Dan Rusije: od neovisnosti do službenog praznika

Taj dan već gotovo 20 godina u Rusiji smatraju praznikom. A sve je započelo 12. lipnja 1990., kad je Kongres narodnih delagata RSFSR-a (Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike op. red.) izglasao Deklaraciju o državnom suverenitetu. Ljudima je danas teško shvatiti zbog čega je to bilo napravljeno. No i u ta vremena, daleke 1990. godine, bilo je lakše shvatiti simboličko značenje te Deklaracije nego njezin sadržaj.     

Do tog su trenutka parlamentarne republike SSSR-a prihvaćale jedna za drugom svoje deklaracije o suverenitetu i RSFR nije više mogla ostati po strani. Gotovo da su svi delegati glasovali za uvrštavanje pitanja u dnevni red kongresa. No sam završni dokument je izazvao burne rasprave, pa se rad na njemu otegao punih mjesec dana, sve do 12. lipnja kad je službeno prihvaćen.

Na isti taj datum bili su određeni 1991. prvi izbori za predsjednika RSDSR-a. Za tu odluku postojali su situacijski i ideološki razlozi. S jedne strane, tim Borisa Jeljcina se bojao da bi prebacivanje izbora na neki kasniji datum moglo pokvariti njegove planove da pobjedi u prvom krugu. Naime, bojali su se da će se birači razići po vikendicama i turističkim središtima.   

Ideološki motivi su bili opravdaniji. Izgradnja nove države temeljila se na dvije premise. To je, prije svega, bio povratak Rusije tradicijama koje su postojale prije sovjetskog vremena. Tih se godina vraća u upotrebu riječ ''gospodin'' i trobojna zastava koja se odmah počela prihvaćati kao službena zastava RSDSR-a. Ideja povratka ''u vrijeme prije boljševika'' postala je simbol nove ruske vlasti. Nije slučajno da je 12. lipnja 1991. god. prošao referendum o ponovnom preimenovaju Lenjingrada u Sankt-Peterburg.  

Rusija, država koja je prestala trošiti ono što nema
Rusko gospodarstvo jedinstven je spoj naslijeđa komunističke imperije i suvremenih ideja i rješenja. Za razliku od Južne Europe ona je odavno naučila živjeti u skladu sa svojim mogućnostima i troši samo ono što ima te stoga kroz ekonomsku krizu prolazi bolje od svojih zapadnih susjeda.

No istovremeno autori ruske državnosti malo su se igrali utemeljitelja SAD-a. Time se objašnjava odluka da se za nacionalni praznik proglasi dan prihvaćanja Deklaracije, dakle jednog simboličnog dokumenta. Gennadij Burbulis, glavni ideolog ranog Jeljcina, pridavao je veliko značenje simbolima. Predsjednik nove Rusije trebao je biti izabran na dan prihvaćanja deklaracije o suverenitetu. To je bio stil tadašnje vlasti: gradimo novu državu, gradimo novi državni i javni prostor te njegove tradicije, a podudaranje datuma zapravo nosi ideološki teret.

Kongres narodnih delegata tadašnje RSFSR isprva je podržavao tu igru. 12. lipanj postao je praznik u skladu s rezolucijom Vrhovnog vijeća u 1992. godini. Boris Jeljcin ga je 1994. god. potkrijepio svojim dekretom. Naime, dan države nije mogao biti donesen rezolucijom Vrhovnog vijeća koje je u listopadu 1993. ukinuto.

I nije slučajno da je neslužbeni naziv ''Dan neovisnosti'' izazvao mnogobrojna pitanja.

Prvo pitanje se ticalo točnije odredbe samog pojma neovisnosti; prvo, nije bilo jasno o čijoj se neovisnosti radilo i, drugo, od koga je zapravo Rusija stekla neovisnost. U lipnju 1990. nitko nije mogao ni pomisliti da će RSFSR izaći iz sastava SSSR-a. Deklaracija o suverenitetu bila je samo element političke igre između saveznih uprava i Jeljcinovog tima.

Drugo pitanje ticalo se uloge ruske vlasti u raspadu SSSR-a. Tad je u društvu bila sve prisutnija nostalgija za SSSR-om. Značajni je udio radikalnih demokrata u Jeljcinovom timu opao. Taj praznik je novoj generaciji ljudi oko Jeljcina poslužio kao potvrda prava na vlast.

Je li Rusija zauzela važno mjesto u skupini globalnih lidera?
U svibnju 1998. godine Rusije je imala svoj prvi nastup kao punopravni član ''osmorke''. Tijekom proteklih 15 godina ušla je praktički u sve međunarodne organizacije kojim je težila. No kakva je korist od svega toga?

Upravo zbog toga možemo reći da je 12. lipanj praznik koji svi slave, ali koji mnogi ne razumiju. No što je vrijeme više odmicalo, on je postajao sve službeniji i svečaniji praznik. Evo kako opisuju petogodišnjicu 12. lipnja na službenim stranicama tog praznika: ''Uoči tog dana župani svih regija države objavili su odluku o provedbi prazničnih svečanosti u čast Dana neovisnosti. To je bio prvi put da se taj praznik obilježio na taj način. Ruski glavni grad su ukrasili plakatima sa čestitkama 'Sretan van Dan neovisnosti!'. A u Kremlju se održala dodjela uručivanja Državne nagrade''.  

Konačni raskid s prvobitnom idejom praznika dogodila se 1998., kad je Boris Jeljcin preimenovao praznik. Počeli su ga jednostavno nazivati ''Danom Rusije''. Deklaracije, suvereniteti, utemeljitelji i marš u predsovjetsko vrijeme ostali su daleko iza današnje generacije. A ispred je bila ekonomska kriza u 1998., završetak rata u Čečeniji, Vladimir Putin i neovisna nova Rusija.  

Autor je zamjenik glavnog urednika novina Kommersant