Pregovori s Iranom ne obećavaju skori napredak u rješavanju iranskog nuklearnog problema

Ministar vanjskih poslova Irana Muhamed Džavad Zarif i ostali članovi iranske delegacije na početku pregovora su izlagali troetapni plan koji će omogućiti da se dugotrajna nuklearna konfrontacija regulira „za godinu dana", a možda i ranije. Podsjećamo da je i američki državni tajnik John Kerry uoči pregovora spomenuo mogućnost da se problem riješi za 3 do 6 mjeseci.

Detalji plana nisu objavljeni, no sasvim je jasno što Rusija, SAD, Kina, Velika Britanija, Francuska i Njemačka žele od Irana. Zamjenik ministra vanjskih poslova Rusije Sergej Rjabkov uoči pregovora je izjavio : „Vodstvo zemlje (Irana) u više navrata je vodilo pregovore, pa i na najvišoj državnoj razini, i tvrdilo da je primjena nuklearnog oružja neprihvatljiva. No međunarodna zajednica i dalje ima otvorena pitanja. Što brže državni vrh Irana bude donosio odluke koje otklanjaju tu zabrinutost, manje će biti razloga za pitanje je li danas Iran naklonjen opciji rata ili mira".

Novi iranski predsjednik ulio dozu optimizma u „šestorku“ pregovarača Novom iranskom predsjedniku Hasanu Rohaniju bila su dovoljna tri dana otkad je stupio na novu dužnost da makne s mrtve točke pregovarački proces oko iranskog nuklearnog programa. On je dao svega nekoliko izjava, no ispostavilo se da je to dovoljno da se ulije dobra doza optimizma u „šestorku“ međunarodnih pregovarača.

Riječ je o transparentnosti iranskog nuklearnog programa i metodama provjere njegovog miroljubivog karaktera.

Iran je u Ženevi izrazio spremnost na „zatvaranje" otvorenih pitanja. Vodeći pregovarač za nuklearna pitanja Abas Arakči objavio je nakon prvog dana ženevskih pregovora da je Teheran spreman proširiti ovlasti inspektorima UN-a ako se radi o pristupu iranskim nuklearnim objektima. Kako priopćava ITAR-TASS pozivajući se na izvore u iranskoj delegaciji, plan koji je u Ženevi ponuđen „šestorici" predviđa dvije etape poduzimanja mjera za jačanje povjerenja. Prva etapa će trajati 3 do 6 mjeseci i u njoj će Teheran obustaviti obogaćivanje urana do 20 %. Osim toga, Iran je spreman pružiti detaljnije informacije o reaktoru s teškom vodom u Araku. „Druga etapa omogućuje smanjenje obujma radova na obogaćivanju urana i broja centrifuga koje su postoje. Ta etapa prema iranskom prijedlogu može trajati do godinu dana.

To je vrlo bitan ustupak i očiti korak naprijed. Doduše, službena iranska novinska agencija IRNA objavila je da prijedlog Irana ne podrazumijeva pristupanje Protokolu uz Sporazum o neširenju nuklearnog oružja koji predviđa mogućnost iznenadnih kontrola u bilo kojem objektu, što je vrlo poželjno, ali i vrlo osjetljivo za Iran, s obzirom da on ima i druge vojne programe koji nisu nuklearni, ali su vrlo ozbiljni.

Sljedeće runde pregovora pokazat će je li za Iran zaista bitno pristupanje Protokolu, ili to predstavlja takozvanu „gornju brojku" oko koje se strane u pregovorima mogu cjenkati.

No već sada je očito da su Iranci po svemu sudeći povjerovali u euforično raspoloženje zbog mogućeg napretka u pregovorima nakon visoke ocjene koju je na Zapadu dobio novi predsjednik Irana Rohani i primjetnog zatopljenja u odnosima Washingtona i Teherana. Sada je euforiju zamijenilo razočaranje.

Govoreći pred novinarima u Ženevi, Abas Arakči je izrazio nedoumicu povodom izjave predstavnika EU Michaela Manna u kojoj naglašava da Teheran treba učiniti prvi korak i ispuniti svoje međunarodne obveze. „Gospodin Mann je govorio o pozitivnoj atmosferi pregovora, ali njegove riječi izazivaju razočaranje. Ako osjetimo da smo u ovoj etapi postigli određenu ravnotežu i da obje strane mogu učiniti korak naprijed, onda možemo reći da je na pregovorima postignut napredak. No taj korak zasada nije učinjen s obje strane", prekorio je EU iranski diplomat.

Što sprječava svijet od ulaska u veliki rat? Nuklearno ograničavanje nije apsolutna garancija da neće doći do rata. Međutim, ono i dalje nastavlja čuvati svijet od ratova između velesila. Hoće li se uloga nuklearnog faktora sačuvati i u najnovijoj povijesti? Upravo neobranjivost od udara u kombinaciji s ogromnom razornom snagom čini raketno-nuklearne snage „apsolutnim oružjem“. Ipak, danas se efikasnost nuklearnog uzdržavanja često dovodi u sumnju.

Iranci shvaćaju da ih i dalje nitko ne tretira kao „dobre momke", i da se od njih traži da „izvrnu džepove", a oni po svemu sudeći žele biti tretirani ravnopravno. „Iran je regionalna sila. To je činjenica i on jednostavno želi da ga svi tako i tretiraju", naglašava Sergej Serjogičev, stručnjak s Instituta za proučavanje Bliskog Istoka (Moskva).

To, međutim, nije jednostavan zadatak. Kako ističe Anton Hlopkov, član ekspertne grupe za probleme međunarodne sigurnosti pri Vijeću sigurnosti Rusije, kriza oko Irana ima dugu povijest i nije vezana samo za njegov nuklearni program, nego i za iransko-američke odnose u cjelini. „Izjave Irana govore da je spreman na kompromise ali svima će biti potrebno veliko strpljenje. Potrebno je mnogo mjeseci da bi se povratilo povjerenje izgubljeno u više od tri desetljeća neprijateljstva", naglašava stručnjak.

Slična mišljenja mogu se čuti i od ruskih diplomata. „Pozicija Irana i pozicija 'šestorice' kilometrima su daleko jedna od druge, a približavaju se jedna drugoj korak po korak", tako je sa svoje strane ocijenio tijek pregovora Sergej Rjabkov, zamjenik ministra vanjskih poslova RF.