Energetska opasnost za Rusiju

Globalna raspodjela

Sredinom travnja stručnjaci Instituta za energetska istraživanja Ruske akademije znanosti i Analitičkog centra vlade Ruske Federacije objavili su „Prognozu razvoja svjetske i ruske energetike do 2040.“, veliki dokument u kojem se analiziraju glavne tendencije razvoja svjetske energetike i mogući rizici za ruski ogrjevno-energetski kompleks. 

Globalna ekonomska kriza 2008. dovela je do usporenog razvoja potražnje energetskih resursa te je pooštrila konkurenciju na tradicionalnim energetskim tržištima. Prema prognozama, od 2010. do 2040. potrošnja primarne energije u svijetu će narasti za samo 40% (porast od oko 1,1% godišnje), što je tri puta niže od porasta BDP-a i očit pad u odnosu na svjetsku potrošnju tijekom proteklih 30 godina. Osnovni centri energetske potrošnje premjestit će se u države u razvoju, dok će razvijene države dati samo 3% prirasta (pri čemu će SAD i druge države OECD-a zaustaviti prirast energetske potrošnje nakon 2020. god.).  

Ipak ako analiziramo dinamiku potrošnje prema pojedinačnim tipovima goriva, onda se može vidjeti da će se potrošnja, recimo, nafte primjetno smanjiti s 32% na 27%. Smanjit će se i udio ugljena – s 28% na 25% (uglavnom zbog ekonomskih razloga), a udio atomske energije sačuvat će se na razini od 6%. Najbrži prirast imat će obnovljivi izvori energije: njihov udio u 2040. bit će 13,8% (svjetska energetske potrošnje) i 12, 5% (obrada električne energije). Za ilustraciju ti su čibmenici u 2010. iznosili 10. 9% i 3, 7%.

Naftna preraspodjela

Prijašnje prognoze jako su podcjenjivale potencijal škriljevačke nafte. Naprimjer, prognoze za 2012. Odjeljenja za energetiku SAD-a, Međunarodne energetske agencije (MEA) i Instituta za energetska istraživanja Ruske akademije znanosti predviđali su dobivanje tog tipa goriva u opsegu od 40-50 milijuna tona godišnje, a zapravo je iznos bio puno veći – iznad 100 milijuna tona. Na kraju 2013. možemo očekivati da će se SAD približiti Saudijskoj Arabiji po količini dobivanja naftnih goriva. U 2040. dobivanje nafte u SAD-u iznosit će 594 milijune tona, i to upravo škriljevačke nafte.  

Vodik umjesto nafte
Ruski znanstvenici su na dobrom putu da stvore umjetnu fotosintezu – odnosno, otkriju tehnologiju učinkovitog pretvaranja sunčeve energije u vodik. Ako u tome uspiju, imali bi otvoren put k širokoj i ekonomski isplativoj upotrebi vodika kao energenta.

Što se tiče cijena nafte, svjetske prognoze pokazuju prilične oscilacije. Prema ocjeni agencije MEA, do 2035. cijena nafte iznosit će između 100-145 dolara za barel. Odjeljenje za energetiku SAD-a predviđa između 50-200 dolara, a Institut za energetska istraživanja RAN-a od 100 do 130 dolara za barel. Pritom se govori da može doći do odstupanja zbog političkih čimbenika, no oni neće izmijeniti opću sliku te se neće doći radikalnog pada ili skoka cijena.

Era plina

Prema prognozama Ruske akademije znanosti, svjetska potrošnja plina dostići će 5,3 trilijuna kubičnih metara, što za 60% premašuje razinu iz 2012.   

Iako je škriljevačka revolucija i dalje regionalna pojava, ona je već sad značajno utjecala na svjetska tržišta, pokrenuvši preraspodjelu tokova sniženog prirodnog plina (SPG). Prema prognozama, od 2016. do 2012. SAD i Kanada mogu početi izvoziti SPG, koji će prije svega ići na tržišta Azije, Latinske Amerike i Europe. 

U narednom desetljeću najutjecajniji sudionici plinskog tržišta postat će, osim Rusije, SAD i Kina. Stručnjaci predviđaju da će Rusija sačuvati svoju poziciju lidera u dobivanju i izvozu plina. Ipak sudjelovanje države u vrlo skupim projektima, koji donose dobit na svim izvoznim tržištima, čine je taocem oscilacija tržišne konjukture te će oslabiti njezine geopolitčke pozicije.