Život poslije Cháveza

Moguće da će se Rusija morati preorijentirati s vojno-tehničke suradnje s Venezuelom na zajedničke projekte na području energetike. Takvo mišljenje je podijelio s nama direktor Instituta za Latinsku Ameriku Ruske akademije znanosti Vladimir Davidov. Također, za Ruski vjesnik govori o perspektivama jačanja ekonomskih veza između Rusije i latinoameričkih država. Upravo je to bila glavna tema prve međunarodne investicijske rusko-latinskoameričke konferencije. 

Forum se održao u Moskvi, no njegovi inicijatori su bili veleposlanici država Latinske Amerike. Što Latinoamerikanci žele dobiti od Rusije?

Na Rusiju gledaju kao na zemlju koja dobro stoji s gledišta potražnje platežne moći, zato je kao perspektivno tržište jako zanimljiva Latinoamerikancima. Također, znaju da ona u suradnji s drugim državama može odigrati važnu ulogu na svjetskoj sceni te da može biti, dopustite da se tako izrazim, protuteža diktatu koji dolazi od jedne strane.

A koji je interes Rusije u svemu tome?

Naravno, u razvoju trgovačko-ekonomskog suradništva. U uvjetima pada u europskoj ekonomiji te neodređenosti u SAD-u povećava se značaj tržišta latinoameričkih i karipskih država koje su uspješno odoljeli krizi.

Za Latinsku Ameriku natječu se, mimo Rusije i SAD-a, Europska unija i Kina. Tko zasad odnosi prevagu i treba li se Rusija i dalje boriti za to područje? 

Statistika nam govori da se smanjuje ekonomsko prisutstvo SAD-u Latinskoj Americi. To se primijeti i po raspodjeli političkog utjecaja. Razina prisutnosti Europske unije se stabilizirala. Kina pokazuje dojmljivu dinamiku. Zatim slijede Indija, Turska, Iran, Južna Koreja. Rusija, na žalost, bitno zaostaje od čitavog niza novih partnera država Latinske Amerike. Naravno, treba se boriti, učiti raditi s širokim krugom direktnih i indirektnih partnera. Postoje pojedine države Latinske Amerike s kojima bi suradništvo bilo jako perspektivno za Rusiju.

Koje su to države?

Prije svega, Brazil. On ulazi u među deset najsnažnijih ekonomskih sila na planeti. Ta država uspješno radi na području zrakoplovne industrije. Također, vrijedilo bi istaknuti zajedničke projekte u osvajajanju svemira, korištenju GLONASS-a, razradi nalazišta.

S Argentinom postoje zajednički projekti na području korištenja atomske energije, u izgradnji i modernizaciji hidroelektričnih stanica, na području željeznica. Naravno, potrebno je razvijati odnose s Kubom. Meksiko nam je, sa svojim milijaderskim trgovačkim prometom, također zanimljiv. S njim bi se mogla ostvariti suradnja na području plinske i rudarske industrije, energetike, transporta.

Zar će SAD pristati dati taj masni zalogaj?

Mi sami imamo mogućnost zauzeti dovoljno perspektivna područja na meksičkom tržištu.

A što je s Venezuelom? Hoće li Rusija uspjeti sačuvati prijašnje odnose i dogovore, recimo, na području vojno-tehničke suradnje?

Pitanje nije nimalo jednostavno, jer ni sama situacija u državi nije jednostavna. Sadašnji predsjednik Nikolás Maduro, koji je naslijedio vlast od Huga Cháveza, želi sačuvati sve dogovore i obveze u odnosima s Rusijom. No puno tog će također ovisiti o ekonomskom položaju Venezuele, o razini naftnih cijena na svjetskom tržištu. O njima ovisi platežna moć ekonomije države. Treba imati na umu i da je teško bilo što prognozirati i jamčiti u uvjetima svjetske ekonomske krize. Ekonomija Venezuele nije osigurana od pada. Želim reći da njezin izbor u kritičnim situacijama ne mora uvijek ići u korist Rusije.