Rusi očima stranih liječnika

„Ako usporedimo pacijente u Francuskoj i Moskvi, onda se glavna razlika vidi u njihovom odnosu prema liječnicima. U Rusiji je taj odnos mnogo bolji. U Francuskoj je jako razvijen socijalni zdravstveni sustav; on se financira visokim porezima na plaću, porezima na dohodak itd. Zbog toga Francuzi, u pravilu, ne plaćaju medicinsku pomoć, već idu k liječniku s idejom da je već sve plaćeno i da im je on dužan. U Rusiji imaju više poštovanja prema liječniku. A to pritom ne ovisi o instituciji; imao sam takvo isto iskustvo dok sam radio u državnoj bolnici u Rusiji. Čak štoviše, ljudi misle da se moraju zahvaliti liječniku, donose mu poklone! Čak i u privatnoj klinici u kojoj sad radim. To me jako čudilo na početku moje karijere u Rusiji. To se ne događa u Francuskoj.

Općenito govoreći, ruski i francuski pacijenti prilično dobro poštuju upute koje im je dao liječnik. No postoji nekoliko stvari koje Rusi zbog nečega ne vole te ih pokušavaju izbjegavati. To su najprije steroidni hormoni. To su, recimo, uobičajeni lijekovi u Francuskoj, često ih liječnici propisuju, a u Rusiji ih ljudi gotovo uvijek odbijaju.

Također, Francuskinja smatra da liječnik mora propisati njezinom djetetu što više različitih lijekova, uključujući antibiotike, a ruska majka će biti sretna ako dijete dobije samo med. To je jako karakteristično za Rusiju.   

U Rusiji često daju prednost tradicionalnoj medicini pred antibioticima koje ljudi uopće ne vole. Neke narodne metode su me jako začudile. Recimo, imao sam priliku vidjeti pacijente koji su gurali u nos karfiol kako bi se oslobodili od adenoida („ždrijelni krajnik“). U Francuskoj nema ništa sličnog, no zato tamo svi vole homeopatiju. Čak je uključena u popis službenih medicinskih specijalnosti, odnosno može se dobiti diploma homeopatije. 

„Često vidim pacijente koji se služe ruskim sustavom zdravstva. Naravno, u Rusiji ima jako mnogo dobrih specijalista. No lokalni liječnici su uglavom loše upoznati sa standardima dijagnostike i liječenjima na Zapadu. U većini slučajeva to je rezultat njihovog nepoznavanja engleskog jezika. Postoji jako puno dijagnoza koje postavljaju isključivo u Rusiji. To dovodi do toga da će pacijent, koji obiđe sedam liječnika, dobiti sedam različitih dijagnoza. I 90% od onog što vidim, što su utvrdili drugi liječnici nema nikakvog smisla. Dolaze mi potpuno pogubljeni ljudi, nikom više ne vjeruju. Za razliku od Amerike, u Rusiji često vidim takve ljude. U Americi postoji liječnik (primary care doctor), koji piše sve dijagnoze i uputnice te određuje kome da se pacijent dalje obrati. Pokušavam to isto raditi s ruskim pacijentima. 

Ako su već došli do mene, žele, dakle, moju pomoć. Čak bake koje dovode njihovi sinovi, kćerke, unuci, koji žive u inozemstvu te žele dobiti istu takvu medicinsku pomoć i u Rusiji. Iako neke od baka vjeruju u samo ono što su još naučile u djetinjstvu. Svaka baka ima svoje metode liječenja. Svaka baka je liječnik. I jako ih je teško razuvjeriti.

Ruski liječnici, koliko sam ja upoznat, govore čovjeku što da naprave, ali ne objašnjavaju zašto (možda nemaju dovoljno vremena). Za mene je pacijent partner. Želim sve detalje o onom što se s njim događa, što on zapravo želi. I zanimljivo je koliko su ruski pacijenti začuđeni tom količinom pitanja koje postavljam: nitko ih ranije nije pitao o tome.

Postoje metode koje su jako popularne u Rusiji: recimo, votka protiv vrućice. Možda su neke pojedinosti u narodnim metodama liječenja istinite. Ali tu je kraj. Zaista, ako čovjek ima vrućicu i ako ga trljaju votkom, to će pomoći, vrućica će spasti. Ali nije stvar u votki (ona je čak štetna za kožu). Isti učinak dobit ćemo ako se jednostavno otuširamo.

