Četvrti predsjednik Gruzije, filozof koji govori ruski

Novi predsjednik Gruzije Georgij Margvelašvili. Izvor: Reuters

Novi predsjednik Gruzije Georgij Margvelašvili. Izvor: Reuters

Giorgi Margvelašvili, filozof po struci, pobijedio je u prvom krugu predsjedničkih izbora u Gruziji s velikom prednošću pred svojim suparnicima. Budući da odlično zna i govori ruski jezik, demantirao je tvrdnju svog prethodnika Mihaila Saakašvilija, koji je jednom sebe opisao kao posljednjeg gruzijskog predsjednika govori jezik Rusije - zemlje od koje je Gruziju po svaku cijenu želio odvojiti.

Centralna izborna komisija Gruzije proglasila je pobjednika predsjedničkih izbora održanih u nedjelju. U pitanju je kandidat vladajuće koalicije Gruzijski san" Giorgi Margvelašvili - filozof po struci, koji je do početka izborne kampanje bio na položaju ministra obrazovanja. Inauguracija se prema gruzijskom ustavu održava točno tri tjedna nakon dana održavanja izbora. Prema tome, od 17. studenog Mihail Saakašvili neće više biti predsjednik Gruzije.

Gruzija pozvana da „prihvati realnost”
Za pravo obnavljanje odnosa Gruzije i Rusije još uvijek ne postoji jasna spremnost. Novi premijer Bidzina Ivanišvili, iako za katastrofu „08.08.08.” okrivljuje predsjednika Mihaila Saakašvilija osobno, i dalje poziva na „oslobođenje okupiranih područja”, dok Moskva poziva Tbilisi da „prizna realnost” - tj. suverenitet svojih bivših autonomnih pokrajina.

Devet godina vladavine Mihaila Saakašvilija obilježili su veliki usponi i strašni padovi. Na odlasku, predsjednik je smogao snage priznati krivnju za neke učinjene pogreške. No, izgleda da se to ne odnosi na rat u Južnoj Osetiji tijekom 2008. i na loše odnose s Rusijom.

Saakašvili je isto tako pogriješio i kada je tvrdio kako je on posljednji predsjednik Gruzije koji zna i govori ruski. Ta izjava bila je upućena Moskvi kao poziv da preispita svoje odnose prema Tbilisiju - jer će navodno utjecaj Rusije s vremenom samo slabiti i neće ponovo ojačati.

Novi pak predsjednik Gruzije Giorgi Margvelašvili odlično govori ruski. No jasno je i da ta činjenica sama po sebi nije presudna za rješavanje najvećeg problema - kako s Rusijom poboljšati odnose. Ruski jezik odlično su govorili i prvi predsjednik Zvijad Gamsahurdija, i drugi - Eduard Ševardnadze, a i treći - Mihail Saakašvili. Unatoč tome, odnosi dviju država su se od raspada Sovjetskog Saveza samo pogoršavali dosegnuvši na kraju i službeni prekid.

Govoreći o potrebi da se iz korijena poprave odnosi s Rusijom, Giorgi Margvelašvili, kao i bilo koji drugi gruzijski političar koji shvaća dubinu i važnost ovog problema, nije pritom ponudio jasan prijedlog za njegovo rješavanje. Samo je izjavio da je spreman na raznim razinama voditi pregovore s Moskvom o svim pitanjima. No pregovori su se vodili i do sada.

U Ženevi se, doduše u multilateralnom obliku, redovito održavaju konzultacije o snižavanju napetosti u zonama sukoba. U Pragu se vode bilateralni pregovori o ekonomskim i humanitarnim pitanjima. Napredak u rusko - gruzijskim odnosima naravno postoji. Ponovo je obnovljena trgovina u nekadašnjoj mjeri; riješeni su problemi s prometnim vezama; uskoro treba biti pojednostavljen vizni režim za državljane Gruzije, dok za državljane Rusije koji žele posjetiti Gruziju vizne prepreke i ne postoje; razmatra se mogućnost visokog obrazovanja u Rusiji za državljane Gruzije itd.

Što se može zaključiti nakon pet godina od rusko-gruzijskog sukoba?
Rusko-gruzijski sukob od prije pet godina čini se kao već daleka prošlost. Suvremena politika toliko je ispunjena događajima da čak takvi izvanredni događaji kao što je oružani sukob dviju država brzo odlaze na drugi plan. U međuvremenu se dosta tog promijenilo: i u Gruziji, i u Rusiji, i u ostalim državama koje su posredno bile sudionice tog konflikta.

U Gruziji se javila potreba za ruskim jezikom, koja će potpunim preuzimanjem vlasti od strane stranke Gruzijski san" samo još više dolaziti do izražaja. I po svemu sudeći, bit će sve očitiji nedostatak nastavnika ruskog jezika. Što se tiče političkih stavova Tbilisija, premijer Bidzina Ivanišvili, a zatim i novoizabrani predsjednik Georgij Margvelašvili izrazili su spremnost da bolje upoznaju integracijske ideje Rusije poput Carinske unije i Jedinstvenog ekonomskog prostora (EEP). Ukoliko te integracije budu privlačne i korisne Gruziji, mogla bi se razmotriti i mogućnost pridruživanja.

Ipak, prije bi se reklo da su te izjave izraz poštovanja ili znak najveće moguće naklonjenosti Tbilisija Moskvi u danim uvjetima - posebno ako se sjetimo da je prošlo vodstvo smatralo za zlo sve što je imalo ikakve veze s Rusijom. S druge strane, stvarna vanjskopolitička orijentacija Gruzije nije se nimalo izmijenila, što će se i potvrditi u studenom na summitu Istočnog partnerstva" u Vilniusu, gdje bi moglo doći i do potpisivanja Sporazuma o pridruživanju EU.

Značajno unapređenje međudržavnih odnosa i obnavljanje diplomatskih odnosa između Gruzije i Rusije ostaje najveći problem: Moskva nikako ne pristaje na mogućnost ukidanja suvereniteta Abhazije i Južne Osetije, što je preduvjet na kojem Tbilisi inzistira. Dijametralno suprotni stavovi po tom pitanju ne daju povoda za optimizam.

Gruzijsko vodstvo nije moglo prečuti izjavu tijekom predizborne kampanje jedne od kandidatkinja za predsjednika - Nino Burdžanadze, koja je navela primjer Japana. Tokio, kao što je poznato, ima teritorijalne pretenzije prema Rusiji, ali diplomatske odnose ne prekida nego upravo u tim okvirima vodi pregovore s Moskvom o spornom pitanju. Ako je novom gruzijskom vodstvu zaista stalo do toga da se stanje pomakne s mrtve točke, trebalo bi obratiti pažnju na navedeni primjer i prihvatiti ga kao mudar politički savjet.