Moderno „ pravilo Mirande”

David Miranda. Izvor: AFP / East News

David Miranda. Izvor: AFP / East News

Kad je glavni izvor WikiLeaks 25-godišnji američki vojnik Bradley Manning, saznao da ga čeka zatvorska kazna deset godina duža nego cijeli njegov prethodni život, proglasio se za ženu. „Zovite me Chelsea Manning”, zamolio je, izrazivši namjeru podvrgavanja odgovarajućoj hormonskoj terapiji.

Još jedan zviždač, Brazilac David Miranda, partner reportera lista Guardian, Glenna Greenwalda (koji je poslužio kao „veza” između bivšeg suradnika CIA-e Edwarda Snowdena i medija) neočekivano je uhićen na londonskom aerodromu Heathrow. Uzrok je Mirandino sudjelovanje u objavljivanju Snowdenovih informacija koje su procurile.

U situaciji s Mirandom najzanimljivija je reakcija autora britanskih listova. Uvijek principijelni džentlmeni s obala Temze ne propuštaju priliku iskritizirati Rusiju zbog problema ruskih ili britanskih novinara na graničnoj kontroli na aerodromima. No u ispitivanju Brazilca koje je trajalo 9 sati i činjenici da su mu oduzeti svi elektronički uređaji za čuvanje informacija odjednom su vidjeli najvišu pravdu. Evo mišljenja glavnog urednika britanskog portala The Kernel Miloa Yiannopoulosa:

„David Miranda uhapšen je sasvim zakonito, jer je sudjelovao u novinarskom istraživanju lista The Guardian, koji je platio njegovu kartu. On je bio nešto poput tovarne mazge za prenošenje dokumenata namijenjenih njegovom partneru. I u redu je da su ga uhapsili. A je li za njegovo uhićenje primijenjen pravilan ili nepravilan zakon - to je već deseta stvar. Uostalom, umjesto zakona o terorizmu moglo se primijeniti mnogo drugih zakona.”

Kako se govorilo u sovjetsko vrijeme, dajte nam čovjeka, a članak će se već naći. Upravo takva situacija je nastala i u vezi s Mirandom. Čak i ako elektronski podaci koje je nosio nisu dobiveni sasvim zakonitim putem, kakve veze to ima s terorizmom za koji je Miranda osumnjičen?

Ironijom sudbine, u Americi od 1966. godine vrijedi temeljni presedan - „pravilo Mirande”. Neki prezimenjak Brazilca prilikom uhićenja nije bio informiran o tome koja prava ima i zato su njegove izjave izuzete iz predmeta. Radi se o pravu da čovjek ne svjedoči protiv sebe, o pravu na savjetovanje s odvjetnikom i drugim važnim ograničenjima policijske samovolje. Na holivudskom ekranu scene u kojima čujete „Imate pravo na šutnju...” izgledaju zaista dirljivo. No izgleda da u stvarnom životu država ne poštuje ova pravila - ni u SAD-u, ni u Velikoj Britaniji.

Manningov odvjetnik, David Coombs komentira:

„Slučaj Manning“ – istina je za marginalce
Završio je sudski procesu Bradleyu Manningu koji je medijima otkrio 700 tisuća tajnih dokumenata. Dobio je još neviđenu zatvorsku kaznu, prestao je biti vojnik te se pretvara u ženu. Sam SAD se također mijenja, pretvarajući se polagano u policijsku državu. 

„Slučaj vojnika Bradleya Manninga je prekretnica u slobodi tiska. Potrebne su nam ozbiljne reforme kako se novinari ubuduće ne bi podvrgavali kaznenoj odgovornosti zbog dobivanja informacija - odnosno, zbog toga što pravilno obavljaju svoj posao čuvara naše demokracije. Kako bi novinari dobivali takve informacije potrebni su ljudi kao što je vojnik Manning. Ljudi koji se ne boje i koji su spremni riskirati slobodu kako bismo uvijek bili informirani o tome što se događa.”

Zatvorska kazna od 35 godina, na koju je Manning osuđen, kao i pravi lov na njegove istomišljenike - pravobraniteljicu Lauru Poitras, Edwarda Snowdena, a sad i na Davida Mirandu - sve to ukazuje na jasnu namjeru američkih i britanskih vlasti - i sudskih i izvršnih. To je jasna namjera da zaplaše budući istinoljupci. Pokazati im da nakon ulaska u „klub zviždača” - vaš život u najmanju ruku nikad neće biti normalan. Ako vas ne mogu osuditi - kaže Laura Poitras - neka se drugi slučajno to ne usude. Upravo taj cilj su objavili tužitelji na suđenju Bradleyu Manningu - i vaš život se može pretvoriti u pakao, tako što će vas staviti na crne liste. Već sad je očito da su u SAD-u i Britaniji ovi popisi već u funkciji na aerodromima gdje se sumnjive osobe provjeravaju satima, ali i prilikom primanja na posao. Stoga će možda mnogi koji su ostali na slobodi uskoro pozavidjeti onima koji su iza rešetaka.