Katolički nadbiskup u Moskvi o susretu pape i patrijarha

Ispričajte nam vašu priču. Kako ste došli na čelo katoličke crkve u Rusiji?  

Prilično jednostavno. Papa Benedikt XVI. imenovao me je 2007. biskupom u Moskvi. Ja sam već odavno živio u Rusiji: u devedesetim služio sam u Sibiru pet godina, zatim u Moskvi. Kad je papa donio odluku da me imenuje biskupom, radio sam kao rektor Duhovnog katoličkog sjemeništva u Sankt-Peterburgu. 

Po zakonu o nekomercijalnim organizacijama na vas mogu gledati kao na stranog agenta?

Ne. Kao prvo, katolička crkva je religiozna zajednica, a sve religiozne zajednice su isključene iz tog zakona. Kao drugo, ja sam građanin Rusije.

Kako se osjećate u pravoslavnoj Rusiji? Nemate osjećaj da se nalazite u za vas tuđoj okolini?

Ne. Znam da Rusija nije katolička država. Ali to nimalo ne znači da se ne osjećam ugodno. Upravo suprotno, moram reći da sam oduvijek imao dobre odnose s pravoslavnom crkvom.

Ipak početkom dvijetisućitih postojali su prilično složeni odnosi između katolika i pravoslavaca u Rusiji. Problemi su započeli, kad je Vatikan u 2002. pretvorio apostolske administrature u biskupije, što je izazvao službeni protest Ruske pravoslavne crkve i niz antikatoličkih mitinga. Bez objašnjenja protjerani su tad iz Rusije biskup Mazur i još tri svećenika. Kakvi su sad vaši odnosi s Moskovskim patrijarhatom?

Čini mi se da su prigovori od strane Ruske pravoslavne crkve na katoličku crkvu u Rusiji sad riješeni. Imam jako dobre odnose s patrijarhom Kirillom. Također bi rekao da sam imao dobre odnose s njegovim prethodnikom Aleksijem II. I s drugim hijerarhijama Ruske pravoslavne crkve imamo dobre odnose, posebno s episkopima u onim gradovima gdje postoje katoličke zajednice.

Zašto nema zajedničke službe božje? Po kojim pitanjima se one razlikuju?

Damoklov mač za kritičare crkve 1. srpnja stupio je na snagu zakon o suzbijanju vrijeđanja religioznih osjećaja. Ideja o donošenju tog zakona pojavila se nakon što je grupa Pussy Riot izvela svoju „punk-molitvu“ u Crkvi Krista Spasitelja u Moskvi, no stručnjaci smatraju da on nije dovoljno preciziran.

Fundamentala proturječnost je u tome što ne možemo služiti istu Euharistiju, koja je upravo znak potpunog jedinstva. Upravo zbog toga ne bih mogao služiti s pravoslavnim hijerarhom kao što ni on ne može sa mnom. S onim s kojim služim Euharistiju, s njim se i nalazim u jedinstvu (jedinstvo je izgubljeno 1054. zbog raskola crkve na Zapadnu i Istočnu). Osnovni razlog se najvjerojatnije nalazi u jurisdikciji rimskog pape: pravoslavci ne priznaju njegovu vladavinu nad svim kršćanima. Naravno, postoje i druge stvari koje razlikuju jednu crkvu od druge. S druge strane, našu podjelu možemo promatrati kao raznovrsnost u kršćanstvu, to se posebno tiče liturgijskih obreda: pod okriljem Katoličke crkve postoji Grkokatolička ckrva koja se pridržava istočnog obreda, no to nam ne smeta da budemo u zajedništvu. Zbog toga smatram da se prije svega mora riješiti pitanje koje je povezano s jurisdikcijom rimskog pape. 

Benedikt XVI. je poboljšao odnose s Ruskom pravoslavnom crkvom, čak su se pojavili razgovori o mogućem susretu pape s Patrijarhom moskovskim i sve Rusije. Ne bojite li se da će nestati svi pozitivni pomaci pri novom papi?

