Rusija i Europa: bitka za imidž

Izvor: RIA „Novosti“

Izvor: RIA „Novosti“

Ruske vlasti ne poklanjaju dovoljno pažnje ruskom imidžu u očima europske zajednice. Međutim, zapadnoeuropski masmediji na uvriježeni način donose sliku Rusije i vijesti o njezinom društveno-političkom životu. To omogućuje, s jedne strane, da se pojednostavi prijenos informacije, a s druge da se krajnje operativno informira europski gledatelj i čitatelj.

S gledišta sadržaja možemo navesti sljedeće teze koje predstavljaju najčešći skup predodžbi o Rusiji:

1. „Vladimir Putin je diktator na čelu policijske države.“

2. „Svaki opozicijski pokret je po svojoj definiciji demokratski te će nesumnjivo Rusiji donijeti korist.“

3. „Svaka sudska rasprava protiv opozicionera je prije svega potjera koju vrši aktualna vlast, a objekt potjere je primjer svetosti i čistoće“.

Europski gledatelj ne samo da ne dobiva potpunu informaciju, nego dobiva onu koja u potpunosti ne odgovara stvarnosti. Recimo, nejedinstvenu opoziciju zapadni masmediji predstavljaju kao jedinstvenu ideološku platformu. Europljanin, koji crpi informaciju iz masmedija, ni ne sumnja o tome da opozicijski pokret nema pozitivni program koji bi podržavala većina njegovih sudionika te da zbog raznolikosti opozicije nije ni moguć takav program.  

Kako stoji stvar s prvim damama u Rusiji?
Zapadni tip prve dame, koja se aktivno bavi dobrotvornim akcijama i istovremeno jača suprugov imidž, nije naišao na plodno tlo u Rusiji. Rijetki su oni ruski visoki dužnosnici koji nemaju ništa protiv javnih angažmana svojih žena.

Politika ruskih vlasti u Čečeniji je još jedna tema koju pokreću masmediji. Ona se iznosi kao skup ratnih zločina, neprestano nasilje protiv ugnjetavanog lokalnog stanovništva koje traži izlaz iz sastava Ruske Federacije. No ništa se ne govori o tome da to traže vojničke ekstremne grupe, a ne civilno stanovništvo.   

Za ilustraciju možemo navesti dokumentarni film o ruskim zatvorima koji se nedavno prikazao na televizijskom kanalu LCP („La Chaîne parlementaire“). U filmu se povlače paralele između zatvorskih uvjeta u suvremenoj Rusiji i GULAG-a. U svjedočanstvima i komentarima neprestano se ponavljaju podsjećanja na 1937., što u konačnici dovodi do poistovjećivanja Putinove i Staljinove vlasti. Takav „dokumentarni“ film se emitira na jednom od nacionalnih kanala, bez obzira na to što je i po formi i po sadržaju otvorena propaganda.  

Takav prijenos informacija temelji se na dva osnovna pravila suvremenog novinarstva: pojednostavljenje, a ponekad čak i vulgarizacija same informacije. Također, često se radi i o prevladanju nacionalne informacije nad međunarodnom. Prvo se izražava u tom da šablone omogućuju masmedijima da gledatelju značajno pojednostave informaciju. Primjena drugog pravila vodi do toga da je strana informacija često jednodimenzionalna. Na taj način ruske vlasti predstavljaju utjelovljenje apsolutnog zla.

Imidž Vladimira Putina i Rusije nesumnjivo stradava. To dovodi do potpuno osjetljivih političkih posljedica. Tijekom službenih posjeta predsjednika europskih država ili ruskih visokih dužnosnika plan rada obavezno uključuje razmatranje ljudskih prava, situaciju u Čečeniji, opozicijski pokret, položaj političkih zatvorenika, budući da je službena pozicija Moskve često nepoznata europskom gledatelju. Rezultat je ograničenje političkog i trgovačko-ekonomskog suradništva s Rusijom, jer će se bilo koja suradnja s „diktatorskim režimom“ negativno odraziti na imidž europskih lidera, dakle, smanjiti njihov birački rejting.   

Rusija očima Hollywooda
Kada Hollywood prikazuje Rusiju, tada i triler izgleda kao komedija. Zašto se u holivudskim filmovima Rusija i njezini stanovnici ne prikazuju realno?

Za Kremlj bi bilo najkorisnije da razradi dosljednu komunikacijsku strategiju za stvaranje povoljnog međunarodnog imidža ruskog predsjednika i države.

Pod takvom strategijom autori ni u kojem slučaju ne podrazumijevaju propagandu koja bi opjevavala predsjednika, takva metoda u današnjim uvijetima nanijela bi samo veliku štetu, a europski masmediji bi je u najboljem slučaju samo žestoko iskritizirali. Upravo suprotno. Ruska vlast se mora usredotočiti na to kako da osigura prolazak cjelovite informacije do europske javnosti. Ona mora razjasniti svoje pozicije po ključnim pitanjima unutrašnje i vanjske politike. 

Naravno, može i nastaviti ignorirati tu činjenicu koja govori u prilog da se slika Rusije izvan njezinih granica pogoršava. Ipak će se u tom slučaju morati pomiriti s tim da će posjete ruskog predsjednika europskim državama prolaziti „nezapaženo“ te da će u masmedijima dobivati riječ isključivo predstavnici nejedinstvene opozicije. 

Thomas Guénolé je politolog, predavač na Pariškom institutu za političke znanosti

Katerina Rižakova je savjetnik na području komunikologije