Veliko oko Armavira promatra Bliski istok

Ruski sistem za otkrivanje raketnog napada zabilježio je 3. rujna start balističkih ciljeva u vodama Sredozemnog mora. Lansiranje dviju raketa, koje su zatim pale u more, primijetio je radar smiješten u Armaviru.

Kako se kasnije ispostavilo, riječ je o izraelsko-američkom testiranju raketa. Izraelski vojni vrh najprije je tvrdio da ne posjeduje informacije o bilo kakvom lansiranju raketa, ali nekoliko sati kasnije ministarstvo obrane Izraela priznalo je da je izvršeno lansiranje, i to u okviru testiranja poboljšane rakete „Sidro“, tijekom kojeg je također „izvršen probni rad elemenata sistema proturaketne obrane ‘Hec-2’“. U probnom lansiranju sudjelovali su Amerikanci, što je kasnije potvrdio i Pentagon. Glasnogovornik američkog ministarstva obrane George Little  naglasio je da je testiranje bilo „unaprijed planirano“ i izvedeno „uz tehničku podršku Ministarstva obrane SAD-a“.

Ruski vojni stručnjaci pretpostavljaju da su ovim lansiranjem Izrael i SAD provjeravali borbenu spremnost sirijskih sredstava protuzračne obrane i reakciju zemalja koje pružaju pomoć Siriji.

„Mislim da je to, s jedne strane, bila planirana akcija, a s druge strane vidimo da je trenutak pažljivo izabran u skladu sa situacijom. Lansiranje je imalo vrlo vjerojatno dva cilja. Jedan je da se izvrši psihološki pritisak na Damask, ali teško da je taj cilj postignut. Drugi je pokušaj da se provjeri stanje sirijske protuzračne obrane“, izjavio je Maksim Grigorjev, predsjednik Fonda za istraživanje demokratskih problema.

„Izjave vojnog vrha vrlo često upravo potvrđuju ono što se u tim izjavama poriče“, dodaje stručnjak, komentirajući priopćenje Pentagona da vojna vježba nema nikakve veze s mogućim američkim napadom na Siriju.

Prema riječima Vadima Kazjuljina, direktora projekta za konvencionalno naoružanje i Međunarodni sporazum o trgovini oružjem u „Centru za politička istraživanja“, ne može se dogoditi da zemlje NATO-a ne primijete lansiranje bilo koje rakete u Sredozemnoj regiji. „Zemlja se prilično dobro kontrolira. Stručnjaci govore da se mogu kontrolirati čak pucnjevi iz streljačkog oružja, a o lansiranju raketa da i ne govorimo“, kaže stručnjak.

„Na Cipru je smiješten sustav ‘Ešelon’ za radioelektronsko praćenje regije. Taj sustav pokriva zonu sve do Urala. Naravno, to nije radar, ali je jasno da sve te tehnologije funkcioniraju u međusobnoj sprezi“, istakao je Kazjuljin. 

Nebo Rusije bit će pokriveno radarima nove generacije U Orenburškoj oblasti započela je izgradnja radiolokacijske stanice tipa „Voronjež”. Još jedan takav radar nove generacije koja ulazi u sustav upozoravanja o raketnom napadu (Surna) stupit će u funkciju u Irkutskoj oblasti. Vojna lica obećavaju da će do 2018. godine mreža najnovijih radara uspostaviti kontrolu nad zračnim prostorom iznad cijelog teritorija Rusije.

Njegov kolega iz „Centra za politička istraživanja“ Evgenij Bužinski, bivši visoki dužnosnik Ministarstva obrane, ne isključuje mogućnost da se u regiji nalaze dva američka ratna broda, opremljena sustavom „AEGIS“, koji može primijetiti lansiranje raketa. Bužinski je, međutim, uvjeren da nitko osim Rusije nije mogao pouzdano otkriti takav raketni plotun u Istočnom Sredozemlju. „Samo Rusija i SAD imaju sustav za otkrivanje, a Amerika u ovom slučaju nije imala nikakvu potrebu da ‘otkrije’ lansiranje“, izjavio je Bužinski.

Prema mišljenju stručnjaka, armavirski radar je radio u uobičajenom režimu, kad je zabilježio lansiranje balističkih ciljeva, jer on pokriva zonu od 6 tisuća kilometara po horizontu, tj. u potpunosti vidi Crno i Sredozemno more.

Nakon lansiranja raketa u Sredozemnom moru podignuta je razina borbene spremnosti Središnjeg zapovjedništva Generalštaba i Zapovjedništva jedinica zračno-svemirske obrane Rusije. To je priopćio zamjenik ministra obrane Anatolij Antonov. On je ujedno pozvao one koji su ispalili rakete da pokažu veću odgovornost za regionalnu sigurnost i „da se ne igraju vatrom“, a posebno je skrenuo pozornost na činjenicu da je jedna od dviju zemalja, koje su sudjelovale u lansiranju, stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a. 

Ruski tekst na sajtu Vz.ru