Čukotki primijećen je veliki broj bijelih medvjeda. Istraživači obično nailaze na manje skupine ovih životinja, kažu u Svjetskom fondu prirode (WWF). Na primjer, ekspedicija Vijeća za morske sisavce koja je istraživala obalu Čukotke tijekom nekoliko tjedana otkrila je svega 15 bijelih medvjeda koji su se kretali odvojeno. Nedaleko od sela Billings 3. studenog na obali se pojavila skupina od 20 bijelih medvjeda.

Просмотреть увеличенную карту

„Kada sam ujutro izašao iz kuće ugledao sam medvjeda. Pogledali smo jedan drugoga a onda sam krenuo dalje. Sutradan sam ponovo vidio bijelog medvjeda", citira press služba Svjetskog fonda prirode (WWF) jednog svog čukotskog volontera iz „medvjeđe patrole".

Uskoro su od volontera fonda za prirodu (WWF) iz sela Billings počele stizati uznemirujuće vijesti: „Ovdje je neuobičajeno mnogo medvjeda! Ima i mužjaka i ženki s mladuncima". Naime, između velike ledene sante na kojoj su medvjedi provodili ljeto i obale formirala se ledena prevlaka." To je životinje podsjetilo da i na obali ima hrane, pa su se zato tamo i uputile", objašnjava voditelj projekta „medvjeđa patrola" Viktor Nikiforov. „U to vrijeme je na obali između Kolime i Beringovog tjesnaca bilo 15 lešina uginulih sivih kitova. Za kitove je to naravno loše, ali je za medvjede dobro. To je odlična hrana."

U Svjetskom fondu prirode (WWF) kažu da je ovolika koncentracija bijelih medvjeda na jednom mjestu na Čukotki prilično rijetka pojava. Izvor: M. Deminov / WWF

Nakon što su u kratkom roku pojeli ostatke kitova kraj sela Billings, tridesetak medvjeda uputilo se prema jugoistoku, prešavši za nekoliko dana 200 kilometara obalom. Prošle srijede stigli su do sela Rirkajpij.

Polarna umjetnost na kostima Na Čukotki, na krajnjem ruskom sjeveroistoku, cvjeta bogata umjetnost rezbarenja kostiju s elementima kakve ne poznaje nijedna druga arktička regija - složenim prikazima scena i likova čiji se izgled mijenja ovisno o kutu promatranja. Ova tisućljetna tradicija odražava bogat duhovni život i svjetonazor stanovnika ove polarne regije.

Naselje Rirkajpij nalazi se na samoj obali Sjevernog ledenog oceana, pa su medvjedi prije ili kasnije mogli prodrijeti u njega. Stanovnici su ipak imali sreće: na dva i na pet kilometara udaljenosti od sela medvjedi su naišli na dvije lešine kita i nekoliko uginulih morževa. Pronađena hrana ih je na neko vrijeme zaustavila ali je privukla i nove životinje. U četvrtak navečer volonteri iz „medvjeđe patrole" koju je predvodila Tatjana Minenko na obali su izbrojali 43 medvjeda.

Tatjana Minenko je javila u Moskvu da su se životinje pojavile u neposrednoj blizini sela. Ona je izrazila bojazan da bi medvjedi mogli doći do seoskog smetlišta koje se nalazi u blizini kuća. Članovi „medvjeđe patrole" nekoliko su puta dnevno obilazili okoliš sela, istraživali medvjeđe tragove na snijegu i surađivali s lokalnim vlastima i direktorima mjesnih poduzeća, naglašavajući da se bijele medvjede ne smije ubijati. Lokalnom stanovništvu ponovljene su upute kako se valja ponašati ako dođe do susreta s bijelim medvjedom, no stanovnici Čukotke sve to dobro i sami znaju.

„Uvijek ima znatiželjnika koji bi željeli bar na trenutak vidjeti medvjede, a posebno su radoznala školska djeca", kaže Nikiforov.

„Volonteri Valerij Kajarahtin i Maksim Deminov od jutra dežuraju pokraj škole i dva puta dnevno obilaze selo i okolicu, te tako kontroliraju situaciju" izvjestila je Tatjana Minenko.

Iako na prvi pogled izgledaju umiljato, bijeli medvjedi su vrlo opasne i brze životinje i mogu lako ubiti i pojesti čovjeka. Izvor: M. Deminov / WWF

„Pomažemo 'medveđoj patroli' doniranjem tehničke opreme: motorne sanjke za kretanje po snijegu, benzin i signalne pištolje; to koriste kako bi zaplašili medvjede", objašnjava Nikiforov. „Ljudima prilaze mladi medvjedi koji se ničega ne boje, koji se nikada nisu sukobljavali s čovjekom. Privlači ih miris sa smetlišta. Ako se prema njima upute motorne sanjke, medvjedi će se uplašiti i pobjeći par kilometara dalje. Najvažnije je da nema kontakta: ljudi moraju biti u selima, a životinje u divljini. Medvjedi nikako ne smiju prići kućama."

Čukotka, svijet pravih ljudi Čukotka je krajnja sjeveroistočna regija Rusije i Euroazije, jedno od najizoliranijih područja na svijetu. Malobrojno stanovništvo živi u malim naseljima, raštrkanim po ogromnoj tundri koja ljeti bukti od jarkih boja i mirisa, a zimi tone u beskrajnu noć i snijeg, u strašne arktičke vjetrove i mističnu polarnu svetlost.

Ekolozi priznaju da bi bilo teško dugo zadržavati toliko medvjeda. Na sreću, vrijeme je išlo na ruku stanovnicima Čukotke.

U petak je počeo puhati južni vjetar i od obale udaljio ledene sante na kojima se nalazila jedna grupa medvjeda." No još je mnogo bijelih medvjeda je ostalo pored uginulih kitova", napominje Nikiforov.

U selu Rirkajpij na snazi ​je ​policijski sat pa je stanovnicima zabranjeno izlaziti noću iz svojih kuća.

U Svjetskom fondu prirode (WWF) kažu da je ovolika koncentracija bijelih medvjeda na jednom mjestu na Čukotki dosta rijetka pojava. Medvjedi se u većem broju nisu okupljali na obali od 2006. „Ovo ne znači da bijelih medvjeda sada ima više. Na Arktiku ih je ostalo svega 25 tisuća. Medvjedi su na obalu prešli uslijed dodatnog stvaranja leda koji je ledene sante spojio s kopnom", objašnjava Nikiforov. On je izrazio nadu da će se medvjedi uskoro udaljiti od sela i da će se u Rirkajpiju život ponovo vratiti u normalu.