Uskoro stupa na snagu zakon o prodaji oružja u Rusiji
Izvor: Aleksej Malgavko / RIA „Novosti“
A tržište se po broju oružja može usporediti s vojničkim arsenalom. Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, više od pet milijuna ruskih građana ima vatreno oružje. Osim toga, prodano je oko dva milijuna „neubojitih“ pištolja i revolvera. Točnu brojku nitko ne zna.
Stručnjaci tvrde da isto toliko ima neregistriranog oružja. Ruska policija traži više od 200 tisuća oružja, od kojih 70 tisuća su lovačke puške. Kartoteka izgubljenog ili ukradenog oružja vodi se od 1947. Otad je pronađeno više od 160 tisuća jedinica.
A kako s tim stoje stvari u SAD-u i Europi?
U SAD-u procedura kupovine oružja ovisi o saveznoj državi u kojoj se kupuje. Može trajati od 15 minuta do jednog mjeseca. Trgovina uputi zahtjev policiji koja odluči može li se prodavati oružje pojedinoj osobi. U pravilu pozitivan odgovor je u 95% slučajeva.
U Europi je potrebno proći sličnu proceduru kao u Rusiji: proći obuku, imati pozitivne karakteristike i ocjene, dobiti dozvolu u policiji. Razlika je u rokovima i konkretnim zahtjevima. Recimo, u Njemačkoj nije zabranjena prodaja pištolja, već sačmarica. Policija ih naziva „klasičnim oružjem počinitelja zločina“. Zabranjeno je nošenje bilo koje vrste oružja. U Francuskoj je zabranjena prodaja bilo kojeg automatskog oružja. U Velikoj Britaniji potrebna je jedna dozvola za pištolj, a druga za dugocijevno oružje. U Japanu daju dozvolu tek nakon jednogodišnje obuke. Provjeravaju vlasnika svaka tri mjeseca.Rusija se nalazi na devetom mjestu po broju naoružanog stanovništva.
U Rusiji svaki deseti građanin ima oružje. Za usporedbu: u SAD-u 90 ljudi od 100 stanovnika ima oružje. U njihovim rukama nalazi se 150 milijuna najrazličitijih oružja. U Njemačkoj 120 ljudi od 1000, u Finskoj više – 400.
Naravno, Moskva je grad s najviše oružja u Rusiji. Trećina čitavog oružja (službenog, sportskog i takozvanog civilnog) nalazi se u rukama Moskovljana. U Moskvi je prijavljeno više od pola milijuna vlasnika civilnog oružja. Godišnji prirast civilnog naoružanja iznosi pet posto.
Gotovo polovina od tog broja (239 410 tisuća) vlasnici su upravo oružja za samoobranu, odnosno pištolja. Oni i zadaju najveću glavobolju policajcima. Tu je važna činjenica da vlasnici pušaka i karabinki gotovo ne sudjeluju u uličnim pucnjavama. Takve puške nitko ne nosi sa sobom. A sudionici se late upravo pištolja i revolvera, i to na najmanji mogući povod: u tuči, u restoranu pa čak i nakon automobilske nesreće.
No još češće se događaju najbanalniji prekršaji. Ljudi jednostavno zaboravljaju pištolje na najneprikladnijim mjestima: u prtljažnicima automobila, torbama, garderobama restorana ili kazališta. Jasno je da u tim prilikama kradu oružje. A potom ga prerađuju u vojno te ubijaju ljude.
Zbog toga su u Zakon „O oružju“ nedavno unesene ispravke koje ozbiljno ograničavaju prava vlasnika upravo skrivenog nošenja oružja. Ako lovac, recimo, može imati 6 jedinica oružja, vlasnik, koji posjeduje oružje zbog samoobrane, može imati samo dvije takve jedinice.
Još više, lovci pri produljenju dozvole za oružje moraju predočiti samo potreban paket dokumenata. A vlasnici neubojitih oružja svaki put će morati položiti ispit iz primjene oružja. Ako se ispostavi da vlasnik pištolja ne zna određene zakone i pravila za njegovu primjenu, i još više, da ne zna pucati iz njega, morat će se rastati s oružjem. Ili će izučiti „vojni zanat“.
Još jedna bitna izmjena u zakonodavstvu: pojam „neubojito oružje“ više ne postoji. Postoji „vatreno oružje ograničene povrede“.
Pristaše i protivnici prava da obični građani imaju kratkocijevno vatreno oružje (radi se o vojnim pištoljima i revolverima) sve češće lome koplja. Povod za obnovu rasprave je u pravilu još jedan ulični pokolj kako u Rusiji, tako i u inozemstvu.
Prije nekoliko godina doneseno je kompromisno rješenje: dopuštena je prodaja pištolja i revolvera, ali „neubojitih“, odnosno onih koji ne mogu zadati smrtonosne ozljede. Ipak broj ubijenih iz „neubojitog“ oružja već se broji u desetinama. A zabilježeno je na stotine slučaja njegove primjene. Pucaju vozači jedni u druge, posjetitelji noćnih klubova i restorana, provalnici, huligani. Što će se tek dogoditi, viču protivnici legalizacije kratkocijevnog oružja, ako se dopuste pravi pištolji?
Sve će biti u redu, tvrde pristaše oružja. Gotovo da nema slučaja kad se u Rusiji počinio zločin glatkocijevnim oružjem ili lovačkom puškom. A ne može se uzeti u obzir statistika „neubojitog“ oružja, ljudi ne gledaju na njega kao na pravo oružje. Misle da je to nešto kao udarac šakom. Pa i rukom se nekog može ozbiljno ozlijediti, čak ubiti.
Da bi se pojačala kontrola prometa oružja, naredbom MUP-a dorađuje se nalog za trgovinu oružjem. Odmah upada u oči činjenica da trgovati oružjem može samo pravno lice. Obični građanin ima pravo predati oružje samo u policiju.