Politički islamizam postao dio ruske stvarnosti

Teroristički napad u Volgogradu, pogromi u Birjuljovu, zauzimanje džamija od strane radikalnih islamista i njihovo nekažnjeno divljanje automobilima po Kazanju sa zastavama Al Qaide i porukama „Smrt nevjernicima!" stvaraju sve veću zabrinutost zbog opasnosti širenja radikalnog islamizma u Rusiji.

Teroristički čin u Volgogradu: prva reakcija Eksplozija u Volgogradu je prvi u nekoliko godina teroristički čin u središnjem dijelu Rusije. Još jednom nas je podsjetio da rat protiv terorizma u kojem se nalazi Rusija nije završio. Ruski reporter prenosi u svojoj reportaži kako je grad preživio tragediju te utiske onih koji su se zatekli na samom mjestu.

Sve su češći pozivi na muslimanskim političkim okupljanjima u Kazanju, Mahačkali, Elabugi, pa čak i u Sankt-Peterburgu i Tjumenju, na stvaranje „islamskog kalifata u Rusiji".

„Moramo shvatiti da će se islamski svijet razvijati u smjeru kalifata. Ne treba se toga bojati. Za muslimane je kalifat udruživanje u bratsko jedinstvo u vjeri. Nešto kao Europska unija, ali u muslimanskom svijetu", kaže Vadim Sidorov, ili „Harun Rusije" (rus. „Harun ar - Rusi"), samoproglašeni emir Državne organizacije ruskih muslimana (NORM).

O izgledima mirne integracije „ruskog kalifata" u buduću „muslimansku Europsku uniju" Sidorov govori s vatrenim optimizmom. Jedini problem je to što je emir, ili kako ga sljedbenici zovu „Harun cijele Rusije", pobjegao iz zemlje. Razlog je jednostavan: dva suradnika Haruna Sidorova, vođe sanktpeterburškog ogranka NORM-a Maksim Bajdak (Salman Sever) i Grigorij Mavrov (Amir Hamdani el Maliki), uhićeni su.

Proglasivši se za „internet - imame", oni su na taj način gotovo 5 godina pozivali Ruse da pređu u islam „kako bi kontrola nad ruskom 'ummom' prešla u ruke pravih arijevaca" [arap. umma ili ummet - zajednica islamskih vjernika]. Doduše, na vrlo su čudan način pozivali druge da slijede njihov primjer: objavljivali su snimke koji veličaju terorista Šamila Basajeva i „crne udovice" koje su poginule pri terorističkim napadima u moskovskom metrou.

Internet-imame sada čeka zatvorska kazna za javno opravdavanje terorizma. Međutim, aktivnosti radikalnih islamista ne svode se samo na propovijedi preko Interneta.

Oni prije svega koriste kriminalne krugove na temelju kojih osnivaju „islamsku gardu". Pravi primjer je Valerij Iljmendejev, Čuvaš po nacionalnosti, koji je primio islam u skladu s vehabijskim tumačenjima i pridružio se „Uljanovska džematu" (zajednici). Dospjevši u zatvor br. 2 u Uljanovskoj Oblasti, pretvorio ga je u centar za novačenje boraca za terorističku organizaciju „Imarat Kavkaz". Osnovao je u njemu „bajtulmal" - islamsku blagajnu koju pune „braća" sa slobode i „šuru" - nešto poput islamskog zatvorskog parlamenta.

Evolucija salafizma u Dagestanu

Dagestanski eksperiment sa stvaranjem političkog krila radikalnih islamista - koje im pruža izbor da „izađu iz podzemlja" - mogao bi biti prvi uspješan korak regionalnih vlasti na Sjevernom Kavkazu.

„Prijetnja za nacionalnu sigurnost nije samo širenje ideologije islamskog fundamentalizma među ruskim zatvorenicima i kriminalcima - sada se prelazi na nove načine vrbovanja. Sve je više sezonskih radnika iz Srednje Azije i Kazahstana koji potpadaju pod utjecaj vehabija ne u mjestima iz kojih potječu nego upravo u Rusiji, gdje se islamski fundamentalizam bolje širi.  Problem je u tome što malo tko to uviđa i uopće želi shvatiti", upozorava Rais Sulejmanov, direktor Privološkog centra Ruskog instituta za strateška istraživanja (RIŠI).

Roman Silantjev, docent Moskovskog državnog lingvističkog sveučilišta (MGLU), ukazuje na to da se zbog nesmotrenosti društva u Rusiji pojavila „vehabijska internacionala" - savez kriminalaca, nacionalista svih vrsta, vjerskih fanatika i neofita. „To omogućuje da se centar vjerskog ekstremizma polako premješta s Kavkaza u Povoložje, na Ural, u Sibir, a zatim i dalje. Područje pojačane terorističke aktivnosti ponovo se proširuje na cijelu zemlju, dobrim dijelom i zbog toga što radikalni islam ima snažan lobi u strukturama vlasti", smatra stručnjak.

Najveću zabrinutost kod stručnjaka izaziva situacija u Tatarstanu i stvaranje „vehabijskog holdinga". Takav naziv su dali tatarstanski muftija Ildus Fajzov i njegov zamjenik Valiula Jakupov. Oni odavno upozoravaju da pripadnici vehabijskog pokreta sve više prodiru u poslovne krugove i u državni aparat, i tamo nalaze podršku i pokrovitelje. Činjenicu da je došlo do „povezivanja pojedinih dužnosnika i lokalnih gospodarstvenika s vehabijama" priznao je i ministar unutarnjih poslova Republike Tatarstan Artem Hohorin. Ali prekasno: po tatarskom uzoru „vehabijski holdinzi" su pustili korijene doslovno u svim muslimanskim republikama i u najvažnijim gradovima u zemlji.

Atentati na tatarske duhovne poglavare

U Kazanju je u četvrtak ujutro došlo do pokušaja ubojstva muftije Republike Tatarstan Ildusa Fajzova, dok je gotovo u isto vrijeme ubijen Valiula Jakupov, muftijin pomoćnik. Jakupov je bio nepomirljivi protivnik vehabizma i dosljedno se zalagao za zabranu ovog pokreta u cijeloj Rusiji.

U ljeto 2012. na Valiulu Jakupova izvršen je atentat nakon kojeg je preminuo. Bio je to prvi napad na jednog istaknutog muslimanskog vođu najvećeg ruskog muftijstva. Umiješanost vehabija nije odmah uočena, ali je naknadno ipak utvrđena. U Nižnjekamskoj medresi „Risalja" muftija Fajzov i njegovi suradnici pronašli su vehabijske propovijedi, literaturu i upute, na primjer, kako „pravilno" odsjeći glavu nevjerniku. Kada su probali vratiti medresu [islamska srednja škola] u okvire tradicionalnog islama, pokušali su ih ubiti. Sada svi koji prođu kroz „Risalju" dolaze u ruske džamije ne samo sa znanjem kako se drže propovijedi.

U prosincu 2011. tatarski vehabije zauzeli su džamiju u Aljmetjevsku (Tatarstan), a prije toga - u Krasnoufimsku (Sverdlovsk Oblast), u Buguruslanu i u Abdulinu (Orenburška Oblast). Imami - ekstremisti preuzimaju sve u svoje ruke dok se muftije koji propovijedaju tradicionalni islam protjeruju. Po priznanju farita Salmana, muftije Jamalo - Neneckog Autonomnog Okruga, vehabije sve češće dolaze u džamije s oružjem kako bi tamošnjem imamu stavili do znanja da, ako ih bude osuđivao, lako može biti pridodan popisu od šezdeset ubijenih muslimanskih vođa.