Rat u Južnoj Osetiji: pozicije strana nakon pet godina

Evolucija gruzijske pozicije

Pet godina nakon događaja u Južnoj Osetiji gruzijska vlast je malo promijenila svoju nekadašnju nepopustljivu poziciju. Tbilisi se i dalje ne želi pomiriti s odvajanjem Abhazije i Južne Osetije. Rusku vojsku na području novonastalih država gruzijska strana naziva okupatorima. 

Istovremeno nova vladajuća koalicija Gruzijska mašta, na čelu s premijerom Bidzinom Ivanišvilijem, prebacuje dobar dio odgovornosti za događaje koji su doveli do krvoprolića 2008. na predsjednika države Mihaila Saakašvilija. Kako je za RIA Novosti izjavio državni ministar Gruzije za pitanja reintegracije Paat Zakarešvili, rat se mogao izbjeći. „Na žalost, prijašnje vlasti nisu nikako mogle izbjeći taj sukob. Rusija je svojevremeno poslala predsjedniku Mihailu Saakašviliju takozvane „poruke“ o tome da je ne zanima Južna Osetija, no na kraju je ispalo potpuno drugačije. Saakašvili, opijen željom da dobije područje, bio je prevaren, upao je u klopku“, rekao je Zakarešvili.   

„Moja pozicija je sljedeća: u 2008. postali smo žrtva agresije, no i mi smo, na žalost i na našu nesreću, poduzeli nepravilne korake te su bile počinjene neke dramatične greške“, rekao je Zurab Abašidze, specijalni predstavnik gruzijskog premijera za vanjske odnose s Ruskom Federacijom.

Prioritet Chinvalija je međunarodno priznanje

U Južnoj Osetiji na događaje iz 2008. gledaju kao na završni dio borbe za neovisnost o Gruziji koja traje od 1989. „Čak u pauzama između otvorenih vojnih akcija gruzijske tajne službe radile su terorističke činove, hapsili su, mučili i ubijali civile, a Chinvali i pojedine regije republike s vremena na vrijeme bombardirali“, rekao je za RIA Novosti ministar vanjskih poslova Republike Južne Osetije Davin Sanakojev.

U Chinvaliju smatraju da odgovornost za ratna događanja iz 2008. zajedno s gruzijskim predsjednikom Mihailom Saakašvilijem nose i međunarodne organizacije.

Nakon 2004., kad je postala očigledna sklonost gruzijskih vlasti prema rješavanju sukoba primjenom vojne sile, u Južnu Osetiju neprestano su dolazili predstavnici međunarodnih organizacija za ljudska prava, EU-a, Vijeća Europe, OESS-a. Stalno smo ih upozoravali na vojne akcije koje se događaju na području Južne Osetije, no oni su pred njima zatvarali oči, što je naposljetku dovelo do toga da je Gruzija započela rat u kolovozu 2008.“, rekao je Sanakojev. 

Međutim, u Južnoj Osetiji smatraju da su svi ti gubici koje je pretrpio narod bili cijena za dobivanje neovisnosti. „To je najveće postignuće našeg naroda, to je priznanje 20-godišnje borbe za neovisnost, slobodu i mogućnost vlastitog stvaranja budućnosti“, istaknuo je Sanakojev. 

Rusija nije namjeravala svrgnuti Saakašvilija

Rusija nakon pet godina vidi uzrok sukoba u „šovinističkoj politici Tbilisija“ u pogledu etničkih manjina. U Moskvi smatraju da u kolovozu 2008. ruska vlast nije imala drugi izbor: morala je braniti stanovništvo Južne Osetije.

„To nije rat između država, a pogotovo ne između ruskog i gruzijskog naroda. To je bila prisilna operacija koja je imala svoje lokalne ciljeve. Morali smo razoružati protivnika do te mjere kako bi prestao ubijati ljude“, rekao je ruski ministar Dmitrij Medvedev koji je 2008. obnašao dužnost ruskog predsjednika.

Moskva nije planirala silom svrgnuti politički režim u Gruziji. „Kao vrhovni zapovjednik nikad nisam dao zapovijed da se uđe u Tbilisi, svrgne politički režim i kazni Saakašvilija. Nikad me nije zanimala njegova osobna sudbina. Uvijek sam polazio od toga da će njegovu sudbinu odrediti gruzijski narod. Ne mogu to prešutjeti: čini mi se da ju je gotovo već odredio“, objasnio je u intervjuu za Russia Today.