Šest ruskih dobitnika smiješne Nobelove nagrade

Izvor: AP

Izvor: AP

Rusi mogu hodati po vodi, napisati znanstveni članak svaka četiri dana, pretvarati dinamit u dijamant i prisiliti žabe da levitiraju. Za ta dostignuća dobili su ruski emigranti Nagradu Ig Nobel u različitim godinama. Nagrada Ig Nobel je nagrada koja se dodjeljuje za znanstvene radove komične prirode i sumnjive svrhovitosti, kao parodija Nobelove nagrade. Ime je dobila kao igra riječi, od engleskog „ignoble“ (neplemit, nizak) i prezimena Alfreda Nobela.

Ove godine jedan ruski predstavnik dobio je komičnu, „antiznanstvenu“ nagradu Ig Nobel po šesti put u 22 godine postojanja takve nagrade. Grupa znanstvenika s Rusom Jurijem Ivanenkom dobio je nagradu za fiziku za članak u časopisu „PloS ONE“. U njoj su znanstvenici dokazali da bi neki ljudi mogli trčati na površini vode, ako bi se taj pokušaj napravio na Mjesecu. 

Ranije su emigranti iz Rusije dobili pet puta Nagradu Ig Nobel.

1. Dopisni član Ruske akademije znanosti Jurij Stručkov dobio je Nagradu Ig Nobel 1992. za dostignuća na području teorije. U razdoblju od 1981. do 1990. znanstvenik je napisao 948 znanstvenih radova, odnosno svaki četvrti dan Jurij bi objavio neki novi članak. Tu zanimljivu statistiku otkrio je David Pendlebury iz Instituta za znanstvenu informaciju u Philadelphiji. Jurij Stručkov postao je najplodonosniji autor znanstvenih članaka koji su uvedeni u tu bazu. Gotovo svi radovi bili su posvećeni kristalografiji, znanosti o kristalima i njihovoj strukturi.

Nagradu Ig Nobel utemeljio je 1991. američki časopis „Anali nevjerojatnih istraživanja“ (Annals od Improbable Research). Od 1999. dodjeljuje se svake godine deset Nagrada Ig Nobel u najrazličitijim nominacijama, od klasične fizike i kemije do ornitologije i astrofizike.

Stručkov je aktivno objavljivalo sve do svoje smrti 1995., no i 1999. izašao je rad o kristalografiji u časopisu „Organometalika“. Kao jedan od autora tog rada bio je naveden Jurij Stručkov. Sve zajedno njegovim imenom bilo je potpisano više od 2 000 znanstvenih članaka. U nekrologu, koji je bio objavljen u časopisu „Čin kristalografičara“, to se stvaralačko bogatstvo objašnjavalo Jurijevom izvanrednom sposobnošću za rad, koji čak nije imao vremena ni da se učlani u Komunističku stranku SSSR-a. Ipak zli jezici su tvrdili da Sovjetski Savez nije imao tako mnogo opreme za istraživanje na području kristalografije, pa su sovjetski znanstvenici koristili opremu u Institutu za organske spojeve pri RAN-u te u znak zahvalnosti dodavali Jurijevo ime, kao voditelja instituta, na kraju studije.    

2. U 2000. Nagradu Ig Nobel dobio je na području fizike emigrant iz SSSR-a Andrej Gejm i Englez Sir Michael Berry sa Sveučilišta u Bristolu, koji su prisilili žabu da lebdi u zraku pomoću moćnog elektromagneta.

Prema Berryevim riječima, magnet gura žabu u zrak zbog razlike polova. Pritom žaba nije magnet sam po sebi, iako je magnetizira polje elektromagneta. To se naziva „induciranim diamagnetizmom“. Znanstvenicima nije još uvijek pošlo za rukom da čovjeka prisile levitirati u zraku, budući da nisu mogli napraviti dovoljno veliko magnetno polje u koje bi ga smjestili.

Preporod ruske znanosti
Kongres biokemičara označio je početak jednog novog poglavlja u ruskoj znanosti i sasvim siguran povratak Rusije u krugove svjetske znanstvene elite.

Zanimljivo je da je u 2010. Andrej Gejm, koji se odrekao ruskog državljanstva, zajedno sa svojim suradnikom Konstantinom Novoselovom dobio Nobelovu nagradu na području fizike za dobivanje tvari „grafen“. Na taj način postao je prvi i zasad jedini vlasnik prave, ali i komične Nobelove nagrade.

3. 2002. bila je obilježena skandalima povezanim s lažnim pokazateljima u računovodstvu velikih korparacija. Organizatori i žiri Nagrade Ig Nobel nisu mogli proći pokraj tih skandala te su uručili upraviteljima, direktorima i glavnim knjigovođama tridesetak kompanija zajedničku nagradu na području ekonomiju. Formulacija je glasila: „za primjenu u biznisu matematičkog pojma imaginarnih brojeva“. Jedna od nagrađenih kompanija bila je i plinski gigant Gazprom.    

4. U 2012. Igor Petrov, koji je na čelu ruskih inženjera u kompaniji SKN, dobio je nagradu za razradu načina dobivanja nanodijamanata prilikom korištenja eksplozivnih sredstava. Svoje radove vodio je u Rusiji, u gradu Snežinsk, u Čeljabinskoj oblasti.

„Dame, ako su vam potrebni dijamanti, slobodno dođite do mene nakon svečanosti. No trebate sa sobom imati i vlastiti eksploziv“, obratio se publici Petrov, primajući nagradu.

5. Nagradu Ig Nobel na području hidrodinamike dobio je 2012. još jedan ruski emigrant Ruslan Krečetnikov, koji radi kao profesor na Sveučilištu u Kaliforniji. Zajedno sa svojim postdiplomcem Hansom Mayerom Krečetnikov je objasnio zbog čeka čovjek prosipa kavu dok hoda. Možda će vas to iznenaditi, no treba okriviti neravnomjernost čovjekovog koraka, proizlazi iz istraživanja.