Izvor: RIA „Novosti“
„Šok! Grad je paraliziran! Eksplozija se dogodila na Drugoj uzdužnoj magistrali, a budući da grad ima izduženi oblik, trenutno je nemoguće doći iz sjevernog u južni dio grada. To je kao grlić boce!“, govori o svojim prvim utiscima nakon eksplozije Nikolaj Lukjanenko, volgogradski trgovac i član javnog vijeća pri gubernatoru. „Promet je presječen, još se nije pronašlo rezervno rješenje za prometni kolaps. Postoji li mogućnost zaobilaznice? Ma to je nemoguće! Odnosno postoji, ali to znači da ćeš morati voziti 50 km zaobilaznim putem.“
Nije isključeno da su teroristi željeli isprovocirati u milijunskom gradu prometni kolaps, a potom paniku.
Autobus je doslovno odletio, od njega je ostala samo polovina. Prozori su izletjeli. Metal se izvitoperio, presavinuo, pocrnio. Val od eksplozije okrenuo je jedan od automobila koji je prolazio pored autobusa.
Ipak, postoji i druga verzija. Naida Asijalova, žena člana mahačkalskog podzemlja Dmitrija Sokolova, „ruskog vehabije“, za koju se misli da je izvršila teroristički čin, mogla je, prema informacijama izvora Ruskog reportera, samo prevoziti eksplozivni materijal koji je slučajno aktiviran. Sama Asijalova bavila se vrbovanjem terorista, vrbovala je i samog Sokolova. Dakle, može se reći da nije imalo smisla da se digne u zrak, ona je imala drugu funkciju.
Ma kako god da bilo, radi se o potencijalno jako opasnoj tendenciji. Budući da je jako teško izvršiti teroristički čin u Moskvi ili olimpijskom Sočiju, aktivnost islamističkih militanata može se pojačati u regijama Povoložja. Poznato je da su se upravo u ovoj regiji „sakrili“ mnogi militanti koji su otišli s Kavkaza. A prije nekoliko mjeseci vođa terorista Doku Umarov objavio je ukidanje moratorija na terorističke činove na području Rusije, pozvavši da se ne dopusti održavanje Olimpijade u Sočiju.
„Tek što sam razgovarao sa suradnicima Ministarstva za izvanredne situacije“, nastavlja Nikolaj. „Na ovoj prometnoj liniji bilo je mnogo studenata. Prva postaja je Univerzitet, potom Bolnički kompleks, pored je medicinski institut. U maršrutkama se vozi mladež, studenti“.
Autobus № 29 presjeca tri četvrti. Na postaji „Energotehnikum“ u autobus je ušlo nekoliko učenica. Među njima bile su dvije u tradicionalnoj sjeverokavkaškoj odjeći. Prema riječima očevidaca, putnici su često pogledavali prema ženama tijekom puta. Za jednu od njih i još šestero ljudi postaja „Lesobaza“ bila je posljednja u životu.
„Išao sam iz smjera Krasnoarmejska. Čujem da je nešto prasnulo. Zaustavljam se, gledam: autobus je na drugoj strani ceste“, prisjeća se vozač Nikolaj. „Nisam odmah shvatio da se dogodila eksplozija... Potom mi dolaze ususret dva malena učenika. Govore da je eksplodirao autobus. Oni su u šoku. Majice su im u krvi.“
„U studio nas je nazvao jedan student, ne znam kako se zove“, počela je suradnica lokalnog televizijskog kanala, „te je rekao da je bio u autobusu koji je maloprije eksplodirao. Detonacijski val izbacio ga je iz autobusa. Ostao je živ. Mladić je rekao da je vidio kako je bomba smrskala kondukterovu nogu“.
Autobus je doslovno odletio, od njega je ostala samo polovina. Prozori su izletjeli. Metal se izvitoperio, presavinuo, pocrnio. Val od eksplozije okrenuo je jedan od automobila koji je prolazio pored autobusa.
„Išao sam iz smjera Krasnoarmejska. Čujem da je nešto prasnulo. Zaustavljam se, gledam: autobus je na drugoj strani ceste“, prisjeća se vozač Nikolaj. „Nisam odmah shvatio da se dogodila eksplozija... Potom mi dolaze ususret dva malena učenika. Govore da je eksplodirao autobus. Oni su u šoku. Majice su im u krvi.“
„Odmah su sve opkolili, rade stručnjaci za eksplozivne naprave“, govori lokalni novinar Pavel Dolžikov. „Dobro je da ovdje nema puno ljudi. Nema ljudi, pješaka. Inače bi bilo puno više žrtava. Do stambenih kuća ima tristo metara. Na obje strane ceste je ribnjak.“
Ta činjenica da ovdje nema puno ljudi indirektno potvrđuje verziju o slučajnoj detonaciji.
„Znaš, ipak nismo paničarili“, zaključuje volgograđanin Rodio Kolesnik. „Čega se dalje treba bojati? Zastoji... ma dobro, sačekat ćemo dok se ne riješi prometni kolaps. Mogu se još jednom raznijeti u zrak. Jednostavno se ne treba tamo muvati, ako baš ne moraš.“
Poznato je da je eksplodirala samo jedna bomba. Drugu će pokušati demontirati do pet ujutro. Od trenutka eksplozije prošlo je četiri sata. Vojni tehničari ne napuštaju svoje pozicije. Robot radi na bombi. Vjerojatno se radi o mini. Poslali su novi policijski odred. Na mjestu terorističkog čina velika je gužva. Kako izvještavaju suradnici „Hitne“, u ostacima se nalaze dijelovi tijela – glave, ruke... Autobus stoji odmah pored, gotovo je u potpunosti izgorio s jedne strane. S one gdje je sjedila putnica koja se digla u zrak.
„Naravno, to je užas za grad. Pa ja sam radim na toj autobusnoj liniji, moj kolega bio je za volanom autobusa koji je eksplodirao. Nazvao sam ga. Sve je u redu, kaže, sjedi na hitnoj.“
„Znaš, ipak nismo paničarili“, zaključuje volgograđanin Rodio Kolesnik. „Čega se dalje treba bojati? Zastoji... ma dobro, sačekat ćemo dok se ne riješi prometni kolaps. Mogu se još jednom raznijeti u zrak. Jednostavno se ne treba tamo muvati, ako baš ne moraš.“
Ruski tekst na sajtu Ruskog reportera
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu