Otvoreni Staljinovi arhivi

Na web stranici Ruskog državnog arhiva postalo je dostupno preko 400.000 dokumenata iz sovjetskog razdoblja, uključujući i cjelokupni fond Josifa Staljina, kao i fond Politbiroa za razdoblje 1919.-1932. Stručnjaci ističu neprocjenjivu važnost ovog događaja u svjetlu interesa ruske i svjetske javnosti za ovaj period, kao i za raščišćavanje velike količine neprovjerenih informacija koje postoje u javnosti.


U objavljenim dokumentima vidi se Staljin onakav kakav je bio u svakodnevnom životu, na vrhuncu vlasti, kao državnik, prijatelj, drug i partijski istomišljenik, kao neprijatelj idejnih protivnika i svojih bivših prijatelja. Izvor: RIA „Novosti“

Preko 400 tisuća digitaliziranih kopija dokumenata iz Ruskog državnog arhiva socijalno-političke povijesti postalo je dostupno na web stranici „Dokumenti sovjetske epohe“, koji je pokrenula arhivska agencija zajedno s državnim arhivima.

„Ovdje su sabrane elektronske kopije svih materijala fonda Politbiroa za razdoblje 1919.-1932. i takozvani fond Josifa Staljina, tj. svi dokumenti koji se tiču ​​njegovog života i rada od rođenja do smrti, a tu spada i njegova prepiska s Rooseveltom, Churchillom i Molotovom“, rekao je danas novinarima ravnatelj Federalne arhivske agencije Andrej Artizov na promociji nove web stranice.

10 godina rada

Rad na digitalizaciji dokumenata i stvaranju Internetskih izvora traje više od 10 godina, a planiramo količinu izloženog materijala kroz nekoliko godina udvostručiti. Sljedeće godine će na stranicu biti postavljeni dokumenti iz vremena Drugog svjetskog rata koji pripadaju fondovima Državnog odbora za obranu i Središnjeg stožera partizanskog pokreta, kao i materijali trofejnog njemačkog fonda, pripremljeni u suradnji s njemačkim znanstvenicima.

„Nije slučajno što su stručnjaci odlučili objaviti upravo dokumente Staljinovog doba, jer i ovaj povijesni period i osobnost samog vođe danas su u centru pozornosti ne samo ruske, nego i svjetske historiografije“, objasnio je direktor Ruskog državnog arhiva socijalno-političke povijesti Andrej Sorokin .

„Trezvena analiza temeljem povijesnih činjenica ove epohe jedan je od najvažnijih problema za znanstvenike koji se posebno bave ovim razdobljem, ali i za sve naše građane. To je temeljno pitanje nacionalne samosvijesti i nacionalnog identiteta“ dodao je on.

„Osim toga, projekt će prisiliti povjesničare da s većom odgovornošću daju izjave ili nastupaju u javnosti, jer sada je čitavo društvo dobilo mogućnost izvršiti ekspertizu našeg profesionalnog stvaralaštva. To treba doprinijeti smanjenju krivotvorenja i izvrtanja faktografskih činjenica iz jednog tako složenog i proturječnog razdoblja naše povijesti kao što su godine Staljinove vladavine“, istaknuo je pak Jurij Petrov, direktor Instituta za rusku povijest Ruske akademije znanosti.

Projekt će prisiliti povjesničare da s većom odgovornošću daju izjave ili nastupaju u javnosti.

Jurij Petrov, RAN

Dopisnici Rosijske gazete razgovarali su s ravnateljem „Rosarhiva“ Andrejem Artizovom.

RG: G. Artizov, kolika količina povijesnog materijala će biti dostupna na Internetu?

Andrej Artizov: Na stranici će biti dostupno 59 tisuća opisa predmeta i dokumenata i 394 tisuće elektroničkih kopija arhivskih dokumenata. Kasnije ćemo na stranici razmjestiti najvažnije i najdragocjenije komplekse dokumenata, fondove i zbirke sovjetske epohe. Naravno, nastavit ćemo s digitalizacijom dokumenata Politbiroa za 1933-1991. Prebacit ćemo u elektronički format i fondove drugih velikih sovjetskih državnika: Hruščova, Brežnjeva i Molotova.

Zatvorena rubrika

Osim otvorene, na stranici postoji i zatvorena rubrika. Njoj mogu pristupati suradnici državnih arhiva i znanstvenici koji su na odgovarajući način dobili dozvolu za pristup. Pristup je ograničen otprilike za trećinu svih materijala na stranici.

Elektroničku biblioteku smo izdvojili kao poseban dio stranice. Za početak su na web stranicu smješteni zbornici dokumenata Prezidijuma Centralnog komiteta KPSS-a Hruščovljevog razdoblja. Tu ćemo objaviti i dvotomnu publikaciju izdanu prošle godine pod nazivom „Ukrajinske nacionalističke organizacije u godinama Drugog svjetskog rata“. To je fundamentalno istraživanje krajnje složene teme nacionalističkog pokreta u Ukrajini i djelovanja Organizacije ukrajinskih nacionalista i Ukrajinske ustaničke armije.

Koji dokument iz Staljinovog fonda će po vašem mišljenju biti najzanimljiviji običnom posjetitelju?

AA: Povjesničar se ne vodi senzacijama. Za mene se važnost ovog događaja sastoji u tome što će ogroman masiv dokumenata postati dostupan širokoj publici.

Ako govorimo o Staljinovom fondu, tu se vidi Staljin onakav kakav je bio u svakodnevnom životu, na vrhuncu vlasti, kao državnik, prijatelj, drug i partijski istomišljenik, kao neprijatelj idejnih protivnika i svojih bivših prijatelja. Digitalizirana je gotovo cijela Staljinova prepiska, između ostalog i sa Rooseveltom i Churchillom za vrijeme Drugog svjetskog rata. Tu je i prepiska sa suradnicima, primjerice s Vjačeslavom Molotovom. Molotov je u prosincu 1969. već kao umirovljenik svesaveznog ranga, osobno donio u Središnji partijski arhiv 77 svojih pisama Staljinu, kao i pisma koja je dobio od Staljina. Pisma su datirana uglavnom 1925.-1930. i manji broj 1931.-1936. Usput, Molotova su u međuvremenu smijenili, „obrađivali“ na partijskim sastancima i pretresali mu stan, ali iskusni ilegalac i konspirator uspio je sakriti ta pisma. Na primjer, Staljin u pismu iz lipnja 1925. piše Molotovu u Rostov o pitanjima vezanim za ekonomski razvoj zemlje. Obratite pozornost, to je bilo 16 godina prije početka Drugog svjetskog rata! „Iz novina se vidi da privredni organi SSSR-a rade na programu izgradnje novih tvornica. I opet će početi graditi u pograničnim područjima.“ A dalje: „To se ne smije dozvoliti. Naša glavna pozadina su Ural, Povolžje i Crnomorski jug. Ova područja, osim Urala, nemaju industriju, a upravo su ona naša najpogodnija pozadina u slučaju rata i eventualnih komplikacija na frontu.“ Tako je kasnije i učinjeno, tj. nisu građene tvornice u pograničnim područjima, nego se razvijala industrijska baza u smjeru istoka, u Kuzbasu i Povolžju. Staljin je još 1925. predvidio razne varijante budućih događaja!

[U ovim dokumentima] se vidi Staljin onakav kakav je bio u svakodnevnom životu, na vrhuncu vlasti, kao državnik, prijatelj, drug i partijski istomišljenik, kao neprijatelj idejnih protivnika i svojih bivših prijatelja.