Još dok je bio biskup u Buenos Airesu, papa je imao dobre odnose s istočnim crkvama. Ne treba zaboraviti da je bio ordinarij katolika istočnog obreda koji u Argentini nisu imali svoju hijerarhiju. Kao mlad svećenik Mario Bergoglio je studirao kod grkokatolika, zbog toga zna istočnu liturgiju. Sve to govori u prilog da je papa jako dobro usvojio istočnu tradiciju crkve, istočno kršćanstvo. 

Zbog čega tijekom čitave povijesti katoličke crkve nikad nije bilo susreta pape s Patrijarhom moskovskim?

Do 20. stoljeća nije bilo nikakvih susreta ni s drugim patrijarhatima. Prvi susret pape s pravoslavnim patrijarhom dogodio se 1964., kad se papa Pavao VI. susreo s patrijarhom Atinagorom. Poslije tog započeli su i kontakti s pravoslavnim patrijarhatima. To je bilo moguće poslije II. Vatikanskog sabora. Doduše, papa se nikad nije susreo s Patrijarhom moskovskim i sve Rusije.    

Gotičko lice Moskve Gotički stil nije tipičan za rusku arhitekturu i u njoj se pojavio relativno kasno, tek u 18. stoljeću. „Ruski vjesnik“ predstavlja gotičke bisere Moskve.

A kad će biti moguć takav susret? Što se treba napraviti da bi se dogodio?

Susret je već sutra moguć. Ne postoji okolnost koja ga sprečava. No, kako govore u Ruskoj pravoslavnoj crkvi, taj susret se mora pripremati na pravi način, on mora biti plodotvoran. A za to je potrebno napraviti određene stvari. 

Kojom brzinom raste broj katolika u Ruskoj Federaciji: ima li ih sve više ili manje?

Katolička zajednica u Rusiji raste, ali ipak je još uvijek malobrojna. Najviše katolika ima, ako se ne varam, u Kaliningradskoj oblasti – 4-5% stanovništva. A od 0,1% do 1% po čitavoj Rusiji. 

Iz kojih se sredstava financiraju župe u Rusiji, postoje li kod nas oligarhi katolici?

Ako i postoje, ne znam ih. A katoličke župe žive od priloga.

A Vatikan ne pomaže novčanim prilozima?

Sam Vatikan ne. Pomaže katolička crkva. Postoji princip solidarnosti: bogatije crkve pomažu siromašnijim. Od samih početaka kršćanstva je tako bilo, zato dobivamo priloge od čitave katoličke crkve. U protivnom bi bilo jako teško.

Kako poštedjeti osjećaje vjernika? Ruski istražni i pravosudni organi ubuduće će morati poznavati različite religije kako bi mogli primjenjivati novi zakon „o zaštiti prava vjernika“. Ugrožava li novi zakon prava ateista?

Upoznali ste novog papu, kakav je on čovjek?

Susreo sam se samo jednom s njim dok je papa Franjo bio u Buenos Airesu. Na mene je ostavila dubok dojam njegova jednostavnost i neposrednost. Vjerojatno ćemo se vidjeti u listopadu ove godine i u siječnju 2014., kad ću biti u Rimu s hodočasnicima.

Sve konfesije se žale na nedostatak religijskih objekata. Imate li i vi takav problem? Nedostaje li vam još crkvi u Moskvi?

Da, imamo takav problem u nizu regija. Recimo, u Moskvi nam je potrebno još nekoliko crkava.

Krajem 2010. donesen je zakon „O predaji religioznim organizacijama imovine za religioznu namjenu koja se nalazi u državnom ili lokalnom vlasništu“. Jesu li nešto predali Katoličkoj crkvi? Što biste htjeli dobiti u vlasništvo?

Postoje objekti u državi koje bismo htjeli dobiti u vlasništvo. To se posebno tiče onih gradova u kojima su povijesne katoličke crkve, no lokalna se katolička zajednica i dalje mora okupljati po stanovima. Recimo, u Rjazanju, Kirovu, Vologdu još crkve nisu vraćene.