Tri metka u Kennedyja-2: Mogao ga je ubiti bez tuđe pomoći

Je li mogao čovjek kao što je bio Lee Harvey Oswald sam ubiti predsjednika SAD-a? Bez obzira na jako američko osiguranje te na činjenicu da je bio loš strijelac.

Mogao ga je ubiti bez tuđe pomoći. I tko vam je rekao da je „Manić“ bio loš strijelac? Još je u Minsku kupio lovačku jednocijevku iz koje je pucao. U SAD-u se opremio i vojničkom puškom.

Gospodine Nečiporenko, vi ste jedan od trojice suradnika sovjetskog veleposlanstva u Meksiku koji su razgovarali s Oswaldom, kad je, neposredno prije atentata na Kennedyja u Dallasu, „Manić“ zatražio sovjetsku vizu. Zbog čega ste mu odbili dati vizu? Što vas je uznemirilo?

U Oswaldovoj kući nakon Kennedyjeva ubojstva Amerikanci su našli naše dokumente u kojima se odbija Oswaldov ulazak u SSSR. Zamislite kakav bio kaos nastao da su mu vizu dali? 27. rujna 1963. Lee Oswald je došao u veleposlanstvo. Na početku razgovora bio je pomalo iscrpljen, a potom se sabrao. Pričao je o životu u Minsku, o braku sa sovjetskom građankom. A svoju želju da ponovno otputuje u SSSR objasnio je neprestanim uhođenjem FBI-a. Govorio je rastreseno, potom uzbuđeno. Činio mi se kao čovjek slabih živaca. Naravno, Oswald je u Minsku bio pod našom kontrolom, ali ni u jednom trenutku tijekom našeg jednosatnog razgovora nije se postavljalo pitanje o mogućoj suradnji.  

Zbog čega?

Tri metka u J.F. Kennedyja-1: Tko ste vi, gospodine Oswalde? Pukovnik obavještajne službe Oleg Nečiporenko znao je ubojicu američkog predsjednika Johna Kennedyja. Neposredno prije tragedije sastavio je, dok je radio u veleposlanstvu SSSR-a u Meksiku, izvještaj o Lee Harveyu Oswaldu koji je došao po vizu. Njegovo mišljenje bilo je predano nadređenima i Oswaldu je bio odbijen zahtjev za dobivanje vize. Nakon odlaska u mirovinu Nečiporenko postao je pisac, a knjige o atentatu na Kennedyja postale su veliki hit. Danas vam Ruski vjesnik donosi prvi dio intervjua s njim.

Ne bi nam koristio ni u jednoj operativnoj djelatnosti. Govorio je ruski, ali je izvrtao riječi, imao je užasan izgovor, ponekad je prelazio na engleski. Moje kolege obavile su u veleposlanstvu još jedan razgovor s njim. I njima se činilo da je neurastenik, što je i bio zapravo.

Pa kako je uspio ubiti Kennedyja?

Ukratko govoreći, imao je veliku sreću. A za Kennedyja, za Ameriku, za nas sve je to završilo tragično. 22. studenog 1963. izabrao je jedno od najboljih mjesta na  putu predsjednikove povorke za atentat na predsjednika – trg Dealey Plaza u Dallasu. Na tom mjestu su dva zavoja: jedan od 90 stupnjeva, a na drugom su automobili morali skrenuti za 120 stupnjeva. Oswald je radio u zgradi koja se upravo nalazila na putu predsjednikove povorke. Tu je mogao nesmetano zaći i unaprijed sakriti svoju vojničku pušku s optičkim nišanom. I čudnovato je da kuće, koje su se nalazile uz put kojim je prolazila povorka, nisu pregledane, jer tajne službe obično nisu tražile takav pregled. Kako bih što bolje shvatio situaciju, upitao sam suradnike ruske policije za mišljenje. I njihov šef je potvrdio da je mjesto odlično odabrano. I on je smatrao da je zgrada sladišta udžbenika dobar zaklon, gdje je strijelac mogao iz blizine nanišaniti svoju metu. To znatno pojačava učinkovitost gađanja. Ugao iz kojeg se pucalo, meta i kosina ulice olakšali su da se povorka automobila napadne iz zasjede.

Ne znam jesam li vas pravilno shvatio. Želite reći da čak i prosječan snajperist ne bi promašio?

Da. I stručnjaci smatraju da svi ti gore navedeni uvjeti smanjuju potrebu za profesionalnom spremom snajperista. Moguće je s pouzdanošću tvrditi da visoku učinkovitost gađanja može osigurati čak prosječan strijelac. Tri Oswaldova metka pogodila su na kraju svoj cilj.