Andrej Artizov, direktor „Rosarhiva“

Ili, recimo, pismo koje je napisano samo osam dana kasnije. Staljin je saznao da se Dnjeparska hidrocentrala gradi na inicijativu Trockog i piše u pismu da je ta izgradnja nedopustiva, jer je vrlo skupa. „Mislim da zbog naše financijske situacije mi ni ove ni sljedeće godine ne možemo započeti Dnjeprogradnju. Još jučer smo odbacivali plan naftovoda 'Zakavkazje', iako je on u ovom trenutku realniji i četiri puta jeftiniji. Postavlja se pitanje zašto bismo trebali prihvatiti plan Dnjeprogradnje, kada je taj plan u ovom trenutku manje realan i četiri puta je skuplji? Zar se Donbas nema čime grijati? Otkud tolika žurba s Dnjeprogradnjom?“ Izgradnja Dnjeparske hidrocentrale je odgođena. Ali odmah poslije smrti Trockog donesena je odluka o njenoj hitnoj izgradnji, a kada je hidrocentrala završena pored nje je podignuta 35-metarski Staljinov kip, koji je kasnije srušen. Ovdje vidimo drugačijeg Staljina, lukavog i vještog političkog intriganta.

Jesu li su digitalizirani izvori koji do sada nisu bili dostupni znanstvenicima?

AA: Pravimo elektroničke kopije otvorenih dokumenata. Svi oni mogu se pogledati u čitaonicama knjižnica. Bit našeg rada je zapravo u tome da mi na neki način proširujemo čitaonice, i one su sada velike kao cijela zemlja i cijeli svijet koji govori ruski jezik, jer je pristup tim dokumentima potpuno besplatan.

Nije slučajno što su stručnjaci odlučili objaviti upravo dokumente Staljinovog doba, jer i ovaj povijesni period i osobnost samog vođe danas su u centru pažnje ne samo ruske, nego i svjetske historiografije.

Andrej Sorokin, direktor Ruskog državnog arhiva socijalno-političke povijesti

Ima li stranica dobar preglednik?

AA: Imamo najsuvremeniju softversku bazu.  Za nekoliko godina od sadašnjih 400 tisuća elektroničkih kopija dokumenata ovim tempom trebali bismo doći do milijun. Na primjer, u rubrici „Veliki domovinski rat“ (Drugi svjetski rat) bit će postavljene elektroničke kopije Fonda državnog komiteta za obranu, Središnjeg stožera partizanskog pokreta, kao i materijali trofejnih njemačkih fondova koje smo pripremili u suradnji s njemačkim kolegama.

Nedavno je u javnosti izbio skandal povodom usporedbe SS divizija i SMERŠ-a, u čemu su mnogi vidjeli krivicu arhivskih radnika, jer s dokumenata nije skinut pečat tajnosti i nije dozvoljen pristup arhivima iz ratnog perioda. Kada će biti skinut pečat državne tajne sa svih dokumenata koji se tiču ​​Drugog svjetskog rata?

AA: Već sada je dostupna apsolutna većina dokumenata sovjetskog razdoblja koji se čuvaju u federalnim arhivama, a odnose se na Drugi svjetski rat. To je gotovo 98 posto. Ako govorimo o dokumentima Središnjeg arhiva Ministarstva obrane, stigla je specijalna naredba ministra obrane o skidanju pečata tajnosti s dokumenata o Drugom svjetskom ratu. Taj pečat je već skinut s više od 600 tisuća predmeta, dosjea i fascikla, te je sve to sada dostupno znanstvenicima. Mislim da će za 70-godišnjicu Pobjede sav taj posao uglavnom biti završen. Što se tiče prvog dijela vašeg pitanja, ozbiljni istraživači nikada neće izjednačiti ono čime se bavio SMERŠ s onim što je radio SS. SMERŠ je vojna kontraobavještajna služba, osnovana 1943. koja se borila protiv stranih špijuna i agenata, a SS je struktura nacističke partije koja je prije svega imala unutrašnjepolitičku funkciju zavođenja jednoumlja u vlastitoj zemlji.