Zašto Armenija nije izabrala EU?

Za razliku od Rusije, EU nije pružila Armeniji jamstvo teritorijalne cjelovitosti. Izvor: RIA „Novosti“

Za razliku od Rusije, EU nije pružila Armeniji jamstvo teritorijalne cjelovitosti. Izvor: RIA „Novosti“

Armenija je odustala od ulaska u EU i izabrala Carinsku uniju s Rusijom, Kazahstanom i Bjelorusijom. Nakon višegodišnjih pregovora Erevana s Bruxellesom takav obrat za mnoge je bio neočekivan, no stručnjaci ističu da je Armenija naprosto pažljivo izabrala bolju ekonomsku i sigurnosnu ponudu.

Kako se na kraju pokazalo, i kratkotrajni "plinski rat", i ugovori o isporuci ruskog oružja Azerbejdžanu, kao i konačan dogovor o stupanju Armenije u Europsku uniju i NATO - sve je to zapravo bio samo uvod u jačanje bilateralnih odnosa Rusije i Armenije. Radi se o tome da su obje države potrebne jedna drugoj. Rusija Armeniji jamči zaštitu od agresije, a Armenija omogućuje Rusiji da učvrsti svoje pozicije u Zapadnoj Aziji.

Ipak, u Europi se i dalje čuju izjave da članstvo Armenije u Carinskoj uniji neće biti smetnja za njezino političko i ekonomsko zbližavanje s Europskom unijom. Sada više nije moguće potpisivanje sporazuma o pridruženom članstvu u EU, ali i pored toga Bruxelles inzistira na zbližavanju s Erevanom. Pokušat ćemo prepoznati razloge zbližavanja Moskve i Erevana.


Selektivna tolerancija EU

Toliko tolerantan stav prema kavkaskoj republici potpuno odudara od tona kojim Europska unija razgovara s Ukrajinom, koja je zapravo stavljena pred izbor ili jednog ili drugog, Rusije ili Zapada. Stručnjaci smatraju da se uzrok krije u bolje osmišljenoj politici vodstva Armenije. Naime, prethodnih godina armenski državni vrh suzdržavao se od nedvosmislenog izjašnjavanja za Europsku uniju ili protiv nje. Dapače, službeni Erevan je u medijima organizirao veliku propagandnu kampanju u prilog suradnji s Bruxellesom ali je pritom učinio sve da ne pokvari odnose s Kremljem.

Armenija se prethodnih godina suzdržavala od nedvosmislenog izjašnjavanja za EU ili protiv nje.

Armenija je dosljedno vodila pregovore i s Europskom unijom i s Rusijom, čekajući od obje strane ponudu konačnih uvjeta suradnje. Za Erevan je najvažnije pitanje sigurnosti zemlje, jer je Armenija pritisnuta između Turske i Azerbejdžana, dvije neprijateljski nastrojene zemlje koje otvoreno ugrožavaju njezino postojanje pa su Bruxelles i Moskva morali pružiti jamstva u vezi toga.

Europska unija nije pružila Armeniji jamstvo za očuvanje njezine teritorijalna cjelovitosti, te je izbor pao na Moskvu. Podsjećamo da između Rusije i Armenije već postoji ugovor o zaštiti granica koji vrijedi do 2044.


Ključ Kavkaza

Europska unija, međutim, i dalje pokazuje interes za Armeniju, no ponešto drukčiji od interesa za Gruziju ili Ukrajinu. Armenija je i za europske zemlje i za Rusiju ključ kojim se može učvrstiti utjecaj u cijeloj kavkaskoj regiji. Prvo, njen geografski položaj smeta ujedinjenju Turske i Azerbejdžana. Drugo, ako bi Bruxelles u Erevanu imao "poslušno vodstvo", kakvo je bilo Saakašvilijevo u Gruziji krajem prošlog desetljeća, bio bi to za njih snažan instrument za utjecaj na Sjedinjene Države preko Ankare, s kojom je Washington u savezu. I treće, Rusija bi tada bila potpuno odsječena od Bliskoistočnog regije.

Sa druge strane, za Rusiju savez s Erevanom predstavlja garanciju prisutnosti u cijeloj kavkaskoj regiji i u Zapadnoj Aziji.


