„Nijedan rat na Bliskom istoku nije vođen radi demokracije“

Zašto je Rusija protiv vojne intervencije SAD-a u Siriji?

Rusija ocjenjuje namjere SAD-a u najboljem slučaju kao glupost, a u najgorem kao provokaciju, jer su incidenti s kemijskim oružjem vezani za pokušaje opozicije da isprovocira intervenciju protiv Asada. Nema razloga da njegova vojska primjenjuje kemijsko oružje u glavnom gradu u nazočnosti inspektora UN-a, kad ionako pobjeđuje u građanskom ratu. Za Asada bi to bilo političko samoubojstvo, ali za opoziciju koja gubi rat to je, upravo suprotno, jedina šansa. Sama po sebi opozicija nije u stanju odnijeti pobjedu čak i uz podršku džihadskih terorista iz cijelog svijeta.

Drugim riječima, ne može se reći da se taj građanski rat vodi za demokraciju?

Za demokraciju na Bliskom Istoku nije vođen nijedan rat, niti će biti vođen. Tamo ratuju islamisti protiv svjetskih režima, ratuje sav islamski svijet protiv Izraela, šiiti protiv sunita i suniti protiv šiita. Svrgavanje Asada ne bi bio trijumf demokracije, nego genocid nad kršćanima, šiitima (alavitima, džaferitima, ismailitima, druzima itd.), kao i etničkim manjinama Turkmenima i Kurdima.

Što je po Vašem mišljenju bio uzrok konflikta?

Agresivna politika islamističkog sunitskog bloka, koji čine Turska i vehabijske monarhije Katar i Saudijska Arabija, usmjerena na prekrajanje islamskog, a prije svega arapskog svijeta u pokušaju da se formira novi Kalifat. Dodatni razlog da Doha i Rijad napadnu Asada je njegov savez sa šiitskim Iranom. Osim toga, Sirijom upravljaju alaviti, a njih vehabijske uleme smatraju za heretike koji moraju biti svrgnuti i uništeni.

Mnogi misle da se Rusija suprotstavlja američkoj intervenciji kako bi i dalje mogla prodavati oružje Asadu i da bi zadržala pomorsku vojnu bazu u Siriji...

To je notorna glupost. Rusija u Siriji nema niti je ikad imala pomorsku vojnu bazu. Postojao je samo punkt za materijalno-tehničku opskrbu u Tartusu, a to je jedan i po hektar s dva pontonska pristaništa i barakom u kojoj se skladišti voda i gorivo i gdje se nalazila brigada servisera i tehničara. Ako ruski brodovi ne budu svraćali u Siriju, oni će se tankirati i servisirati u ciparskom Limasolu ili izraelskoj Haifi, kao što je već bio slučaj. S ruskog gledišta intervencija u Siriji je nedopustiva isto kao što je bila nedopustiva u Libiji, Iraku ili Jugoslaviji. U Libiji se Rusija složila s prijedlozima Zapada, smatrajući da oni ne podrazumijevaju intervenciju te je bila prevarena. Tako nešto više neće dopustiti.

Pogoršanje situacije u Siriji i napeto stanje na Bliskom Istoku izaziva rast cijena nafte. Rusiji se upućuju kritike da ne ulaže napore u rješavanje konflikta u regiji, jer joj takva situacija ide u prilog. Šta Vi mislite o tome?

Više o sukobu u Siriji

Konflikt u regiji raspiruju Katar, Saudijska Arabija i Turska. Njima takva situacija ide u prilog. Prve dvije zemlje su zainteresirane za povećanje cijena nafte i plina, a Turska se rukovodi svojim geopolitičkim ambicijama. Rusija ne raspiruje konflikte na Bliskom Istoku, ali isto tako nema namjeru pomoći teroristima koje Zapad tamo podržava. Ti ljudi su za Rusiju neprijatelji. Pravo pitanje zapravo glasi: Zašto SAD, Francuska i Velika Britanija podržavaju Tursku, Saudijsku Arabiju i Katar, kad su one glavni sponzori islamskih terorista? Vjerovatno su u pitanju osobni interesi lidera tih zemalja, jer im je cilj da sami što više zarade.

Većina stranaca sad smatra da Rusija namjerno odugovlači u UN-u s donošenjem odluke o sirijskom pitanju.

Rusija ima svoj stav o Siriji, i taj stav se podudara s gledištem Kine. Pet zemalja u Vijeću sigurnosti UN-a ima pravo veta. Tri su za intervenciju, a dvije su protiv. Ako se ruski i kineski stav uzmu u obzir, onda je sve jasno. A ako ne bude, onda to nije problem Rusije. Što se tiče brzih rješenja, nema ništa gluplje nego uništiti stabilnu zemlju da bi se ugodilo islamskim teroristima, koliko god da su bogati njihovi sponzori, koji su i organizirali građanski rat u Siriji. Sirijska kriza se najbrže i najučinkovitije može riješiti bombardiranjem središta islamskih terorista.

Koji je izlaz iz te situacije?

Da se pod hitno prekine financiranje i naoružavanje pobunjenika, da Doha i Rijad prekinu s vrbovanjem terorista po čitavom islamskom svijetu, da se zatvore terorističke baze na području Turske i Jordana te da otpočnu pregovori s onima koji su spremni obnavljati Siriju zajedno s Asadom i vladom u Damasku. Sve ostalo će izazvati raspad Sirije, genocid alavita i svih ostalih šiita, uništenje kršćana, rat sirijskih Kurda i druza protiv arapskih sunita i pretvaranje Sirije u novi Liban, gde će građanski rat između pojedinih vjerskih ili nacionalnih zajednica trajati desetljećima.

Intervju pripremili Liza Levicka i An Songju