Rađanje himne Ruske Federacije

Sada se živi bolje (Жить стало лучше, 1936.)

Sve je počelo 1930-ih, kada je himna Sovjetskog Saveza još uvijek bila „Internacionala” (himna mnogih ljevičarskih pokreta iz 19. stoljeća, s posebno prepjevanim ruskim stihovima). I tako, 17. studenog 1935., hvaleći „stahanovce”, radnike koji su nadmašivali radnu normu i time ubrzavali industrijalizaciju SSSR-a, generalni sekretar CK KPSS-a Josif Staljin izrekao je sljedeće poznate riječi: „Sada se živi bolje, drugovi. Sada se živi veselije. A kada se veselo živi, ​​i posao ide od ruke. Da se kod nas živi loše, neugledno, neveselo, nikakvog stahanovskog pokreta kod nas ne bi ni bilo.

Prva fraza Staljinove izjave postala je toliko poznata i popularna, da je prema njoj sljedeće godine napisana i pjesma. Autor glazbe, general-major i profesor Glazbenog konzervatorija „Čajkovski” Aleksandar Vasiljevič Aleksandrov (1883.-1946.), osnivač slavnog ansambla koji pod njegovim imenom i danas nastupa diljem svijeta, nije tada ni slutio što će njegova skladba postati u budućnosti.

U stihovima koje je napisao pjesnik Vasilij Ivanovič Lebedev-Kumač (1898.-1949.), Staljinove riječi predstavljene su kao pjesma koja leti nad sovjetskom zemljom, „prostorom za um i za ruke”, koju su njezini građani užurbano pripremali za bolju i radosnu budućnost.

Himna Boljševičke partije (1939.)

Nekoliko godina kasnije, popularnost pjesme dovela je do toga da su je izabrali za himnu Komunističke partije Sovjetskog Saveza. Aleksandrov je glazbu samo neznatno promijenio, a Lebedev-Kumač je napisao nove riječi. One govore o partiji Lenjina i Staljina, koja je svojom istinom i snagom temeljenom na filozofiji Marxa i Engelsa stvorila državu Sovjeta, jedinstvenu na svijetu. Pjesma predstavlja Komunističku partiju kao „ponos, mudrost, srce i snagu naroda”.

Himna Sovjetskog Saveza (1944.-1977.)

Na vrhuncu Drugog svjetskog rata, Aleksandrovljevu pjesmu zadesila je neočekivana sudbina. Vodstvo zemlje na čelu sa Staljinom odlučilo je SSSR-u promjeniti himnu. Ideja je očito bila imati himnu čija glazba ne bi bila „stranog” porijekla („Internacionalu” je 1888. napisao francuski skladatelj Pierre Degeyter). Osim toga, nadnacionalna „Internacionala”, koja je poetski predstavljala kozmopolitske nade međunarodnog radničkog pokreta i Komunističkog manifesta, nije više odgovarala povijesnoj realnosti.

Prijedloge za novu himnu napisali su i velikani poput Arama Hačaturjana i Dmitrija Šostakoviča. Ipak, Staljin je odlučio da Aleksandrovljeva himna Partije koja je stvorila SSSR postane melodija državne himne. Važnu ulogu odigrala je i činjenica da je pjesma već bila svima poznata. Kako se Staljin izrazio o glazbi Aleksandrova, „to je himna moćne zemlje, u njoj se ogleda moć države i vjera u našu pobjedu”.

No, ponovno je valjalo promijeniti riječi i taj je zadatak povjeren književnicima Sergeju Mihalkovu (1913.-2009.), ocu poznatog redatelja Nikite Mihalkova, i Gabrijelu Urekljanu (1899.-1945.), armenskom novinaru i piscu, poznatijem po nadimku El-Registan.

Dvojica autora vrlo su pažljivo sročili tekst himne. Na samom početku najprije se ističe da je novu državu SSSR po volji naroda stvorila Velika Rusija, koja se spominje pod starim imenom „Rus”. Tekst objašnjava da je Lenjin ovaj povijesni, rusko-sovjetski proces, doveo do doba slobode, a da je Staljin potaknuo novu zemlju na veliki rad i ojačao je. Konačno, umjesto Partije koja „izdajnika podmuklih truli soj surovo satire na putu svom”, ovdje će domovinska armija „podmukle osvajače s puta zbrisati”.

Staljin je odobrio novu himnu 14. prosinca 1943. i ona je prvi put izvedena 1. siječnja 1944.

Nakon Staljinove smrti 1953. SSSR ulazi u period „destaljinizacije”. Njegovo ime sve manje se spominje a kao glavna figura u stvaranju zemlje ističe se samo Lenjin. Stoga je od 1955. do 1977., kada su usvojeni novi stihovi, himna izvođena bez riječi.

Himna Sovjetskog Saveza (1977.-1991.)

Konačno je 1977. vodstvo SSSR-a na čelu s Leonidom Brežnjevom odlučilo povodom donošenja novog Ustava SSSR-a osjetljivu preradu riječi ponovno povjeriti autorima koji su 1943. napisali prvu verziju.

