Ekskluzivni intervju s Bašarom al-Asadom: Ne očekujem američku invaziju

Sirijsko pitanje trenutno je goruće u svijetu. Koja područja su još uvijek pod pobunjeničkom kontrolom?

Pitanje nije koja su područja pod kontrolom terorista i koja su pod kontrolom vojske. Nijedna vojska ni jednog naroda ne može biti u potpunosti spremna na svakom mjestu u zemlji. Teroristi iskorištavaju tu činjenicu i pokušavaju prodrijeti na svako područje gdje vojska nije prisutna. Problem nije u područjima gdje se nalaze teroristi, ali to se mijenja iz dana u dan i iz sata u sat. Problem je u velikom broju pobunjenika koji dolaze iz inozemstva.

Glavni razlog za nastavak vojne akcije je veliki broj terorista koji neprestano ulaze u Siriju iz inozemstva. Pritom oni i dalje dobivaju sredstva i oružje izvana.

Ovaj intervju bit će preveden na mnoge jezike i pročitat će ga mnogi svjetski vođe. Što biste im željeli poručiti?

Želio bih naglasiti da terorizam nije predmet pregovora, nešto što možete držati u džepu, izvaditi kad god vam se svidi i zatim vratiti natrag. Terorizam, poput škorpiona, napada u bilo kojem trenutku. Stoga ne možete podržavati terorizam u Siriji a u istovremeno ga osuđivati u Maliju.

Prošle srijede, pobunjenici su optužili sirijsku vladu za korištenje kemijskog oružja. Koji je vaš odgovor?

To je besmislica. Najprije optuže nekoga a zatim skupljaju dokaze. U srijedu su optužili sirijsku vladu i tek dva dana kasnije američka vlada objavila je da počinje prikupljati dokaze.

Prema optužbama, vojska je upotrijebila kemijsko oružje u područjima koja su navodno pod pobunjeničkom kontrolom. Ustvari na tom području nema jasne crte razgraničenja između vojske i pobunjenika. Može li zaista vlada koristiti kemijsko oružje ili bilo koje drugo oružje masovnog uništenja tamo gdje se nalaze njezine snage? Stoga ove optužbe imaju iznimno politički karakter.

Posljednjih tjedana razgovarali smo s UN-om o radu komisije i konačno su stručnjaci došli u Siriju. Njihovi zaključci bit će predstavljeni UN-u.

Hoćete li dozvoliti SAD-u da djeluje u Siriji kao što je djelovao u Iraku, pokušavši pronaći izgovor za invaziju?

Ovo nije prvi put da se pojavilo pitanje invazije na Siriju. Od početka pojave krize, SAD, Francuska i Velika Britanija pokušale su izvršiti vojnu invaziju, ali nisu uspjele uvjeriti vlastite građane odnosno svijet da je takva politika mudra ili korisna. Također se pokazalo da je situacija ovdje drugačija nego u Egiptu i Tunisu.

Još jedna prepreka vojnoj akciji je prevladavajuće mišljenje da događaji u Siriji nisu zapravo narodna revolucija ili zahtjev za reformama. To je terorizam. U takvim situacijama, zapadni vođe ne mogu reći svojim građanima „Idemo u Siriju podržati terorizam.”

Ako govorimo o Rusiji, što bi se dogodilo kada bi Rusija podlegla zapadnim pritiscima?

Je li Obama spreman na svrgavanje Bašara al-Asada? Hoće li se Barack Obama odvažiti te ponoviti libijsko-irački scenarij u Siriji.

S padom Sovjetskog Saveza, SAD je mislio da je Rusija nestala zauvijek. Ali kada je Vladimir Putin došao na vlast, Rusija je počela odlučnije braniti svoje pozicije. Tako je zapravo započeo novi Hladni rat.

Možda se pitate zašto Rusija podržava Siriju. Rusija ne brani predsjednika Bašara Asada – sirijski narod može izabrati kojeg god predsjednika želi. Rusija brani principe nezavisnosti i neintervencije u unutarnja pitanja drugih vlada.

Štoviše, Rusija brani svoje interese u regiji, što ima i pravo činiti. Ovi interesi ne staju u luci Tartus. Teroristički napadi u Siriji prijetnja su stabilnosti cijelog Bliskog istoka. Destabilizacija ove regije utjecala bi i na Rusiju.

Ne smijemo zaboraviti i tisuće rusko-sirijskih obitelji koje predstavljaju kulturnu i ljudsku poveznicu naše dvije vlade.

Hoće li biti govora o ruskoj pomoći u gorivu, sredstvima i oružju? Posebno me zanima ugovor o isporuci sustava S-300 – jesu li vam isporučeni?

Podrazumijeva se da nijedna zemlja ne može govoriti o posjedovanju posebnog oružja ili ugovorima o isporuci istih – ta informacija je povjerljiva informacija vlade i njezinih oružanih snaga.

Ipak, mogu reći da su se svi ugovori koje smo do sada sklopili s Rusima poštivali. Ni kriza ni pritisak SAD-a, Europe i zemalja Perzijskog zaljeva nisu spriječili ispunjenje ugovora. Rusija daje Siriji što joj je potrebno za obranu zemlje i svog naroda.

Kakvu vrstu pomoći Sirija očekuje od Rusije, ekonomsku ili vojnu?

Politička podrška Rusije, kao i strogo poštivanje vojnih ugovora, unatoč američkom pritisku, značajno je pomogla našoj ekonomskoj situaciji.

Koje zemlje smatrate svojim najvećim saveznicima a koje svojim protivnicima?

Rusija ne želi ni s kim ratovati zbog Sirije Damasku prijeti ponavljanje iračkog scenarija iz 2003.

Na svjetskoj razini, na našoj strani su Rusija i Kina; na regionalnoj to je Iran. Ipak, mogu reći da u svijetu vidimo pozitivne pomake, neke zemlje počele su mijenjati svoje pozicije.

Neke zemlje su otvoreno podržale teroriste u Siriji, to su Katar i Turska. Katar financira teroriste a Turska im daje poligon za uvježbavanje i siguran prolaz. Sada je Saudijska Arabija zamijenila Katar u financiranju.

Što očekujete od Druge ženevske konferencije?

Misija Ženevske konferencije je postaviti temelje za političko rješenje sukoba u Siriji. No ne možemo započeti politički dijalog prije nego što prestane strana podrška terorizmu. Oni moraju zaustaviti prikrivenu pomoć u oružju i slanje plaćenih terorista u Siriju.

Ruski tekst na sajtu Izvestija