Nemiri u Bugarskoj – što donosi nova politička kriza u Sofiji

Ugledavši se na „podvige“ svojih susjeda Turaka, koji su nekoliko tjedana vodili prave ulične borbe u centru Istanbula, Bugari su očito odlučili podsjetiti na svoj vatreni balkanski temperament. Sad i Bugarska ima svoj revolucionarni brend – Trg narodne skupštine. Tijekom posljednjeg dana prosvjednici su isprva sinoć navečer dizali barikade oko parlamenta (osam sati držali pod ključem sve zastupnike i nekoliko ministara), potom se po noći borili s tromom policijom.

Nije teško shvatiti pobunjene Bugare. Oni zaista imaju bezbroj povoda za nezadovoljstvo. Narod je sve siromašniji, ekonomska situacija u državi je nikakva, vlasti besposličare (u glavnom gradu se gotovo svaki dan događaju prosvjedi koje nitko ne kontrolira ni sankcionira), a politički sustav podsjeća na stanje kome. 

„Vruće ljeto“ u Turskoj – nastavak „Arapskog proljeća“? Događaji u Turskoj po svojoj strukturi i dinamici podsjećaju na val protesta s kraja 2010. i početka 2011. god., koji je pokrenuo „Arapsko proljeće“ na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi. Dakle, nameće se pitanje je li „arapski ustanak“ došao na kraju i do Turske te trebamo li ga svaki tren očekivati u turskom „vrućem ljetu“?

U takvoj situaciji bilo koja politička sila koja je zainteresirana za uvođenje nemira gotovo se ne mora truditi da izvede narod na ulice. Vlada je Plamena Orešarskog, koja je izabrana u svibnju ove godine na izvanrednim izborima, krajnje slaba. Pobjedu je zapravo odnio lider partije „Građani za europski razvoj“ (GERB) Bojko Borisov. No pobjeda, zbog skandala koji su joj prethodili, nije bila uvjerljiva i nitko od oponenata nije želio ući u koaliciju s bivšim premijerom.   

Prema mišljenju dijela stručnjaka, upravo je Borisov više od bilo koga drugog zainteresiran za pojačanje nemira kako bi se vratio na vlast. Pritom treba uzeti u obzir ovu činjenicu: što budu jači nemiri, to će očito biti lakše GERB-u održati veliku pobjedu na sve neminovnijim novim izvanrednim izborima. Bugari ionako nemaju drugu alternativu.

I u bugarskoj policiji shvaćaju takvu raspodjelu snaga. Iz tog proizlazi i takva pasivnost u njihovom djelovanju. Policijske snage su odabrale taktiku iščekivanja. No ipak nisu mogle ne uvesti red u sam centar bugarskog glavnog grada.

Moguće da će vlada Orešarskog ipak morati tražiti krivce i „skidati epolete“. No tko god da dođe umjesto onih koji su dobili otkaz, morat će čekati rasplet napete političke krize u Bugarskoj. Nema sumnje da je blokada parlamenta bila samo zagrijavanje. I to baš na vrhuncu godišnjih odmora kad na Crno more dolaze na odmor deseci tisuća Rusa.