Problemi s antikorupcijskim zakonima u Rusiji

Rusko zakonodavstvo u potpunosti odgovara zahtjevima Konvencije UN-a protiv korupcije. No ''u praksi nastaju veliki problemi'' prilikom primjene tih zakona. Jedan od razloga je taj što sve mjere, koje su osmišljene radi suzbijanja korupcije, kontrolira de facto izvršna vlast. Do tog zaključka došli su stručnjaci antikorupcijskih istraživanja i inicijative Transperency International, koja je prezentirala svoj rad o tome kako Rusija ispunjava međunarodne obveze na tom području. 

Kao jedan od nedostataka stručnjaci navode da Rusija do danas nije ratificirala članak 20. Konvencije UN-a, kojim se traži kaznena odgovornost za nezakonito bogaćenje dužnosnika. Ruski kriminalni kodeks (UK) predviđa kaznu za dobivanje i davanje mita, pronevjeru sredstava i krađu imovine, potkupljivanje stranog službenika itd. No za samu činjeninu nezakonitog bogaćenja Ruski kriminalni kodeks ne predviđa kaznu.  

Pritom u Rusiji postoji čitav popis dužnosnika- od predsjednika države do običnog istražnog suca - za koje se predviđaju posebne mjere pozivanja na odgovornost čak i u onim slučajevima kad se na njih sumnja da su počinili korupcijske prekršaje.

„Kazna, a ne pomilovanje“: Ruski predsjednik Vladimir Putin odbio je radnu verziju prijedloga amnestije za počinioce financijskih malverzacija - oko 100 tisuća osuđenih biznismena. Vlast strahuje da bi amnestija, koja u teoriji ima za cilj poboljšanje investicijske klime, donijela slobodu pravim prevarantima i lopovima.

Dalje, u Ruskom kriminalnom kodeksu stoji da se samo građani pozivaju na odgovornost, a ne i pravna lica. Zbog toga se u Rusiji često događa da masovni mediji izvještavaju o činjenicama, koje se mogu tumačiti  kao pojave korupcije, ali one se još uvijek ne podvrgavaju realnoj sudskoj istrazi. Kao primjer naveden je slučaj obitelji prvog vice-premijera Rusije Igora Šuvalova. 2004. god. bahamska kompanija Sevenkey, koja je registrirana na Šuvalovljevu ženu Olgu Šuvalovu, bila je uvučena u sklapanje dvaju velikih poslova na burzi. Konkretno, kupljeni su aktivi kompanije Gazprom. Ta kupovina, u kojoj je sudjelovao i milijarder Sulejman Kerimov, urađena je tako da donese kompaniji Sevenkey profit od 100 mil. dolara do 2008. godine. Naime, tijekom danog perioda aktivi Gazproma trebali su narasti do sedam puta. ''Podrijetlo prvobitnih fondova kompanije Sevenkey također je pokriveno velom tajne'', naglašava se u izvještaju.      

Još jedan nedostatak koji stručnjaci Transperency Internationala ističu je mehanizam kontrole praćenja antikorupcijskih mjera. Na federalnoj razini Istražni komitet je glavni organ za suzbijanje korupcije. Slučajevi podmićivanja stranih službenika pri ostvarivanju međunarodnih trgovačkih poslova su zapravo pod kontrolom rukovoditelja državne uprave. Na lokalnoj razini borbu s korupcijom kontroliraju gubernatorske strukture. Zbog toga se može govoriti ''o takozvanoj kontroli izvršne vlasti'', smatraju stručnjaci. A istovremeno zapravo nedostaje kontrola i nadzor parlamenta.

Transperency International usmjerio je svoj izvještaj organima državne vlasti, uključujući federalnu vladu da bi oni ''iznijeli svoje primjedbe i komentare po pitanju provedene analize''.