Volonter pristao prezimiti u ruskom Srednjem vijeku

Neobičan prizor za okolinu Moskve: po dvorištu trčkaraju koze i kokoši, a riđobradi grmalj u starinskoj košulji i kožnim čizmama pokušava zapaliti vatru. Dmitrij Vinogradov / RIA „Novosti“

Neobičan prizor za okolinu Moskve: po dvorištu trčkaraju koze i kokoši, a riđobradi grmalj u starinskoj košulji i kožnim čizmama pokušava zapaliti vatru. Dmitrij Vinogradov / RIA „Novosti“

U Podmoskovlju je počeo neobičan i opsežan eksperiment koji provode ljubitelji povijesnih rekonstrukcija: 24-godišnji mladić treba se odreći svih suvremenih postignuća i pola godine živjeti kao u Srednjem vijeku, bez Interneta, struje i odjeće našeg vremena. Cilj eksperimenta je utvrditi kako u praksi funkcioniraju dobro poznata srednjovjekovna oruđa i što se događa sa psihom čovjeka koji se na neko vrijeme dobrovoljno izolirao od ostalog svijeta i otišao „u prošlost".

Uređaji 9. stoljeća

Dan prije početka eksperimenta Pavel sklanja suvremene stvari koje u sljedećih pola godine neće koristiti. Odlaže ipad i iphone, selotejp i šibice... Umjesto svih ovih stvari Pavel će sa sobom „u prošlost" ponijeti srednjovjekovne alate: kremen i kresivo kojima će paliti vatru, metalnu kopču fibulu, češalj kojim se, kako tvrdi Pavel, mogu iščešljati uši, bruseve, starinske škare s oprugom, komad voska kojim će voštiti konac (jer tako pri šivanju bolje prolazi kroz kožu) i „sjekiru kao najvažniji alat". „Sjekirom možete uraditi sve što treba, a ako ne možete, sjekirom ćete napraviti druge potrebne alate", objašnjava Pavel.

„Mnogi predmeti nisu se mijenjali stoljećima", priča Pavel diveći se sjekiri. „Naši preci pronašli su optimalnu formu". Sve srednjovjekovne „uređaje" osim sjekire Pavel niže na kožni pojas kojim se opasuje, jer tada još nije bilo džepova.

Vrijeme je da se zapali vatra. Pavel uzima kremen, kresivo i staru krpu koja će poslužiti kao trud. Trebalo bi planuti od prve iskre. Dugo kreše kremen o ocila, ali trud nikako da se zapali. Potajno ga pali upaljačem. Još danas može se tako „izvući", ali već sutra više neće imati ni upaljač.


Život bez kukuruza, krumpira i rajčice

Vrijeme je za paljenje vatre. Pavel uzima kremen, kresivo i staru krpu koja će poslužiti kao trud. Dugo kreše kremen o kresivo, ali trud nikako da se zapali. Potajno ga pali upaljačem. Još danas može se tako „izvući" a već sutra više neće imati ni upaljač.

Srednjovjekovna kuća, rekonstruirana prema arheološkim iskopinama, nalazi se na samo 45 kilometara od Moskve, kraj prometne Jaroslavske autoceste. Neobičan prizor za okolinu Moskve: po dvorištu trčkaraju koze i kokoši, a riđobradi grmalj u starinskoj košulji i kožnim čizmama pokušava zapaliti vatru.

To je Pavel Sapožnjikov, glavni akter u eksperimentu. On će provesti pola godine sam, na novgorodskom imanju iz 9. stoljeća, rekonstruiranom prema arheološkim iskopinama, na meniju će imati hranu koja se jela prije tisuću godina i morat će preživjeti rusku zimu bez centralnog grijanja.

U središtu imanja nalazi se dugačka kuća s tri prostorije. U sredini je prostorija u kojoj će Pavel živjeti. U njoj je mala peć i klupa prekrivena životinjskim kožama umjesto kreveta. Na stropu vise sušena riba i gljive, a u kutu su kace s kljukvom (kiseli crveni plodovi biljke koja raste u Rusiji i Sibiru) i slaninom. U sobi se osjeća jak miris ribe, ali organizatori eksperimenta kažu da ona treba stajati baš u toplom. Tu je i hambar pun raznih žitarica koje su europljani poznavali u 9. stoljeću. Nema kukuruza, jer ga je Kolumbo otkrio kada i Ameriku, čitavih 500 godina kasnije.

Stražnja sobica u kući služi kao kokošinjac i obor za koze. Organizatori eksperimenta su Sapožnjikovu osigurali namirnice i perad za neko vrijeme. Također, može loviti zečeve i lisice u okolnim šumama, ali samo zamkama, kao u srednjem vijeku.