Staljinovo ime je izbačeno a u refrenu je Lenjinova partija nazvana „narodnom silom” koja vodi državu u komunizam. Valja napomenuti da je riječ „komunizam” ovdje prvi put upotrijebljena, i to u potpunom skladu s Marxovom filozofijom (prema kojoj je proleterska vlast prijelazno stanje koje kroz uvećanje proizvodnje u novim radnim odnosima treba dovesti do stanja komunizma). Staljinove zasluge „nadahnuća za rad” ovdje su pripale Lenjinu. Izbačeni su ratni stihovi, koji nisu bili više aktualni kao 1944. Konačno, u posljednjoj strofi, još jednom se ističe da je budućnost zemlje - još nedostignuto stanje komunizma.

Himna Ruske Federacije (2000.)

Konfuzija koju je stvorio raspad SSSR-a odrazila se i na izbor himne nove države, Ruske Federacije. Od 1991. do 2000. Rusija je, izgleda, bila bez prave ideje o izboru himne. Tako je, pod vodstvom Borisa Jeljcina, doneseno neobično rješenje - da himna RF bude „Patriotska pjesma” Mihaila Glinke, napisana 1833. i postumno pronađena 1895. Privremena himna, koja je do tada bila nepoznata svima osim glazbenim stručnjacima, izvođena je bez riječi. Ova činjenica je posebno loše djelovala na moral sportaša na međunarodnim natjecanjima.

Na tu situaciju stavljena je točka krajem 2000., u raspletu koji sam po sebi predstavlja značajan događaj u novoj ruskoj povijesti i važno obilježje njezinog sadašnjeg identiteta. Nakon opširnih javnih rasprava, novi predsjednik Vladimir Putin vratio je Rusiji Aleksandrovljevu melodiju himne SSSR-a, a promjena riječi po treći je put povjerena istom čovjeku, Sergeju Mihalkovu. Ovaj književnik, kojem je tada bilo 87 godina, tako se još jednom našao pred velikim zadatkom i u duboko simboličnom kontinuitetu događaja.

Tada su se, međutim, javili mnogi koji su smatrali da nova Rusija ne smije stajati pred „staljinskom himnom”. Oni koji su u to vrijeme smatrali da se Rusija treba u svakom pogledu distancirati od SSSR-a uzimali su kao glavni argument to što je stara melodija po svom podrijetlu duboko povezana sa Staljinom i što ju je on osobno 1943. proglasio za himnu.

Ipak, većina nije tako mislila, uključujući i tadašnjeg patrijarha RPC; Aleksej II. je podržao ideju, kako se izrazio, kombiniranja dorevolucionarne zastave i postrevolucionarne (sovjetske) himne, javno izrazivši potporu politici neodricanja ni od jednog dijela ruske prošlosti - koju je simbolično uveo novi predsjednik.

I tako, Ruska Federacija je novu-staru himnu iz svoje sovjetske prošlosti prvi put čula 1. siječnja 2001., prvog dana 21. stoljeća.

Pažljiva analiza otkriva da nove riječi zapravo predstavljaju suptilan i filigranski spleteni kontinuitet sa svim inkarnacijama pjesme od 1936. Stihovi su dobrim dijelom uopćeni po karakteru i od stvari koje se odnose baš na Rusiju ističu njenu veličinu („od toplih mora do polarnog kraja”) i njezinu „jedinstvenost” u povijesti svijeta. Prvi put u povijesti ruskih himni riječi su obojene s malo prave romantike, jer je sada ruska domovina veliko mjesto (široki prostor) „za snove i život”. Umjesto Partije Lenjina i Staljina iz 1944. „mudrost naroda” u novoj himni dolazi od „predaka”. Umjesto „pobjede ideja komunizma”, budućnost zemlje donosi „snove i život”.

Tako se u tom „širokom prostoru za snove i život” nove generacije Rusa 21. stoljeća utjelovio „prostor za um i ruke” generacije Sovjeta iz najstarije verzije pjesme „Sada se živi bolje” iz 1936. Može se reći da se tako herojskom i velikom radu koji su u razvoj zemlje uložili građani ranog SSSR-a odaje priznanje i da se simbolično zatvara veliki povijesni krug.

Osim toga, kao podsjećanje na stara predrevolucionarna vremena, vraćena je i riječ „Bog”. On sada, umjesto nekada cara (u himni Ruskog carstva 1833.-1917.), čuva samu Rusiju.

I tako, stara komunistička himna - sa slojem prizvuka ruskih narodnih pjesama, slojem sovjetske grandioznosti i slojem romantike i ljubavi novih stihova - danas predstavlja Rusiju, njezinu kompliciranu i jedinstvenu povijest i novi put kojim kreće u 21. stoljeću.

Zbog dirljive svečanosti i specifičnog emotivnog naboja mnogi amateri i stručnjaci iz svih dijelova svijeta smatraju sadašnju rusku himnu jednom od najljepših i najuspjelijih državnih himni na svijetu.