Rusija ne podržava prvi međunarodni sporazum o trgovini oružjem

Rusija smatra da se u tekstu sporazuma koji je usvojila Opća skupština UN-a ne spominje „nedopustivost isporuke oružja pobunjenicima“. Izvor: AFP/ East News

Rusija smatra da se u tekstu sporazuma koji je usvojila Opća skupština UN-a ne spominje „nedopustivost isporuke oružja pobunjenicima“. Izvor: AFP/ East News

Rusija nije podržala prvi međunarodni sporazum o trgovini oružjem, jer smatra da je „slab“. Između ostalog, sporazum koji je usvojila većina zemalja u Općoj skupštini UN-a (uključujući i SAD) ne spominje zabranu dostavljanja oružja pobunjeničkim grupama u svijetu.

Opća skupština UN-a 2. je travnja usvojila univerzalni međunarodni sporazum o trgovini oružjem, prvi takve vrste u povijesti. Sporazum definira pravila na tržištu vrijednom 70 milijardi dolara. Za sporazum je glasovalo 154 od ukupno 193 članice UN, između ostalih i SAD, dok su 23 države, uključujući Rusiju, Indiju i Kinu, bile suzdržane, a protiv su bile tri države (Iran, Sirija i Sjeverna Koreja).

Sporazum obuhvaća sve vrste operacija (izvoz, uvoz, leasing i tranzit) s običnim naoružanjem i predviđa sastavljanje registara kupoprodajnih ugovora u zemljama koje su ga potpisale. Dokument također zabranjuje isporuku oružja ako zemlja pouzdano zna da će ono biti iskorišteno za genocid, zločine protiv čovječnosti, ozbiljna kršenja Ženevskih konvencija, napade na civilne objekte ili civile. Zbog toga su dokument svesrdno podržale vodeće međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava, između ostalih i Amnesty International. Države potpisnice obvezale su se jednom godišnje informirati tajništvo UN-a o tome kako poštuju sporazum.

U tekstu sporazuma ne spominje se nedopustivost isporuke oružja pobunjenicima i nisu jasne formulacije u vezi s humanitarnim pitanjima, što u budućnosti može postati predmet različitih, pa i nedobronamjernih interpretacija.

Vitalij Čurkin, predstavnik Rusije u UN-u

U tekstu sporazuma ne spominje se nedopustivost isporuke oružja pobunjenicima i nisu jasne formulacije u vezi s humanitarnim pitanjima, što u budućnosti može postati predmet različitih, pa i nedobronamjernih interpretacija, objasnio je poziciju Moskve stalni predstavnik Rusije Vitalij Čurkin u svom izlaganju u Općoj skupštini UN-a. I predstavnici Sirije, Indonezije i Nikaragve ukazivali su na opasnost dospijevanja oružja u ruke pobunjenicima.

Mihail Uljanov, dužnosnik ruskog Ministarstva vanjskih poslova, još uoči sjednice rekao je da je sporazum „slab i nemarno sročen dokument“ koji valja doraditi.

„Mi smo se izjasnili da ne treba žuriti, ne treba usvajati niti preporučivati usvajanje dokumenta koji nije dorađen. Umjesto toga treba izvijestiti Opću skupštinu da je određeni napredak postignut, ali da pregovori još nisu završeni, i zamoliti da se mandat konferencije produži“, rekao je Uljanov.

Sličnu izjavu pred samo glasanje dao je i šef ruske delegacije, stalni predstavnik Vitalij Čurkin. On je objasnio da sporazum sadrži mnogo grešaka. Na primjer, Čurkin se požalio da su „humanitarni kriteriji za ocjenu rizika nedovoljno precizno izloženi i mogu se protumačiti na različite načine, što bi pojedine zemlje mogle iskoristiti za svoje političke ciljeve“.

Kako bi sporazum stupio na snagu treba ga ratificirati 50 zemalja.

Po mišljenju Sergeja Denisenceva, stručnjaka iz Centra za analizu strategija i tehnologija, to što je Opća skupština usvojila sporazum ne znači da će ga veliki izvoznici i uvoznici oružja brže bolje ratificirati, a pitanje je i hoće li će ga uopće ratificirati.

Dokument također zabranjuje isporuku oružja ako zemlja pouzdano zna da će biti iskorišteno za genocid, zločine protiv čovječnosti, ozbiljna kršenja Ženevskih konvencija, napade na civilne objekte ili civile.

Vadim Kozjuljin, sudionik konferencije za pripremu sporazuma i direktor projekta za konvencionalno naoružanje i međunarodne dogovore o trgovini oružjem „PIR-Centra“, skrenuo je pozornost na činjenicu da su 154 države glasale „za“ te samim tim nema sumnje da će sporazum stupiti na snagu. On se složio da je glavno pitanje hoće li mu se pridružiti najveći izvoznici oružja.

Kozjulin je naglasio da Washington također sumnja da je taj sporazum nužan. Sporazumu se protivi moćni lobi proizvođača oružja u SAD-u.

Kozjuljin objašnjava kako dokument zabranjuje izvoz oružja u regije gdje je zabilježeno ozbiljno kršenje ljudskih prava. Takav princip je propisan i u američkim zakonima o izvozu oružja, no to nije smetalo Washingtonu da naoružava Irak i Afganistan, iako je svjetska javnost često upozoravala na masovno kršenje ljudskih prava u tim zemljama.

Prema tome, nastavlja Kozjuljin, radi se o prilično „klizavoj formulaciji“, koja omogućava da se u određenim situacijama od Washingtona zatraži obustavljanje isporuke oružja svojim saveznicima. Ipak, SAD generalno nema ništa protiv sporazuma.

Vadim Kozjulin istaknuo je da će sporazum, ako mu se pridruže svi veliki izvoznici oružja, utjecati na situaciju u Siriji, jer „sada se u UN-u stvara neposredna platforma“ za razmatranje humanitarnog aspekta isporuke oružja u Siriju, kako sirijskim vlastima, tako i pobunjenicima. „Ukoliko se to pitanje pokrene, nećemo moći izbjeći njegovo razmatranje. To će za rusko vodstvo biti ‘stalni faktor nervoze’“, predviđa Kozjuljin.