Virtualni sibirski nastavnici

Novosibirska oblast prostire se na oko 650 km od zapada prema istoku, i 450 km sa sjevera na jug. Put iz udaljenih sela do grada skup je i dalek, a kada se zimi sve pokrije snijegom ili se u proljeće snijeg otapa, nemoguće je doputovati do grada. Zato u osnovnim i srednjim školama ima vrlo malo nastavnika. Budući da sva djeca imaju jednako pravo na školovanje, u Novosibirskoj oblasti  osmišljen je projekt „Virtualna škola“.

U projekt je do sad uključeno 5, 237 učenika. Voditeljica projekta Nela Kim objašnjava: „Još 2006., kada je započeo federalni projekt informatizacije sustava obrazovanja, najprije je 'obrazovanju na daljinu' pristupilo 500 pedagoga koji su se stručno usavršavali virtualnim putem u svojim matičnim selima. Budući da su rezultati ovakve obuke bili dobri pomislili smo da bi i učenici iz udaljenih sela mogli 'učiti na daljinu'. Na primjer, putem Interneta mogli bi se pripremati za polaganje Jedinstvenog državnog ispita.

Просмотреть увеличенную карту

U Oblasnom centru za informacijske tehnologije kreiran je poseban besplatni tečaj koji omogućava „učenje na daljinu“ preko portala moodle.ru. Učenici iz tri rajona Novosibirske oblasti učili su na ovaj način s nastavnikom koji se cijelo vrijeme nalazio ispred svog kompjutera u Novosibirsku. Na ispitu ovi su učenici osvojili rekordno dobre ocjene.

„Naravno, ima mnogo poteškoća“, dodaje Nela. „Vrlo često nailazimo na nerazumijevanje roditelja koji žele da njihova djeca imaju 'pravog, živog' učitelja. U takvim slučajevima odlazimo u sela i objašnjavamo da je i virtualni učitelj isto tako stručan, 'pravi i živ' kao i onaj u školi. Osim toga, drugog učitelja nema. Ni učiteljima ni nastavnicima, koji su u ovom kraju uglavnom pred mirovinom, nije lako da prijeći na virtualnu nastavu kao novi oblik rada. U procesu 'učenja na daljinu' najviše problema stvara slab signal i nedovoljna pokrivenost Interneta u selima. Učitelji i nastavnici online satove ne mogu držati putem video konferencije. Oni samo pišu na tastaturi, a svoje učenike ne mogu ni vidjeti ni čuti. Unatoč svim poteškoćama, ni jedna škola nije odbila sudjelovanje u ovom eksperimentalnom projektu.“

U Moškovskom rajonu Novosibirske oblasti nedostaje 51 učitelj i nastavnik. Da ne postoji „učenje na daljinu“, u školama bi fiziku, zemljopis ili informatiku morali predavati nastavnici drugih predmeta.

Direktor Informacijsko-metodičkog centra Moškovskog rajona Igor Jaškin o tome kaže: „Djeca ove regije zaslužuju kvalitetno obrazovanje.“

„U našem rajonu postoje dvije matične škole čiji se istaknuti odjeli nalaze u udaljenim selima. U njima se nastava odvija kao redovna nastava, ali i principom 'učenja na daljinu'. Škola u selu Barlak ima samo 44 učenika. Ova škola, kao i ostale sudionice projekta, dobila je notebook računala i takozvana 'mobilna kolica', to jest uređaje za bežično napajanje i bežični Internet.“

Učenici mogu koristiti školske kompjutere nakon nastave ako sami nemaju kompjuter ili pristup Internetu. Domaća zadaća u obliku testova provjerava se kompjuterski a vježbe u kojima odgovori nisu ponuđeni učenik šalje učitelju ili nastavniku na provjeru. Težina sljedećeg zadatka ovisi od uspjeha učenika u prethodnim zadacima.

Prema mišljenju zamjenika ravnatelja ove škole, Jelene Vihrove, „prednost 'učenja na daljinu' je u tome što znanje učenika provjerava osoba koja nije s njim u emocionalnom kontaktu. To je veoma važno. Seoske škole mali su kolektivi, pa se mi učitelji i nastavnici uvijek emocionalno vežemo za svoje učenike. Čim uđem u razred, djeca znaju kako sam raspoložena, a ja znam što im se događa kod kuće, kakvog su zdravlja, i kako se trebam ponašati prema svakom od njih. Međutim, na završnim ispitima ocjenjuje se samo znanje, bez ikakvih emocija. Djeca se trebaju navikavati na takav odnos.“

Julija Sidorova, koja drži online satove, ovako opisuje svoj način rada: „Nastavni materijal za svaki sat unaprijed pripremam i šaljem učenicima jer uvijek moramo računati na slabiji Internet signal. Međutim, mnogo su teži problemi s putovanjem koje imaju učenici drugih škola. Nedavno se ovdje dogodilo da grupa učenika sa svojim nastavnikom nije stigla na probni Jedinstveni državni ispit jer je teretni vlak ispao iz šina, pa je električni vlak kojim su putovali stajao nekoliko sati. Nastavnica je na sve moguće načine pokušavala učenike dovesti na ispit. U ovom kraju ima i škola do kojih se u proljeće ili jesen ne može stići bez rizika za život i zdravlje učenika…“

U Gimnaziji br. 16 u Novosibirsku, gdje je Internet signal znatno bolji pa nastavnici i učenici mogu jedni druge vidjeti, odnos prema „učenju na daljinu“ sasvim je drugačiji. Učenici se okupljaju mnogo prije početka nastave, druže se, pred video kamere donose svoje kućne ljubimce i dovode mlađu braću i sestre. Oni već znaju da kad padne visok snijeg ili zavlada epidemija gripe mogu ostati u svojim kućama a ipak pratiti nastavu. Znaju da, na primjer, mogu odlaziti i na sportska natjecanja i uspješno svladavati nastavni program.

Kako bi stav prema „učenju na daljinu“ i u selima bio ovako pozitivan potrebno je poboljšati mrežnu pokrivenost i Internet signal. Sve škole spremne su na takav oblik nastave, pedagozi su zainteresirani a roditelji se slažu. Igora Jaškin dodaje kako „najveći problem predstavljaju financije“. Međutim, doći će vrijeme kada će se i financijski problemi riješiti pa će studiranje na elitnim svjetskim univerzitetima biti dostupno i stanovnicima dalekih sibirskih sela.