Armenija: manastir Hor Virap (7. stoljeće) u podnožju biblijske planine Ararat. Izvor: Alamy/Legion Media

"Odluka armenskog predsjednika Sergea Sarkisjana o pridruženju Carinskoj uniji Rusije, Bjelorusije i Kazahstana može se tumačiti kao ustupak, kao ucjena, ili kako god želite. Ali činjenica je da je Armenija zaista morala birati između Rusije i Europske unije, s tim što se stav Erevana potpuno razlikovao od stava Ukrajine, koja se najprije opredijelila, a zatim počela cjenkati. Naravno da su Europljani, vidjevši takvu brzopletost ukrajinskih političara, postavili Kijevu striktne uvjete, što je negativno utjecalo na odnose s Rusijom. Armenija je, međutim, donijela svoju odluku na temelju ponuđenih uvjeta suradnje", komentira situaciju Vladimir Žarihin, zamjenik predsjednika Instituta za proučavanje Zajednice neovisnih država.

Ukrajina se najprije opredijelila za EU, a zatim počela cjenkati: otuda strogi uvjeti.

"Erevan je razmotrio uvjete koje je predložila Rusija, između ostalog i probleme koji bi mogli nastati u slučaju odabira pridruženog članstva u Europskoj uniji, i na temelju toga donio odluku. Kremlj je, naravno, pokazao uznemirenost kada se saznalo za pregovore Erevana i Bruxellesa. Usput, uznemirenost Rusije često je tumačeno kao ucjena. Tako je, primjerice, bilo u slučaju s Ukrajinom. No Rusija nije ucjenjivala, nego samo objašnjavala drugim zemljama kakvi će se odnosi uspostaviti nakon donošenja konačne odluke, jer Moskva jednostavno ne može drugačije postupati. Armenija je to shvatila", smatra Žarihin. 


Od Moskve do Teherana 

Odnosi Moskve i Erevana su i inače bili prijateljski, a Carinska unija će ih još više učvrstiti. Obje zemlje već su dale do znanja skepticima da nepostojanje zajedničke granice nije prepreka, nego dodatni stimulans za osmišljavanje i produbljivanje suradnje.

Kijev mora odlučiti: Rusija ili EU
Moskva uvjerava Kijev da ne žuri s potpisivanjem sporazuma o priključenju Europskoj uniji.

Obje zemlje nadaju se obnovljenom željeznički prometu preko Abhazije i Gruzije. Tvrtka "Ruske željeznice" preko Južnokavkaske željezničke pruge zapravo upravlja armenskim prugama i već je izrazila spremnost da u njih investira velik novac. U međuvremenu Rusija nastavlja pregovore s Gruzijom i Abhazijom o ponovnom uspostavljanju željezničkog prometa na liniji Moskva - Suhumi - Tbilisi, a to znači i s Erevanom i Iranom. Novo gruzijsko vodstvo trebalo bi biti zainteresirano za mogućnost da Gruzija postane tranzitni teritorij između Rusije i Irana, jer je već u tijeku uspješna realizacija projekta izgradnje željezničke pruge Armenija - Iran.

Tako će stupanje Armenije u Carinsku uniju omogućiti Rusiji još bolje učvrsćivanje pozicije u regiji i dobivanje najkraćeg kopnenog koridora prema Perzijskom zaljevu. Moskva se u više navrata uvjerila da armensko vodstvo ne mijenja svoje odluke, pa se stoga može osloniti na njihova jamstva.


Život bez blokade

Za samu Armeniju stupanje u Carinsku uniju mogao bi biti korak prema rješavanju glavnog problema koji ovu zemlju muči već dvadeset tri godine, ukidanju blokade. Armenija nije mogla imati normalan razvoj upravo zbog odsječenosti od Rusije, dok istovremeno kopnena prometnica prema Europi ne postoji. Zbog prekida veza s vanjskim svijetom Armenija je posljednjih godina gotovo ostala bez svoje znanstvene škole, koja se smatrala jednom od najjačih u Sovjetskom Savezu. Došlo je do zastoja u kemijskoj i elektroničkoj industriji, u metalurgiji i strojogradnji, a zatvorena su i nalazišta važnih rijetkih zemnih metala.

Ako Erevan pomogne Moskvi u uvjeravanju Tbilisija da konačno pusti u rad željeznički promet preko svog teritorija, bit će to pravi poklon za armensku vladu, koja u posljednjih nekoliko "postkriznih" godina s velikim naporom spašava ekonomiju zemlje od potpunog kraha.