Kako Rusi proživljavaju nemire u Turskoj

Svaku večer u osam sati, nakon što pogleda večernje vijesti, 45-godišnja Sofija Hadžibekirova izlazi na balkon i započinje lupati željeznom žlicom o lonac. Na taj način demonstriraju mnoge žene u Turskoj, koje sjede kod kuće s djecom te se ne mogu priključiti masovnim akcijama u velikim gradovima države.  

Sofija je prije 15 godina doputovala u Istanbul iz ruskog grada Essentukija, pronašla posao u turističkoj agenciji, udala se za Turčina i rodila kćerku Jasju.  

''Erdoğan radi sve što hoće, on se previše umislio i ne želi slušati ljude'', govori Ruskom vjesniku. ''Nakupilo se dosta nezadovoljstva, ono je sazrijevalo postepeno, naročito mi se ne sviđaju njegove inicijative u pogledu žena. Sve je započelo od toga da je proglasio žene koje ne nose marame ''stanovima bez zavjesa''.  

''Gledajte, ja jako volim Tursku, to je svjetska i europeizirana istočna država, gdje su uvijek poštovali žene te se brinuli o njima. Želim da to tako bude i dalje. Kako god da se završe demonstracije protiv vlasti, ne želim otputovati iz Turske'', odlučno je dodala.  

U Turskoj već nekoliko dana neprestano traju masovne demostracije protiv politike vladajuće partije i za ostavku premijera Recepa Tayyipa Erdoğana. Razlog masovnih demonstracija bio je  jedan naizgled neznačajan događaj. Turske vlasti su odlučile posjeći Gezi, jedan od rijetkih parkova u Istanbulu, koji se nalazi u europskom dijelu grada, nedaleko od trga Taksima. Akcija solidarnosti počela se, sasvim neočekivano za vlast, širiti po mnogim turskim gradovima te se ubrzo pretvorila u masovne demonstracije protiv vladajućeg režima.

Ruskinja Oksana Lukjanenko živi u Turskoj već šest godina, ona je glavni menadžer u jednoj od prestižnih međunarodnih firmi. Svaku večer sa svojim uredom odlazi na mitinge.

''Prijatelj i ja živimo u centru, krajem prošlog tjedna nismo čak mogli ni prozore otvoriti od silnog dima. Pozivala sam k sebi doma one koji su nastradali u demonstracijama te im pružala potrebnu pomoć'', govori za Ruski vjesnik.

Danas u Turskoj, prema istraživanjima lokalnih vlasti, boravi oko milijun doseljenika iz država bivšeg SSSR-a. Najveće ruske zajednice su Istanbul (18 tisuća), Antalya (5 tisuća), Ankara (5 tisuća). Ostali su razbacani po stotinama turskih gradova.   

Čime Rusija planira naoružati Tursku?
Najnoviji ruski borbeni helikopteri Ka-52 "Aligator" i Mi-28NE "Noćni lovac", protuzrakoplovni raketni sustav S-300V "Antej -2500" i borbeno vozilo za neposrednu vatrenu podršku tenkova, koje ruski vojnici zovu "Terminator" - to je popis najvažnijih noviteta i aduta ruske ekspozicije na međunarodnoj izložbi oružja i vojne tehnike IDEF -2013, nedavno održanoj u Istanbulu.

Svi se oni različito odnose prema onom što se danas događa u državi. Inessa, starija kćer Sofije Hadžibekirove, ima 23 godine. Emigrirala je iz Rusije zajedno s majkom, završila je fakultet u Turskoj i danas prilično dobro zarađuje. Bila je nekoliko puta na Taksimu i govori da ozbiljno razmišlja o tome da se vrati u Essentuki, gdje ima prijatelje i rođake.

''Ako započne građanski rat, odmah ću spakirati kofere i otići. Dečko i ja ćemo zajedno doći u Rusiju'', priča Inessa. ''U društvu je raskol, vlasti ne žele slušati ljude i učiniti ustupke. To me je jako razočaralo''. 

Kvart Laleli u Istanbulu nazivaju ''ruskim kvartom''. Na ulici se čuje ruski govor, a kupce u lokalnim dućanima susreću tablice s ruskim natpisima: ''Pazite, stepenica''.

Mnogi Rusi, koji su emigrirali u Tursku, započeli su raditi upravo u Laleliju. To je tekstilni i modni centar. Ovamo dolaze veletrgovci po robu koju zatim prodaju po trgovačkim centrima diljem čitave Rusije.  

''Rođaci stalno zovu i pitaju: 'Kako si? Jesi li kupila masku protiv plina? Ne bojiš li se?''', govori Nargiza, porijeklom iz Turkmenistana. Tijekom 9 godina života u Turskoj napredovala je od obične prodavačice do voditeljice velike trgovine Fimka.  

''Kod nas je sve mirno, no nekoliko je velikih ruskih trgovaca, zbog slika koje se vrte na televiziji, odbilo doći po robu. Već smo izgubili 20% od cjelokupnog prometa''.  

"Vruće ljeto" u Turskoj – nastavak "Arapskog proljeća"?
Je li "arapski ustanak" došao na kraju i do Turske te trebamo li ga svaki tren očekivati u turskom "vrućem ljetu"?

Ali nisu svi u Laleliju spremni govoriti o politici i o tome kako su posljednji događaji utjecali na njihove živote. Katja (tako nas je zamolila da je zovemo) govori da u njihovoj trgovini rade uglavnom pristaše premijera Erdoğana.  

''Imam dvoje djece i ne želim probleme'', govori Katja  ''Samo poznanicima govorim istinu: da, Taksim i drugi gradovi demonstriraju, no Istanbul je veliki grad i u ostalim je kvartovima mirno, ne moraš se bojati''.  

Natalija već odavno ima tursko državljanstvo, njezin muž je imućan čovjek i oni imaju troje djece. Živi u azijskom dijelu Istanbula. Dogovorili smo se za susret u centru grada, no zatim je nazvala i neočekivano sve otkazala: ''muž mi je rekao da je bolje da ne pričam s novinarima''.  

''Vidite, mi moramo ovdje živjet'', teško je uzdahnula. ''Ne znamo što bi to na kraju moglo izazvati'', rekla je pomalo neodređeno.  

Svake godine u Tursku iz Rusije dolazi 3,5 milijuna ljudi. Baz obzira na političku krizu, priljev turista nije pao, tvrde turske turističke agencije. Europskih turista na turskim ulicama ipak ima manje. Nekoliko je velikih kruzera već odgodilo svoj dolazak zbog nemira u Istanbulu.