I postoji još jedna stvar koju ne mogu razumjeti: svi Rusi koje sam susreo vjeruju da se čovjek razboli ako pije hladno. Naravno da to nije istina. Svi u svijetu piju hladno i nisu zbog toga bolesni. Već sam prestao ljude uvjeravati u suprotno“. 

Zašto Rusi preferiraju „alternativnu medicinu” Unatoč rastućem razvoju suvremene medicine, većina Rusa više voli prokušane i sigurne „bakine” metode liječenja bolesti. Ruski vjesnik odabrao je najpopularnije među njima i upitao stručnjaka zašto se doktorima u Rusiji ne vjeruje previše.

„Da bi u Kanadi došao do specijalista, potrebno se najprije prijaviti kod svojeg obiteljskog liječnika: samo te on može dalje uputiti kome je potrebno. Posjete liječniku u Kanadi su utemeljenije nego u Rusiji. Ruski narod je više bojažljiv, skloniji umišljanju da boluje od nečega. Ljudi u Rusiji vole odlaziti k liječniku, liječiti se neko vrijeme, porazgovarati, biti na bolovanju. Kanađani nemaju takvu naviku kao što ni nema dugotrajnih bolovanja. Djeca idu u vrt čak s temperaturom od 38°C, a kad ovdje (u Rusiji op. red.) dijete ima 37°C, svi su već u panici.

Također, kanadski pacijent može mirno sjediti 4-5 sati i čekati liječnika u ordinaciji te se neće žaliti. U Rusiji se ljudi (posebno u privatnim klinikama) već počnu živcirati nakon 10 minuta“.

„Ruski pacijenti su orijentiraniji na homeopatiju i liječenje travama. Kod nas se ljudi boje antidepresiva. Čak inteligentni pacijenti smatraju da će antidepresivi nove generacije izazvati ovisnost. To nije istina i nemam pojma odakle im takva ideja.

U SAD-u ljudi, čak kad su i bolesni, ne obraćaju jedno vrijeme na to pažnju. Osim toga, odlazak liječniku uključuje financijske troškove. Tamo nije uobičajeno biti bolestan. Zato se puno pažnje posvećuje preventivnim metodama čuvanja zdravlja – vođenju zdravog načina života.“

„Mislim da ruski pacijenti vole uzimati puno lijekova, i to često one koje ne moraju. Čini se da su im rezultati istraživanja jako važni. Ako ih usporedimo s pacijentima u Japanu i Velikoj Britaniji, možemo reći da Rusi imaju manje povjerenja u doktore. Čak ne bih mogao reći zašto. Vjerojatno zbog čitavog zdravstvenog sustava. Recimo, nekad kažem pacijentu: „Nije vam potreban taj pregled“. Često čujem odgovor: „No ipak ga želim napraviti“.

Ponekad kad govorim ruskom pacijentu da mu nije potrebno određeno liječenje, on misli da ga ne liječim.

Ako želimo generalizirati, onda možemo reći da ruski pacijent ima puno predrasuda. Ako im kažem nešto što se razlikuje od njihovih stereotipa, oni se mogu ne složiti s mojim mišljenjem. U Rusiji bolesnici žele da im jednostavno potvrdim njihovo mišljenje.

Ponekad se susrećem s alternativnim metodama liječenja koje koriste ruski pacijenti. Recimo, začudilo me je kad mi je došao pacijent s mialgijom (bolovi u mišićima op. red.) te rekao da je koristio list od kupusa, ali nije primijetio da se stanje poboljšalo. „Pa zašto ste to radili?“, upitao sam. „Jer su me boljeli mišići.“, odgovorio je. Kad sam ga upitao zašto baš list od kupusa, rekao je „zato što to obično smanjuje bol“. Nisam znao što da na to odgovorim. 

U Rusiji možete kupiti gotovo svaki lijek bez recepta. Čovjek jednostavno gleda simptome na internetu ili posluša savjet kolege, susjede, mame, prijateljice te proba lijek. Recimo, netko može popiti antidepresive, jer se „danas loše osjeća“. To mi je nevjerojatno. Često se čuje: „Imam danas temperaturu, pa sam popio antibiotike“. No antibiotici funkcioniraju jedino ako se radi o bakterijskoj infekciji. I daleko od toga da će svaki antibiotik ubiti sve vrste bakterija. Zbog prodaje lijekova bez recepta, ljudi ih naprosto isprobavaju: ovaj je funkcionirao, a ovaj nije. To se ne smije. Možda zbog dostupnosti mnogih lijekova pacijenti često na sredini tretmana odustanu od onog što sam im preporučio te probaju neke svoje preparate“.

Ruski tekst na sajtu Bg.ru