Zanimalo nas je kako čovjek može preživjeti jesen i zimu, godišnja doba u kojima je hrana oskudna, a dan kratak", objašnjava inicijator projekta Aleksej Ovčarenko. Projekt će trajati do 22. ožujka kada po slavenskom kalendaru nastupa ekvinocij i počinje nova godina.

No Pavel se ne boji hladnoće nego informacijske gladi": života bez knjiga, novina i interneta.


Kako će koza preživjeti bez miješane krme

Želimo provjeriti niz sitnica iz svakodnevnog života: koliko je često valjalo krpati vunene čarape, koliko je skija i noževa bilo potrebno, koliko je izdržljiv krov pokriven životinjskim kožama.

Organizatori projekta

Organizatori eksperimenta pratit će ne samo što Pavela Sapožnjikov radi, nego i u kojem je stanju njegova kožna obuća. Jedan od zadataka eksperimenta je provjera izdržljivosti srednjovjekovne obuće. Projekt je vezan za eksperimentalnu arheologiju. „Želimo provjeriti niz sitnica iz svakodnevnog života: koliko često je valjalo krpati vunene čarape, koliko je skija i noževa bilo potrebno, koliko je izdržljiv krov pokriven životinjskim kožama itd.", objašnjavaju inicijatori projekta.

U sklopu projekta promatrat će i domaće životinje. U vrijeme kada su dovedene na imanje koze su dnevno su davale po litru i pol mlijeka. Sada kad više ne dobivaju miješano krmivo („koncentrat") i antibiotike, daju dvostruko manje mlijeka. „Želimo provjeriti koliko će se promijeniti količina mlijeka kod koza ali i recimo veličina kokošjih jaja. Hoće li koze i kokoši u sljedećoj generaciji biti sitnije? Kako će na njih utjecati ispaša i izostanak kemijskih tvari u prehrani?", kaže Ovčarenko.

Eksperiment ima i sociopsihološki aspekt. Organizatori žele utvrditi kako na čovjeka utječe usamljenički život. „Pavela smo namjerno samog 'poslali u prošlost'. Odvajanje od suvremenih realija i poniranje u prošlost tako će biti učinkovitije", objašnjava Ovčarenko. „Ako bi imao sugovornika neminovno bi se dotakli nekih suvremenih tema."


Logičan nastavak rekonstrukcije

Obitelj iz Belozerska na tragu Vikinga
Već deset godina na teritoriju Belozerskog kremlja, jedna obitelj s ruskog sjevera vodi neobičan muzej, koji izlaže odore ručne izrade, predmete iz svakodnevnog života i oružje žitelja Rusije iz razdoblja 11-14. stoljeća.

Pavel nije akademski obrazovan. Završio je četiri godine medicinskog fakulteta (uža specijalnost - pružanje pomoći prilikom nesreća i katastrofa), a onda je napustio fakultet i posvetio se povijesnim rekonstrukcijama koje su postale njegovo zanimanje. Najbliži ga u tome podržavaju. Zaručnica Irina pomaže Pavelu u pripremanju imanja. Kaže da je i ona bila spremna pridružiti mu se ali organizatori eksperimenta odlučili su drugačije.

„Čovjek sam bira svoj ​​put. Ovdje je sigurnije nego u Moskvi, iako se ne slažem s njegovom odlukom da na taj način potroši pola godine života. Uostalom, čovjek se uvijek može obrazovati i napraviti karijeru", kaže Pavelova majka koja se također zove Irina. Ne boji se zato što njezin sin „u cvijetu mladosti" osuđuje sebe na dobrovoljno zatočeništvo.

Budući da je eksperiment težak, stručnjaci će pratiti Pavelovo psihofizičko stanje. Iza ograde imanja promatrat će ga osoba koja će opisivati ​​njegov svakodnevni život, ali s Pavelom neće smjeti kontaktirati. Jednom mjesečno bit će organiziran dan za posjete. Tada će dolaziti liječnik i psiholog koji će procjenjivati ​​Pavelovo psihofizičko stanje i, naravno, obitelj i rođaci. U međuvremenu, o njegovom životu moći će čitati na blogu koji će pisati „promatrač Pavelove svakodnevice" iz eksperimentalnog tima. O ovom neobičnom eksperimentu snimit će se i film čiji će glavni junak biti sam Pavel Sapožnjikov. Organizatori kažu da eksperiment stoji oko 2 milijuna rubalja.

Ruski tekst na sajtu RIA „Novosti“